Struktura tržišta telekomunikacijskih usluga je izuzetno važan čimbenik razvoja svake zemlje. Naime, što vlada veći stupanj konkurencije na spomenutom tržištu cijene usluga su povoljnije a samim time i pristupačnije širem sloju građana...
Veća i povoljnija dostupnost telekomunikacijskih usluga ima za posljedicu veću dostupnost informacija za sve građane a time posljedično utječe i na obrazovanje.Tržište telekomunikacija bilježi izuzetan napredak u posljednjih desetak godina što omogućuje globalni prijenos informacija te je uvelike reduciralo troškove poslovanja brojnih poduzeća. Nema sumnje da je dobro razvijena telekomunikacijska mreža iz navedenih razloga dobar a usuđujem se reći i nužan preduvjet gospodarskog napretka zemlje. Pritom je također važno i napomenuti kako je to jedna od najvećih i najbrže rastućih grana gospodarstva u posljednih desetak godina.
Ovaj komentar je omogućio – Siguran novac, svjetski poznati investicijski vodič, od sada dostupan i na hrvatskom tržištu . Posjetite www.siguran-novac.com i predbilježite se – besplatno je! Ukoliko želite doznati više o Sigurnom novcu, pročitajte članak koji smo objavili na tu temu…
Kao najvažniji proizvod razvoja sektora telekomunikacija svakako valja izdvojiti Internet koji je postao vodeći izvor informacija, bilo zabavnih ili edukativnih. Uz razvoj Interneta veže se kao posljedica i razvoj elektroničke trgovine čiju prednost masovno iskorištavaju SAD i Kina prvenstveno sa strane ponude ali gledajući sa strane potražnje očigledno je kolika korist se generira za sve zemlje svijeta gdje različiti proizvodi su dostupniji nego bilo kada prije te se time općenito pospješuje rast konkurentnosti unutar različitih tržišta.
Općenito možemo reći kako se struktura tržišta kreće od monopola koji je vladao relativno dugo u Hrvtaskoj te se liberalizacijom pretvara u oligopolno tržište a potom i u konkurentsko. No na tržištu telekomunikacija često se javlja pojam vladajućeg položaja na tržištu, gdje za razliku od oligopola koji karakterizira visoka međuovisnost u djelovanju sudionika, sudionici djeluju relativno samovoljno. Sam Europski sud pravde definira vladajući položaj kao položaj ekonomske snage koji uživa poduzeće, a što mu omogućuje da unazađuje ili zadržava razvoj efektivne konkurencije na relevantnom tržištu, dozvoljavajući mu da se u znatnoj mjeri ponaša nezavisno o svojim konkurentima, korisnicima i, na kraju, potrošačima. Vladajućim položajem se smatra ona situacija u kojoj dotično poduzeće uživa veći tržišni udio od 40%, međutim, važno je spomenuti kako na realnu tržišnu situaciju utječu i brojni drugi čimbenici poput snage potrošača, fleksibilnosti tržišta ali i jačine preostalih sudionika.
Grupa T-HT je lider na području telekomunikacijskih usluga u Hrvatskoj sa udjelom preko 45% na tržištu operatera pokretnih mreža što ga prema prethodno navedenom kriteriju svrstava u vladajući položaj na tržištu. Slična situacija je i sa Vip-netom koji redovito zauzima blizu kritične vrijednosti od 40%.
Što se tiče tržišta operatera nepokretnih mreža i dalje je vidljiva apsolutna dominacija HT – a s vidljivom razlikom da u ovom segmentu nema ozbiljniju konkurenciju već niz malih operatera koji sa sitnim oscilacijama zauzimaju trećinu ili nešto malo više od ukupnog tržišta.
Promatrajući prihode tržišta telekomunikacijskih usluga po segmentima vidljivo je kako prihodi od telefonskih usluga u pokretnoj javnoj mreži apsolutno dominiraju te ih slijede prihodi od telefonskih usluga u nepokretnoj javnoj mreži. Istododno vidljiv je pad prinosa u oba segmenta u poslijednjih godinu dana. Također u isto vrijeme prihodi od pristupa interneta bilježe značajan porast baš kao i prihodi od usluga televizije.Razloge za pad prihoda u nepokretnoj mreži teško da možemo objasniti sve učestalijim korištenjem nepokretne mreže jer je i taj segment pao. Možda bi se najlogičnije objašnjenje moglo naći u trenutnoj financijskoj krizi koja je dovela do propasti mnogih poduzeća koja su istodobno bila i najveći potrošači oba padajuća segmenta tržišta.
Promatrajući cjelokupno tržište, općenito se može reći kako bi na makro razini valjalo potaknuti konkurentnost koja bi pojeftinila telekomunikacijske usluge a samim time i spomenuto širenje informacija te se time približiti razvijenim zemljama svijeta. Mnogi su smatrali tržište telekomunikacija sigurnim ulaganjem, međutim značajan pad koji je uslijedio u razdoblju 2011. – 2012. potaknuo je pesimizam. Rast segmenata interneta i televizija teško da može nadoknaditi gubitke prouzročene u segmentu telefonskih usluga. Prema procjenama analitičara teško da se može očekivati opravak na tržištu telekomunikacija. Čini se kako je najoptimističniji pogled stagnacija ovog tržišta.