Menu
Kaznene mjere Zapada ostavljaju jasne tragove u Rusiji: gospodarski rast zemlje će iduće godine biti prepolovljen (na jedan posto) u odnosu na prvobitnu prognozu. To je početkom tjedna potvrdio i ruski ministar gospodarstva. Kao razlog se navodi kriza u Ukrajini. O sankcijama i protusankcijama se ne govori puno, ali je na ruskom tržištu sve manje proizvoda sa Zapada, prije svega poljoprivrednih...
Mnogo bolnije će za Zapad biti ako sankcije obuhvate i ruski plin. U reakciji na kaznene mjere Zapada rusko ministarstvo vanjskih poslova je priopćilo da su sankcije bile "nepromišljen i neodgovoran korak" i da će on neminovno dovesti do "rasta cijena na europskom energetskom tržištu".
Za razliku od Amerike koja zahvaljujući frackingu nije ovisna o uvozu ruskog plina, Europljani su o njemu itekako ovisni. Četvrtina ukupne potrošnje plina u Europi pokriva se ruskim plinom. Njemačka zadovoljava čak 38 posto svojih potreba za plinom isporukama iz Rusije, a neke istočnoeuropske zemlje su čak stopostotno ovisne o Rusiji.
Brige oko ruskog plina podgrijao je ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk u srijedu (27.8.2014.). On je ustvrdio da ima saznanja o namjerama Rusije da Europi tijekom zime zavrne plinske ventile. Radi li se o propagandi ili o istini? Ruski ministar energije Aleksandar Novak odmah je demantirao te tvrdnje. Ali što će se dogoditi ako Rusija doista zaustavi dotok plina?
"Kratkoročno bi bilo vrlo teško naći alternativu za ovako velike količine plina", kaže za DW Kurt Oswald, energetski stručnjak konzultantske tvrtke A.T. Kearney. Iz Norveške i Nizozemske bi se moglo uvesti više pline, ali ne toliko da bi se njime mogao nadoknaditi izostanak ruskog plina. Ni s tekućim, ukapljenimnaftnim plinom (LNG) ne bi se mogao riješiti taj problem. Iako u Europi postoji infrastruktura za uvoz LNG-a i postojeći terminali rade s tek 30 posto kapaciteta, "trenutno je u okviru važećih tržišnih uvjeta ta zamjena praktički nemoguća“, kaže Oswald. Cijene bi, objašnjava on, bile previsoke i LNG-a ne bi bilo dovoljno na svjetskom tržištu. S obzirom na to je Europa, zaključuje, "srednjoročno, dakle, u idućih tri do pet godina, još relativno jako ovisna o Rusiji".
Unatoč toj velikoj ovisnosti, Europljani se ipak mogu opustiti. 86 posto kapaciteta skladišta plina u Europi je puno. Njemačka raspolaža s daleko najvećim skladišnim kapacitetom, a on je 88 posto ispunjen.To bi bilo dovoljno za cijelu zimu i u slučaju da Rusija kompletno obustavi isporuku.
I iz energetskog koncerna Eona stižu umirujuće poruke. Isporuke plina iz Rusije su najvećim dijelom dugoročnim ugovorima vezani za fiksne cijene, istaknuo je prvi čovjek Eona Johannes Teyssen. On je siguran da se ugovorima utvrđene cijene neće mijenjati, jer one nisu definirane jednostrano prema nekakvim subjektivnim političkim kriterijima. "Poskupljenja su moguća samo u slučaju potpisivanja novih ugovora“, priopćilo je početkom kolovoza i njemačko ministarstvo gospodarstva navodeći kako nema razloga za strah od problema s isporukom plina, ali da se situacija pozorno prati.
Čisto s povijesnog gledišta, Kurt Oswald ne vjeruje da će Rusija prekršiti ugovore. Već četiri desetljeća ruski plin dolazi na Zapad. Rusija se od prvih ugovora o isporuci plina Europi pridržavala pravila, kaže Oswald i dodaje: "Ne bih polazio od toga da će Rusija riskirati svoj imidž dobrog i pouzdanog isporučitelja.“
Posebno što prihod od izvoza ovog energenta čini veliki dio državnog budžeta. "Rusija je jako ovisna o isporuci energenata Europi“, trvdi Claudia Kemfert, energetska stručnjakinja u Njemačkom institutu za gospodarska istraživanja (DIW). "60 posto prihoda Rusije dolazi od prodaje nafte, plina i ugljena, a veliki dio toga se osigurava poslovanjem s Europom", ističe Kemfert.
Puno veća je opasnost da Ukrajina više neće dobijati plin od Rusije, smatra Kurt Oswald iz A.T. Kearneya. Ukrajinci bi onda bili primorani uzimati plin koji bi trebao biti proslijeđen Europi. Na kraju bi rezultat bio sličan kao kod obustave isporuke plina Europi - u Europu bi jednostavno dolazilo manje plina.
Od 2006. je Rusija dva puta zavrtala plinske slavine Ukrajini. Razlog su bili prijepor oko uvjeta tranzita i cijena te ruske optužbe da Ukrajina "krade" plin. I sada Ukrajina osjeća na svojoj koži rusku moć. Od sredine lipnja Rusija traži od Ukrajine da prvo izmiri svoje dugove pa da će onda ponovno poteći plin iz Rusije. Kijev pak prijeti da će blokirati tranzit ruske nafte i plina koji idu u EU.
Ruski plin za Europu trenutno ne može potpuno zaobići Ukrajinu. Tek izgradnjom Južnog toka bi se, uz Sjeverni tok, moglo ovom trasom dopremati oko 110 milijardi kubičnih metara ovog energenta od 140 milijardi koliko se trenutno isporučuje Europi, pojašnjava Kurt Oswald. No, to je tek budućnost, kaže on.
Tako će povjerenik EU-a za energetiku Günther Oettinger i zbog vlastitih interesa u petak ponovo posredovati između ove dvije zemlje. "Ukrajina nam je potrebna kao tranzitna zemlja prema zapadnoj Europi, a i Ukrajini za zimu treba plin. Ukrajina ne posjeduje dovoljno zaliha za duhu i hladnu zimu i nema dovoljno svog plina pa postoji opasnost od krađe ruskiog plina na putu od istoka prema zapadnoj Europi", izjavio je Oettinger za ARD.
On će se, rekao je, založiti za privremeno rješenje koje bi obvezalo sukobljene strane da dogovore privremenu cijenu koja bi važila pola godine - do donošenja presude Međunarodnog arbitražnog suda u Stockholmu. Oettinger je, osim toga, najavio da će Komisija sredinom listopada predstaviti šefovima država i vlada članica EU-a koncept za sigurnu energetsku opskrbu EU-a.
Izvor: Deutsche Welle
