Menu
Drago Jakovčević, profesor na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta, u razgovoru za Danas.hr, odgovorio je na nekoliko iznimno zanimljivih pitanja vezanih uz eventualni dolazak MMF-a u Hrvatsku, naš kreditni rejting i ovisnost o potrošnji...
Donosimo nekoliko nama najzanimljivijih pitanja i pripadajućih odgovora profesora Draga Jakovčevića.
Koji je izlaz iz ove situacije?
Orijentacija na malo i srednje poduzetništvo. Agencija za tržišno natjecanje koja ne radi dobro svoj posao trebala bi sprečavati koncentraciju velikih i većih, te spriječiti da stranci ulažu u monopolske industrije, kao što je energetika, bankarstvo, turizam... To su međunarodno nekonkurentne djelatnosti koje oni vole, a neće nitko ulagati u proizvodnju za izvoz. Morate biti odlučni kada želite uvesti promjenu obrasca i modela i to urbi et orbi svima transparentno objasniti. Treba se okrenuti prema najširoj javnosti i reći što ćete napraviti i koje efekte očekujete.
Nova vlast poručuje kako je MMF neopravdano demoniziran. No, u pojedinim društvima kojima su priskakali u pomoć donijeli su reforme koje su im dugoročno naštetile i osiromašile široke slojeve stanovništva. Hrvatska je također u dogovoru s MMF-om dogovarala privatizaciju Poštanske banke, HEP-a, INA-e...
Kao znanstvenik vam mogu reći sljedeće: MMF ima izvrsne analize i mogu vam dati preciznu dijagnozu. No, lijek je različito efikasan: ako ih zovete kasno, a oni nikad ne uvažavaju specifičnosti, onda su oni u stanju pribjeći inerciji – rezanje proračuna, smanjivanje plaća u javnim službama, profesorima, liječnicima itd. Oni mogu biti sjajni partneri i savjetnici kada niste u krizi i natjerani na rezove. Za mene nisu zlo i babaroga, a kada ih zovete kasno, režete živo tkivo, smanjujete plaće, mirovine, imate veliko nezadovoljstvo i mogućnost socijalnih nemira.
A u kojoj smo mi fazi, s obzirom na MMF, kasnoj, ranoj, srednjoj...
Mi ih kao članovi i sada možemo pozvati, kad se program osmisli, i kazati kako s tim i tim čimbenicima planiramo ostvariti stope rasta, napraviti uštede, smanjiti nezaposlenost i pitati ih što misle. Ipak se ondje promijenila struktura ljudi u odnosu na onu prije pet do deset godina. Kriza je promijenila njihovo mišljenje, što je dobro i nisu više bastion dogme.
Izjavili ste sljedeće: 'Nova vlast mora odmah predstaviti novi model razvoja, što znači radikalnu promjenu monetarne i fiskalne politike u odnosnu na dosadašnju. Samo tako će se moći ostvariti stope rasta koje ne smiju biti manje od četiri posto, jer su one nužne ako želimo preživjeti. Sve se to može postići bez rezanja javne potrošnje i protivnik sam takvih mjera jer neće doći do povećanja domaće proizvodnje, što je pretpostavka razvoja.'
Nije vrijeme za rezanje javne potrošnje jer je u suštini potrošnja, pa i ona javna, zapravo BDP. Ako vi, s jedne strane, smanjujete javnu potrošnju, vi na neki način smanjujete agregatnu potražnju. Kad se ona smanjuje, smanjuju se i investicije, jer investitori neće ulagati u tržišta na kojima se smanjuje potražnja za proizvodima koji su rezultat neke investicije. Radi se o novom konceptu koji se temelji na potrebi da se najprije oživi proizvodnja, pogotovo za izvoz, odnosno najprije treba potaknuti gospodarski rast, pa kad on dođe na razinu od oko četiri posto, onda se može smanjivati javnu potrošnju po određenim kriterijima. Pritom mislim na proračunske rashode.
Koji bi zakoni već u prvim mjesecima vlasti mogli biti doneseni kako bi se pokrenula proizvodnja?
Ako bismo odlučili pokrenuti prehrambenu industriju na temelju domaćih resursa, onda bi svaki investitor u tu granu mogao biti oslobođen svih poreza prvu godinu. Znači, samo da ima obvezu isplate neto plaća. A prvih pet godina bih ga oslobodio poreza na dobit. Pa da vidite onda koliko bi se našlo investitora za takvu proizvodnju. Zašto turizam nije dao rezultate? Zato što je uvozno orijentiran. Povećanje turističke potražnje je povećanje uvoza. Mi ne spavamo na svojim krevetima, mi ne jedemo svoju hranu.
Kako je to moguće pokraj Slavonije, koja je savršena za uzgoj poljoprivrednih kultura, kao i za stočarstvo?
Vi znate da je prehrambena bilanca oko 900 milijuna dolara minusa, koliko više uvozimo nego izvozimo. Samo to da napravimo, koji bi to bio iskorak!
O mirovinskim fondovima...
Čuo sam jednu lošu ideju o njima, a ta je da bi se oni mogli baviti nečim što nije u njihovom opisu posla – da kupe autoceste ili da se uključe u koncesije. Moram upozoriti da je mirovinski fond institucionalni investitor koji se bavi kupnjom vrijednosnica koje su na tržištu – radi se o dematerijaliziranoj financijskoj imovini s relativno visokim stupnjem likvidnosti. Ako to nije tako, oni preuzimaju rizike kojima ne znaju upravljati. Znači, fond mora moći svoju imovinu prodati u svakom trenutku, tj. kad ja odem u mirovinu, on mora svoju nelikvidnu imovinu pretvoriti u likvidnu i dati meni moju mirovinu. Sve drugo je brkanje pojmova.
