Menu
Gotovo 10 godina banke su slale podataka u bazu HROK-a (Hrvatski registar obveza po kreditima društvo s ograničenom odgovornošću za poslovne usluge), a on je pak objedinjavao kreditna izvješća za građane koja su potom stavljana na raspolaganju bankama i dotičnim građanima. Kreditna izvješća prikazivala su podatke o novčanim obvezama građana po kreditima i leasing zaduženjima kao i urednost njihovog podmirivanja. Osim navedenih, kreditna izvješća nisu obuhvaćala niti jedne druge činjenice, dakle niti stanja tekućih ili štednih računa niti oročenih depozita. Svaka banka je kao jedan od uvjeta za odobravanje kredita građanima, a u cilju procjene njihove kreditne sposobnosti i efikasnog upravljanja svojim kreditnim rizicima, potraživala od HROK-a kreditno izvješće za tražitelja kredita. Da se u svibnju nije počela primjenjivati Opća uredba o zaštiti podataka (Uredba) u Europskoj Uniji, HROK bi zasigurno proslavio deseti rođendan svog registra. Međutim, samo četiri dana prije dana D, HROK je objavio da privremeno zastaje s razmjenom podataka i izdavanjem kreditnih izvješća za građane.
Nije vrijedno plakanja to što jedna firma nije dočekala svoju obljetnicu. Iako, mnogi bi i mogli proplakati, osobito mladi (tu bi ih mogla utješiti jedino činjenica da ih država smatra mladima ako nisu zagazili u 45-tu) koji bankama namjeravaju podnijeti zahtjev za subvencioniranjem stambenih kredita. Naime, za pretpostaviti je da će se manje banaka prijaviti APN-u (Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama) za sklapanje ugovora o davanju subvencioniranih kredita. I to unatoč tome što je ove godine država za subvenciju osigurala gotovo 25 milijuna kuna više nego lani. Već u ponedjeljak 6. kolovoza, kada bankama istječe rok za podnošenje prijava, doznat ćemo koliko ih je spremno sudjelovati u projektu subvencije. Ono što je izvjesno je da će se banke, u odsutnosti kreditnih izvješća, više izložiti riziku.
Tko se sjeća lanjske histerije oko podnošenja dokumentacije za dobivanje subvencioniranih stambenih kredita lako si može predočiti dodatan kaos zbog produljenje procesa odobravanja kredita i procjene kreditne sposobnosti. I doista bi nekorektno bilo krivnju zbog toga svaliti na banke, jer one imaju opravdan razlog za dvojbu i sumnju u iskrenost građana. Naime, što im ostaje kao alternativa? Jedino da od građana traže da osobno hodočašće po bankama i traže izjave o svojoj kreditnoj (ne)zaduženosti. Lako se može zalomiti da koji građanin „slučajno“ zaobiđe baš banku u kojoj ima kredit. Zar se itko više u Hrvatskoj da zaplašiti izjavom da „jamči pod materijalnom i kaznenom odgovornošću za istinitost danih podatka“? Uostalom koja je posljedica neistinito danih podataka? To da će ti banka zaplijeniti imovinu koju ionako nemaš ili da ćeš nekoliko dana ili u boljem slučaju mjeseci sjediti u zatvoru uz svakodnevno posluženi topli obrok?
Počnimo od temeljnog pitanja a to je tko je tko i što je čije. Tko je u biti vlasnik financijskih podataka koji se obrađuju u registru? Isprva bi se nametnulo da su to sami građani čiji se podaci obrađuju. Čini mi se da bi se mogao podržati ovaj stav. Pretpostavljam da su se banke do sada smatrale vlasnicima tih podataka, pa su stoga i njima slobodno cirkulirale među sobom i HROK-om.
A tko je u ovom odnosu voditelj obrade koji samostalno određuje svrhu, način i temelj obrade osobnih podataka? Da li je to sam HROK? Ili je HROK izvršitelj obrade koji radi po uputama svake banke koja djeluje kao voditelj obrade. Moguća je i treća varijanta, a to je da se i HROK i banke zajednički smatraju voditeljima obrade, jer naime HROK je iznikao kao udruga banaka te je evidentno da su ciljevi HROK-a ujedno i ciljevi banaka u području sigurnosti kreditiranja. Neovisno o točnoj kvalifikaciji uloga, ostaje činjenica da taj netko mora odrediti pravni temelj, odnosno opravdanje za vođenje registra i izdavanje kreditnih izvješća.
Razumijem HROK kada veli da želi otkloniti svaku potencijalnu nejasnoću u budućoj primjeni Uredbe. Ali mnogima koji su samo prelistali Uredbu jasno je da dva života nisu dovoljna da se ukloni „svaka“ potencijalna nejasnoća. Ako k tome dodamo da Uredba propisuje drakonske kazne – za najteže povrede do 20 milijuna EUR ili do 4 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, ovisno što je veće – potpuno je opravdano što je HROK zauzeo oprezan stav.
Ipak, ima li prostora za hazardiranje i da li su HROK-u ruke doista vezane? Pojednostavljeno, postavlja se pitanje koje je HROK-ovo opravdanje za vođenje registra i izdavanje kreditnih izvješća.
Uredba nudi šest osnova za obradu osobnih podataka i mada nigdje u Uredbi ne stoji da među njima postoji hijerarhija vrijednosti, praktičari ali i pojedine države članice Europske Unije stvorili su svojevrsne zaključke da su neke osnove slabije od drugih.
Primjerice, HROK-ova bi se obrada mogla smatrati „nužnom za izvršavanje zadaće od javnog interesa“. Što li su društvena odgovornost i financijska stabilnost pojedinaca i države u cjelini nego zaštita javnog interesa. Ovo je upravo osnova koju pojedinci ili većina, ovisno kojoj grupaciji pripadate, smatra najslabijom osnovom i prikazuju je kao iznimku u odnosu na preostale pet osnove. Razlog tome je nužnost provođenja testa ravnoteže pri primjeni ove osnove. Odnosno, ovo je jedina osnova kod koje se mora procijeniti da (li) je interes zaštite javnog interesa jači od interesa ili temeljnih prava građana čiji se podaci obrađuju. Uz to, dok se ne donesu nacionalne odredbe o tome što se sve smatra zadaćom od javnog interesa u vidu obrade osobnih podataka, na voditelju obrade ostaje da dokazuje zakonitost obrade temeljem ove osnove.
Ako bi se ova osnova i pobila, još uvijek ostaje „privola za obradu osobnih podataka“. I ovo je jedna od nepopularnijih osnova, jer se pod lupu uvijek dovodi koliko je privola doista slobodno dana i neuvjetovana. A k tome, u interesu je mnogih voditelja obrade da je izbjegavaju jer se za razliku od ostalih osnova jedino privola može povući. Tada se voditelj obrade vraća na početak, jer ako obradu podataka ne može podvesti pod niti jednu drugu osnovu, onda mora prestati sa obradom.
I do sada je preduvjet za izradu kreditnog izvješća bila pisana suglasnost građana koju je mogao povući, a na svakoj banci je bilo da propiše kako će interpretirati takvo povlačenje. Stoga bi se svih 25 banaka, korisnika HROK-a i HROK mogli usuglasiti da ostanu kod privole kao osnove za prikupljanje, izdavanje i razmjenu podataka iz kreditnog izvješća sa pravom građana da povuče privole. Međutim, u slučaju povlačenja trebali bi odlučiti da građanin koji ne da ili naknadno povuče privolu automatski ne ispunjava uvjete za odobravanje kredita. Na prvu, ovo ne zvuči kao dobrovoljno dana privola. Međutim, ovaj pristup ima svoje uporište i dao bi se obraniti, jer uskratom privole ili njenim naknadim povlačenjem građani onemogućavaju banke da raspolažu objektivnim podacima za temeljit(ij)u procjenu i donošenje utemeljene odluke, i na taj način efikasno upravljanje svojim rizicima.
I kao zadnja, a protivnicima prethodnih osnova vjerojatno najjača osnova je da je obrada i razmjena financijskih podataka bankama nužna „za izvršavanje ugovora u kojem je građanin stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev građana prije sklapanja ugovora”. Zahtijevanje kreditnog izvješća je definitivno nužan uvjet prije sklapanja ugovora o kreditu ali i za naknadno izvršavanje ugovornih obveza - korisnika kredita da uredno vraća pozajmljeni novac. Svakom je poduzetniku preporučljivo da provjeri financijsko stanje svojih partnera prije ulaženja u konkretniji poslovni odnos, pa kako onda ne bi bilo pravdano očekivati od banaka da objektivno procjene platežnu sposobnosti svojih klijenata i time zaštite svoje poslovanje.
Naravno da niti jedna od gornjih osnova ne isključuje adekvatne mjere za zaštitu osobnih podataka, koje sumnjam da banke i HROK nisu ili ne nastoje uvesti. HROK je primjerice svoj rad i do sada temeljio na načelima od kojih su neka identična načelima Uredbe: povjerljivost/tajnost, dobrovoljnost, svrsishodnost, objektivnost kreditnog izvješća.
Iako su banke kompetitivne sumnjam da će olako pristajati na odobravanje kredita bez objektivnih pokazatelja kreditne sposobnosti tražitelja kredita. Ovo će dovesti do prolongiranja samog procesa odobravanja kredita i dodatnog pooštravanja uvjeta kreditiranja, nakon što je prošlog ljeto uslijed izmjena Ovršnog zakona već smanjena kreditna sposobnost građana koji primaju plaću nižu od prosječne (izuzimanjem od ovrhe umjesto dvije trećine, tri četvrtine od njihove plaće).
U ovakvoj klimi, osobito dolazi do izražaja nužnost suradnje različitih sektora u iznalaženju konkretnih rješenja. Uredba je kao vjerojatno niti jedan propis do sada privukao stručnjake raznih grana, pa tako na istim seminarima koji obrađuju Uredbu sudjeluju pravnici, ekonomisti, stručnjaci za sigurnost i IT-evci. Svatko od njih vjerujem da ima svoj parcijalan pogled na tematiku zaštite osobnih podataka, no razmjena zajedničkih iskustava i strukturiran pristup problemu trebao bi polučiti brža i praktičnija rješenja.
Anita Rubinić-Puller
