Menu
U svom posljednjem blog komentaru, Nenad Bakić se osvrnuo na komentar Marka Rakara kojeg smo i mi objavili, a svojim se kritičarima "zahvaljuje" jer su svojim pisanjem samo povećali posjete Bakićevom osobnom blogu...
Evo što piše osnovač portala MojPosao:
Marko je to lijepo i gospodski pojasnio, s fenomenološkom dimenzijom, i zahvalan sam mu jer mi se samom nije dalo gnjaviti time, naime lijepo obrazlagati tko je u pravu, a tko u krivu. Mislim, članak je zaista lijep i može se iz njega mnogo naučiti o raznim stvarima, svakako pogledati!
Neki su me pitali zašto ne pariram tim pamfletima nekim ozbiljnijim tekstom na blogu (samo sam se malkice sprdao s prvim člankom u Vjesniku, a na ostale nisam trzao) ili bar ne pokušam objaviti tekst u nekim relevantnim novinama. A odgovor je: nije mi se dalo pretjerano sudjelovati u glupim raspravama, počevši od prvog Vjesnikovog članka koji je naprosto besmislen.
A i prvom sam tekstu dao pažnju dao (i enormno mu povećao čitanost linkanjem na ovom bogu) ne zbog značaja samog teksta, novine ili novinara, nego jer smatram da je pamflet naručen (pa da mogućem naručiocu pokažem što mislim o takvim pokušajima). [Pravna ograda: ja ne tvrdim da je članak naručen!].
Nakon Vjesnika, Business.hr dodaje neki pamfletić, onda nude da dam demant, onda kad odbijam, objavljuju još jedan, a sve bez glave i repa i jedino što je vidljivo je loša namjera. I oni traže od Hanfe da me istraži. Ali evo ni njih nisam još tužio za laži koje su iznijeli (po čemu vidite da ih ne uzimam previše ozbiljno), ali moguće da hoću, čisto ono radi edukacije.
Na koncu se anonimno dobacuje još i onaj neki novinar koji tuče djecu, koji je bio toliko desno da je sebi došao s lijeve strane, koji o temi ne zna ništa, ali zna da su prava novinara ugrožena jer sam se ja malo ritnuo kad su me naročito ružno lažno optužili da kršim zakon. Koliko je sve apsurdno, pokazuje i činjenica da je upravo novinar koji je pokrenuo sve, čini se, prekršio zakon upravo u onome što meni imputira, konkretno dao vrlo radikalnu prešutnu preporuku (ciljana cijena) u smislu članka 471 ZTK ovdje:
Pitanje koje se postavlja je što će se dogoditi kad obustava bude ukinuta. Kao najvjerojatnije rješenje nudi se riječ »zarada«. Odnosno, da je nepoznati vlasnik dionica koji je stavio nalog za prodaju na 10.000 kuna po pojedinoj vrijednosnici bio najpametniji. Svi drugi prodali su (pre)jeftino.
Začudno je da upravo on točno tjedan dana kasnije traži Hanfu da provjeri nešto što očito nije preporuka. A da ja nisam njega prijavio Hanfi pokazuje da mi nije uopće bitan (ali me ljuti da takve ljude mi plaćamo za … što ono?)
Svi oni nešto brljaju, krešte i, uopće, neshvatljivo se ponašaju, a postižu suprotno od onog što su htjeli. Posjećenost mom blogu jako raste (jučer preko 7.500 posjeta!) i tako se ljudi mogu upoznati s mojim tezama, upravo onih zbog kojih smatram da je pamfletić naručen (možda griješim, možda nije naručen).
Jasno, ima tu vjerojatno i nešto zavisti novinara u tim medijima jer je možda moja ‘tiraža’ veća od ukupne njihove, samo što ne koštam državu i vlasnike desetine milijuna kuna godišnje. Možda je ta nervoza i od, po mom sudu, neminovne sudbine gašenja oba medija. Konkretno, prognoziram da će se Vjesnik ugasiti za jedno pola godine, a nervoza Vjesnikova ogranka HND-a dolazi možda i od tvrdnji u ovom programatskom članku, nikog drugog nego samog Daniela Patricka:
Kad je 2006. istekao stand-by aranžman s MMF-om, u državnom i javnom sektoru zaposleno je oko 50.000 ljudi. Iako su oni višak od prvog dana, danas, tj., bolje rečeno, sutra većina će ih se morati snaći na burzi rada. Manjinu je možda ipak sačuvalo umirovljenje starijih kolega.
Naravno, ja ne pozivam na gašenje Vjesnika. Samo bih htio da se na tržištu izbori svojom kvalitetom za svoju poziciju. Na ovom mjestu bih i zamolio Vjesnik da pojasni da li trenutno ima ukupnu prodanu tiražu manju ili veću od 2.500 primjeraka, i ako je manja, da li su u NN sretni s time da ih moraju subvencionirati.
Iako imam u glavi članak kojim bih mogao zaista rasvijetliti cijelu stvar, i koji bi mogao biti naprosto devastirajući za Vjesnik, naprosto mi se ne da. A kako se ipak radi o sistemskoj stvari, možda ga ipak objavim. A to i zato jer mi je stvar postala zaista zabavna (ali nekako se želim gnjaviti čitaoce).
A i što ako netko tko je prodao dionice navedenih tvrtki i ustvrdi da ih je prodao pod utjecajem tih lažnih tvrdnji? Ako bi dokazao da je upravo zato prodao te dionice, imao bi prema Zakonu o medjima, pravo na odštetu. A tim dionicama su cijene prilično porasle zadnjih dana.
Znači: ovo, molim, nemojte još smatrati "ulaskom u ring". Ovo je tek komentar Mrakovog članka...
Pročitajte još:
- NENAD BAKIĆ: Jedino zatucani marksisti misle da dioničari zarađuju na muci radnika
Foto:YouTube/Jutarnji list
