Menu
"Ako se raspravlja o važnim odrednicama razvoja ove zemlje, koje će uključivati i proizvodnju, mora se biti svjestan zaključka. U dio najznačajnijih proizvodnih struka upisuju se kandidati uglavnom prosječnih sposobnosti...
Razumljiv je stav mladih ljudi da nastoje upisati tzv. »atraktivna zvanja«. Već niz godina u tome imaju punu podršku onih koji na razne načine određuju što je to "atraktivno". To mogu biti upisne kvote u sustavu školovanja, nestajanje čitavih industrija itd. Djelotvorno vođena proizvodnja je već niz godina izvan trenda. Nestale su cijele industrije, poput one alatnih strojeva, svuda strateške industrije za nacionalnu sigurnost zemlje. Postupno nestaje tekstilna industrija. I kako onda zainteresirati one koji znaju i koji će to znati u budućnosti, što i kako treba proizvoditi.
Htjeli ili ne, još i u dalekoj budućnosti postojat će proizvodnja materijalnih dobara. Uključivo makrodijelova s nanopunilima (nanotehnika). Proizvodit će se i u sadašnjem informatičkom društvu i onom koje slijedi, društvu novostvorenog znanja. Proizvodnju znanja koju ćemo moći ponuditi svjetskom tržištu moguće je samo postupno razvijati. Odluke o »skokovima« neslavno su završavale. Točno je da trajno opada broj zaposlenih u proizvodnji dobara. Ali taj smanjeni broj morat će biti još bolje obrazovan i, što je još važnije, visokih osobnih vrijednosti. Prosječni će otežano pratiti promjene koje se zbivaju na ovom »klasičnom« području ljudske djelatnosti."
Citirani tekst sastavljen je iz dva moja teksta. Prvi je objavljen u Danas 23. prosinca 1986. pod nazivom "Vrhunski kadrovi i za - proizvodnju". Bila je to reakcija na promicanje ideja da će Hrvatska živjeti od softvera, poljoprivrede, turizma i robotike. A predvodnik je bio tada mladi republički sekretar za znanost, sada ugledni zagrebački prof. Velimir Srića. I vjerojatni saborski zastupnik. Kada je u svojoj božićnoj poruci 2005. zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić izrekao je čarobnu riječ - proizvodnja, osuđujući što je u Hrvatskoj u prvom planu poticanje potrošnje, umjesto proizvodnje i napretka, reciklirao sam tekst iz 1986. Taj tekst je objavljen 23. prosinca 2005, dakle na isti dan kao i prvi, 19 godina kasnije u Vjesniku. Naslov je glasio: "Izrečena je čarobna riječ – proizvodnja".
Valja pridodati još jednu misao iz teksta iz 2005. Proizvodnja je u ovoj zemlji siroče barem dvadesetak godina. Zato je relativno lako kazati obnovite proizvodnju. Ali kako to ostvariti? Naime, sve je manje stručnjaka na svim razinama sposobnih da se uhvate u koštac sa suvremenom proizvodnjom. Još jedan dodatak, u međuvremenu postao sam proizvodni nostalgičar i marksista. Jer sam se trajno zalagao za proizvodnju. A vjerujem da će Predsjedništvo HAZU na svojoj sjednici 30. studenoga 2011. dati podršku inicijativi, svojih članova, pretežno iz redova tehničkog razreda koju je moguće sažeti u sintagmu: "Znanost za novu vrijednost". Shvatili se da samo proizvodnja, osobito industrijska stvara dodanu vrijednost koju se onda može uložiti u sva znanstvena polja. U protivnom bit će manje novaca za HAZU. Ali i za Crkvu.
Sada svi pričaju o reindustrijalizaciji. Ali jedan, glasnogovornik Master plana, to čini smisleno već 15 godina. To je dipl. ing. Vladimir Ferdelji, jedan od onih tristotinjak studenata koji su završili usmjerenje Preradba polimera, za zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Trećem takve vrste u Europi. Student na kojem sam osobito ponosan. I zato mi je osobito drago da surađujemo već niz godina. Naime s Elektro-kontaktom veže me obiteljska tradicija duga osamdeset godina. Godine 1931. moj je otac načinio za potreba te tvrtke prvi kalup za preradbu popularnog bakelita. Kada je došao za šefa alatnice u Elektro-kontakt, radilo je u njoj 9 radnika. Kada ju je napustio 1954. zapošljavala je i danas ta vrhunska alatnica, njih 54. Osobno sam u Elektro-kontaktu završio alatničarski zanat i postao alatničarskim zanatnikom. Nikada i obrtnikom, što je bio moj otac u dva navrata.
Da nije bilo DIOKI-ja, koji je u razdoblju od 2007. do 2010. ostvario trgovački suficit od oko 120 milijuna USD, bilanca o uvozu i izvozu plastike, plastičnih proizvoda, kaučuka i gumenih proizvoda, bi bila još poraznija. Ukupni deficit za carinske tarifne brojeve 39 i 40 iznosio je u tom razdoblju 3,31 milijardi USD. Udio trgovačkog deficita zbog uvoza gumenih pneumatika je razumljiv, pa je za uvoz gumenih proizvoda iznosio je prosječno 206 milijuna USD godišnje. Ali ukupni uvoz plastičnih proizvoda bio je u tom razdoblju 2,54 milijarde kuna ili godišnje 635 milijuna USD.
Takvi katastrofalni podaci ne zanimaju nikoga.
I ostvarit će se ona prognoza iz 1997. kada su uspoređeni ljudsko tijelo i Platonova idealna država. "Zemlja bez proizvodnje je siromašna i osuđena na izumiranje."
Pročitajte još:
- Pogledajte iznimno zanimljivo gostovanje Vladimira Ferdeljija u Nedjeljom u 2 (VIDEO)
Tekst je u cijelosti prenesen s internet portala Pollitika.com
