Menu
Ovo će biti kontroverzno. U svom posljednjem newsletteru, Institut za javne financije (IJF) objašnjava zašto brodogradnja nije hrvatska strateška industrijska grana kao što se često voli govoriti u javnosti...
"Teze o brodogradnji kao strateškoj industrijskoj grani u Hrvatskoj jednostavno ne stoje. Državne potpore i ukupni godišnji gubici brodogradnje visoki su i u pojedinim godinama nadilaze ukupnu vrijednost isporuka. Četiri velika brodogradilišta ne mogu živjeti na teret poreznih obveznika koji snose troš kove visokih potpora koje ne pridonose razvoju i rastu hrvatskog gospodarstva. Visoke potpore brodogradnji potkopavaju financijsku stabilnost države i provedbu očekivanih fiskalnih konsolidacija", stoji u uvodnom tekstu iz Instituta za javne financije.
"Brodogradnja je jedan od značajnijih industrijskih sektora RH koji u ukupnoj zaposlenosti sudjeluje s 2,5%, u BDP-u s 1,2% te u ukupnom izvozu s oko 12%. Zbog njene ve ličine i značaja dio hrvatske industrije, posebice mala i srednja poduzeća – kooperanti, izravno ovise o brodogradnji koja je i značajan izvor zaposlenosti u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji (CESA, 2011:43). Od šest brodogradilišta samo je jedno privatizirano (Viktor Lenac), a ostala su u većinskom vlasništvu države i državnih institucija. Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod d. d. nacionalna je udruga velikih hrvatskih brodogradilišta i korporativno tijelo koje koordinira nastup hrvatske brodogradnje na inozemnim tržištima. Sudeći po podacima iz knjige narudžbi (Hrvatska brodogradnja Jadranbrod, 2011), hrvatska brodogradnja bi trebala 2012. i 2013. obaviti 24 isporuke u vrijednosti oko 1,2 milijardi američkih dolara", nastavlja se.
A zašto brodogradnja nije naša strateška industrija u IJF-u objašnjavaju ovako...
Od 2007. do 2010. brodogradilišta su ostvarila 4 mlrd. kuna gubitaka ili prosječno godišnje po 1 mlrd. kuna što je oko 0,3% godišnjeg BDP-a. Poslovni prihodi nisu dostatni za fi nanciranje poslovnih rashoda, a financijski prihodi manji su od financijskih rashoda uglavnom zbog visokih rashoda za kamate na zaduživanja brodogradilišta. Gubitaši su Brodosplit, Brodotrogir, Kraljevica i 3. Maj, dok Uljanik i Viktor Lenac od 2008. ostvaruju pozitivan poslovni rezultat.
Nekontrolirano bujanje (posebice kratkoročnih) obveza brodogradilišta i njihova nepovoljna struktura ne bi bili mogući bez obilne i bezuvjetne državne potpore. Naime, država je bezuvjetno i u cijelosti jamčila kod poslovnih banaka obveze brodogradilišta, odnosno njihove kredite. Nije poznato postoje li i kolika su dana državna jamstva s podijeljenim rizikom između vjerovnika (banaka) i države kao jamca. Potpuno je nelogično i neobično da banke ne snose ni dio rizika za svoje kreditne plasmane. Sudeći po visinama kamata, banke (domaće i inozemne) moraju biti prezadovoljne klijentima poput hrvatskih brodogradilišta.
"Veći dio hrvatskih brodogradilišta nije kreditno sposoban i ne može podmirivati obveze po dospjelim anuitetima i glavnicama kredita", stoji u analizi IJF-a.
Financijsko poslovanje hrvatskih brodogradilišta je loše, a financijska analiza ne otkriva nikakav znak oporavka. Likvidnost brodogradnje izrazito je slaba, a zaduženost iznimno visoka i u porastu. Ukupan dug konsolidiranog sektora brodogradilišta 2010. bio je trostruko veći od ukupne imovine, što ukazuje da je ukupni kapital negativan i to u iznosu dvostruko većem od ukupne imovine. Poslovna aktivnost
poduzeća kontinuirano opada, a financijski učinak je slab. Sektor brodogradilišta u Hrvatskoj je neprofitabilan,nelikvidan, prezadužen, neekonomičan i neučinkovit, a bez jasnog plana restrukturiranja ne nazire se ni perspektiva promjene postojećeg stanja.
Evo što stručnjaci iz IJF-a preporučuju:
- utvrditi financijsko poslovanje kooperanata velikih brodogradilišta, osobito cijene obavljenih usluga koje naplaćuju brodogradilištima;
- usporediti troškove i koristi od mogućih privatizacija cijele gospodarske grane
- izraditi scenarije troškova i koristi većih otpuštanja zaposlenika uz razrađeni program socijalnog zbrinjavanja i osiguranja otpremnina;
- razviti javne rasprave o financijskoj održivosti i opravdanosti poslovanja postojećih brodogradilišta;
- utvrditi stvarni neto učinak (nakon što se vrijednosti isporuka umanje za državne potpore) brodogradnje u stvaranju dodane vrijednosti;
- analizirati strukturu i prirodu troškova brodogradnje, odnosno, koliko u troškovima sudjeluju uvezeni a koliko domaći inputi.
Pročitajte još:
