Menu
Koliko god danas bilo jednostavno kupiti avionsku kartu za bilo koju destinaciju u svijetu uz tek nekoliko klikova mišem- ipak postoji par trikova koje sam naučio u posljednjih nekoliko godina...
Kako sve češće koristim usluge avionskog prijevoza sve mi je bitnije naći optimalan let (što manje izgubljenog vremena uz što povoljniju cijenu). Za razliku od ljudi koji žive u većim europskim gradovima s prometnijim zračnim lukama i s puno više mogućnosti za direktan ranojutarnji ili kasnovečernji let, mi se moramo snalaziti s onim što imamo.
Naime, uz par iznimaka (kao što su München, Frankfurt, Paris) pravilo je da nema redovitih jutarnjih i večernjih letova iz Zagreba (niti ostalih aerodroma u zemlji). Naravno, često letova nema niti svaki dan, već samo par puta tjedno ili čak samo vikendom. Priobalne destinacije dodatno pate od sezonske orijentacije pa pola godine uopće nema letova.
Sve ovo poskupljuje poslovno putovanje i to iz nekoliko razloga:
- češće je potrebno presjedati (ponekad i tri puta!) što podiže cijenu karte
- često se na destinaciju odlazi dan ili dva ranije te se vraća dan ili dva kasnije što podiže cijenu smještaja i dnevnica
- duže izbivanje podiže oportuni trošak
- duži boravci po zračnim lukama povećavaju roaming troškove
Npr. neki Nijemac će iz Berlina na dvodnevnu konferenciju u Barcelonu doći ujutro u četvrtak, već u petak navečer je nazad, uložio je dva dana i platio jedno noćenje. S druge strane, mi ćemo izgubiti veći dio srijede jer nema direktnog leta, subotom je ionako najveći promet pa neće biti slobodnih mjesta tako da ćemo se vratiti tek u nedjelju popodne. Platili smo skuplju kartu, uložili skoro 5 dana, platili 4 noćenja, visili po aerodromima i nabijali roaming te obavezno kupili najskuplji parfem da bračni drug/momak/djevojka bude manje ljut(a).
Znam, odmah ćete reći da smo prošli bolje od Nijemca jer smo imali cijelu subotu lutanja po Barceloni, ali ovdje ipak pričamo o poslu i kako smanjiti troškove koji nisu mali.
Jaka konkurencija natjerala je zračne prijevoznike na maksimalno elastične cijene. Prilagođavaju se svemu samo kako bi popunili avionska sjedišta. Tako da uvijek postoji šansa za jeftiniju kartu. Slijedi nekoliko načina kupovine karata koje ja osobno koristim:
- Ukoliko je riječ o europskoj destinaciji najprije otvorim www.croatiaairlines.com i pogledam što tamo mogu naći. Barem pokušam ostaviti novce u Hrvatskoj, a i nedavno su konačno redizajnirali web stranice pa posjeta nije više mučenje živaca. Zna se tu naći i povoljnih kupnji, ali uglavnom je ponuda ograničena na Star Alliance kompanije i europske destinacije (barem koliko je meni poznato).
- Dosta širi opseg imaju specijalizirane stranice kao npr. www.aviokarte.hr koje pokrivaju letove više aviokompanija tako da se mogu provjeriti globalne destinacije. Obično takve stranice ne pokrivaju sve letove (tj. uglavnom ne pokrivaju nisko-budžetne letove). Recimo Aviokarte pokrivaju sve osim RyanAir-a.
- Za određene destinacije isplati se pogledati i letove nisko-budžetnih kompanija jer se ponekad može pronaći dobra akcija. Recimo Germanwings se do sada pokazao kao dobra opcija prema Njemačkoj. Međutim, s tim nisko-budžetnim kompanijama ništa nije kako se čini na prvi pogled:
+ cijena je na kraju uvijek veća od prve prikazane
+ često lete na opskurne aerodrome koji su udaljeni od gradova pa je trošak prijevoza od aerodroma do grada veći
+ imaju dosta ograničenja koje standardne kompanije nemaju, npr. EasyJet dopušta samo jednu ručnu prtljagu po putniku u putničkim kabinama (to se uglavnom nauči na način da torbu s laptopom uguravaš u prepuni ruksak na silu dok te dva službenika mrko gledaju jer moraju zaključiti ukrcavanje)
- Kad sam sve lijepo prosurfao i kad bih se trebao odlučiti za termin, izvući kreditnu i obaviti kupnju - ja to uglavnom ne činim. Postoji mali problem s online kupnjom: obično najjeftinija karta ne uključuje nikakvu opciju za promjenu, otkazivanje ili sl. Jednom kad se obavi kupnja stvar je gotova. Naravno, uvijek se može doplatiti i za te opcije, ali ideja je da maksimalno uštedimo. Također, uvijek radije plaćam sa žiro računa nego da koristim kreditnu karticu. U tom slučaju pošaljem sve podatke u putničku agenciju koja ima direktan uvid u puno više podataka nego što se mogu vidjeti na web servisima (broj slobodnih mjesta, rezervacija i sl.). Oni uvijek mogu rezervirati i držati rezervaciju određeno vrijeme, vidjeti da li se oslobodila neka jeftinija opcija, itd. Kad dođe vrijeme za plaćanje agencija mi pošalje račun i platim sa žira. I to je to...
Eto na kraju i pored tog divnog Interneta ponekad je bolje koristiti provjerene tradicionalne metode...
Pročitajte još:
- Qatar Airways od svibnja ove godine uvodi novu zračnu liniju Doha – Budimpešta – Zagreb
Ivo Lukač je osnivač tvrtke Netgen fokusirane na implementaciju naprednih web rješenja unutar sektora javne uprave i korporativnih korisnika. Komentar je prensen s CISEx bloga uz autorovo izričito dopuštenje.
