Menu
Umjetna inteligencija sve je prisutnija u svakodnevnom životu, od poslovanja i zdravstva do osobnih aktivnosti poput pisanja e-mailova ili istraživanja. No dok AI sustavi nesumnjivo povećavaju učinkovitost i dostupnost informacija, sve se češće postavlja pitanje kakav dugoročni utjecaj imaju na naše vlastite kognitivne sposobnosti.
Jedno nedavno istraživanje upozorava da rastuće oslanjanje na umjetnu inteligenciju može dovesti do smanjenja naše sposobnosti kritičkog razmišljanja. Autor istraživanja kojeg je objavio The Guardian ilustrira to primjerom zdravstvenog sektora, gdje automatizirani sustavi ubrzavaju procese u bolnicama, ali istovremeno smanjuju potrebu za stručnjacima čija je primarna zadaća neovisna analiza i donošenje odluka. U konačnici, strojevi preuzimaju zadatke koji su nekada poticali ljudsko prosuđivanje i intelektualni angažman.
Takva zabrinutost nije bez temelja. Znanost već dulje vrijeme potvrđuje da je naš mozak "mišić" koji slijedi princip "koristi ili izgubi". Kada sve češće posežemo za AI rješenjima u svakodnevnim izazovima — od pisanja zahtjevnih poruka do rješavanja kompleksnih problema — riskiramo slabljenje vlastitih kognitivnih sposobnosti.
Osim toga, kako AI modeli postaju sve sofisticiraniji, sve je lakše upasti u zamku percipiranja umjetne inteligencije kao "čarobne kutije" — univerzalnog alata sposobnog za obavljanje svih misaonih zadataka umjesto nas. Takav način razmišljanja dodatno potiče sama industrija umjetne inteligencije, koja uz pomoć tehničkih izraza i snažnog marketinga promiče koncepte poput "dubokog učenja", "zaključivanja" i "opće umjetne inteligencije".
Posebno zabrinjava podatak iz jednog drugog istraživanja koje pokazuje da četvrtina pripadnika Generacije Z vjeruje kako je umjetna inteligencija već danas svjesna. Brzina i uvjerljivost kojom AI chatbotovi obrađuju podatke i generiraju tekstove može lako stvoriti iluziju ljudske svijesti. No stručnjaci upozoravaju kako takva percepcija predstavlja ozbiljnu prijetnju — jer što manje kritički razmišljamo o tehnologiji koju koristimo, to smo skloniji nekritičkom prihvaćanju njezinih ograničenja i pogrešaka.
Važno je, međutim, istaknuti da umjetna inteligencija nije jedini faktor koji može objasniti pad osnovnih pokazatelja inteligencije. Analize, uključujući i onu Guardiana, upozoravaju kako ovaj trend u zapadnim zemljama traje još od 1980-ih. Tada su, pod utjecajem neoliberalnih politika, vlade SAD-a i Ujedinjene Kraljevine smanjile ulaganja u javno obrazovanje, oslabile status učitelja te ukinule programe prehrane za djecu, što je sve zajedno imalo dugoročne posljedice na obrazovne i razvojne ishode.
Umjetna inteligencija danas nam nudi snažne alate. No pitanje koje moramo postaviti jest: hoćemo li je koristiti da pojačamo vlastite intelektualne sposobnosti — ili ćemo dopustiti da one zbog nje postupno slabe?
