Menu
Nakon optužbe ministra vanjskih poslova Crne Gore Igora Lukšića da Rusija „destabilizira situaciju“ u Crnoj Gori izbio je diplomatski skandal. Internet bruji o tome kako Lukšić traži da ga Njemačka zaštiti od Rusije i da NATO i Europska unija prime Crnu Goru što prije, a zauzvrat obećava da će i ubuduće podržavati sve sankcije i akcije protiv Moskve...
Prije samo nekoliko godina ovakva vijest bi izgledala kao potpuni apsurd. Rusiju i Crnu Goru povezuju višestoljetni bratski odnosi, kao i čvrste ekonomske i kulturne veze. Premijer Milo Đukanović i drugi visoki crnogorski dužnosnici molili su u Moskvi Vladu RF i ruske poslovne krugove da u ime „stoljetnog bratstva“ podrže investicijama slabu crnogorsku ekonomiju. To se i dogodilo. Nakon odvajanja od Srbije 2006. godine bivša siromašna jugoslavenska provincija postala je jedan od europskih prvaka u inozemnim investicijama po glavi stanovnika, i to upravo zahvaljujući ruskom novcu. Rusi su za nekoliko godina investirali u ekonomiju Crne Gore preko 2 milijarde eura. Krupni biznis je ulagao u metalurgiju i eksploataciju sirovina, u izgradnju hotela i turističke infrastrukture. Tisuće građana Rusije kupilo je nekretnine u crnogorskim odmaralištima. Čak je bila stvorena i zona slobodne trgovine između dviju zemalja.
Situacija se naglo izmijenila nakon 2010. godine. Tada su vlasti Crne Gore i pored protesta većine stanovništva usmjerile svoju politiku u pravcu ulaska u NATO pakt, koji je bombardirao zemlju 1999. godine, i u Europsku uniju. Kako kažu diplomati, rukovodstvu zemlje je diskretno postavljen ključni uvjet – da se Crna Gora „očisti“ od ruskog utjecaja koji je ovdje po tradiciji bio veliki.
Prvi signal za uzbunu bilo je demonstrativno odbijanje policije da se umiješa u konflikt ruskih vlasnika Željezare u Nikšiću i radnika, te provedba istrage povodom detonacije eksploziva podmetnutog pod automobil generalnog direktora Željezare. Na kraju je kompanija bila prisiljena hitno napustiti Crnu Goru, a vlasti su preotele tvornicu i prodale je engleskoj firmi.
Kasnije je vlada Crne Gore preotela i najveće poduzeće u zemlji – Kombinat aluminija Podgorica (KAP), koji je kontrolirala kompanija Olega Deripaske. Poduzeće je potom prodano za simboličnu cijenu lokalnom šefu Veselinu Pejoviću, koji sada, kako pišu crnogorski mediji, pregovara s europskim kompanijama o prodaji tvornice za 100 milijuna eura. Ruski suvlasnici hotela Avala u Budvi – jednog od najluksuznijih hotela Crne Gore – po završetku njegove izgradnje jednostavno nisu pušteni u zemlju, navodno zato što je u njihovom odsustvu biznis preregistriran na lokalne šefove. Turistički kompleks Astra Montenegro između Budve i Bečića, koji je do polovine izgradio Sergej Polonski, po odluci lokalnog suda je konfisciran u korist države i prodan drugoj kompaniji.
Ruskim kompanijama danas nije dopušteno sudjelovati u privatizaciji lokalnih zračnih luka, kao ni u tenderima za izgradnju elektrana. S posljedicama Đukanovićeve politike suočili su se i obični građani Rusije, vlasnici crnogorskih nekretnina. Policija ne žuri sprovesti istragu pljački i krađa po stanovima koje su postale česta pojava, kao ni masovnih afera u oblasti nekretnina, čije su žrtve građani Rusije.
Zvuči paradoksalno, ali ruske vlasti do posljednjeg trenutka radije nisu obraćale pažnju na takvu neprijateljski usmjerenu politiku. Crna Gora je djelovala s antiruskih pozicija, a u biti je i dalje živjela od ruskog novca, jer gotovo trećinu budžeta zemlje čine prihodi od ruskih turista. Samo tijekom prošle godine u Crnoj Gori je boravilo oko 400 tisuća gostiju iz Rusije (30% od ukupnog broja turista koji posjećuju Crnu Goru). Prema najskromnijim procjenama, Rusi su u crnogorsku državnu kasu donijeli pola milijarde eura, tj. više od dvije trećine ukupnih prihoda od turizma, koji iznose 730 milijuna eura.
Međutim, strpljenje je po svemu sudeći na izmaku. Ministarstvo obrazovanja Rusije već je javno priopćilo da se zatvaraju ljetni kampovi u crnogorskom Tivtu, a Ruska vaterpolo federacija prenijela je ljetne treninge svojih klubova iz Tivta u prijateljsku Srbiju. I to malo poduzetih mjera bilo je dovoljno da vlasnici hotela u Tivtu već počnu govoriti o tome kako je priljev turista iz Rusije smanjen za 80%.
Savjetnik predsjednika Rusije Sergej Glazjev iznio je daleko radikalniji prijedlog: da se znatno smanji broj čarter-letova, a to je 90% svih letova u Crnu Goru. Po njegovom mišljenju, te avione treba iskoristiti za razvoj domaće turističke industrije – može se, recimo, povećati broj redovnih i čarter-letova na Krim i u gradove crnomorske rivijere.
Ako se to dogodi, Crna Gora u sljedećoj sezoni može ostati bez ruskih turista, a samim tim će njezin budžet ostati bez trećine prihoda. Na taj način zemlja, za čiju je ekonomiju turizam glavni izvor prihoda i čiji dug iznosi skoro 60% bruto domaćeg proizvoda, može doživjeti financijski kolaps.
Izvor: RBTH
