Menu
Preseljenje zbog bolje poslovne budućnosti, čak i izvan domovine, uobičajena je praksa u razvijenim zemljama Europske Unije. U tome ne zaostaju ni Hrvati, a mobilnost radne snage u porastu je zbog globalne ekonomske krize...
Koliko su građani Hrvatske spremni na selidbu i što ih pokreće u toj odluci, istražio je portal MojPosao tijekom kolovoza 2011. Istraživanje je provedeno u suradnji s The Network, najvećom svjetskom online regrutacijskom mrežom, a obuhvatilo je preko 900 ispitanika.
Na preseljenje unutar Hrvatske spremno je dvije trećine građana (67%), ukoliko bi to značilo zaposlenje ili bolji posao. Četvrtina ispitanika (24%) s preseljenjem se djelomično slaže, ovisno o ponuđenim uvjetima na novom radnom mjestu, dok 9% ispitanika ne bi preselilo s trenutne lokacije bez obzira na sve.
Na život izvan Hrvatske spremno je 64% ispitanika ukoliko bi dobili novi (bolji) posao. S preseljenjem preko granice se djelomično slaže 17% ispitanika, dok petina ispitanika (19%) nije spremno na promjenu životne okoline. Ispitanici koji su spremni preseliti u inozemstvo, promijenili bi mjesto stanovanja pod uvjetom da dobiju ugovor na neodređeno (81%) ili ugovor na određeno, ali dulji od godinu dana (75%). Polovica ispitanika preselila bi se i radi ugovora na određeno u trajanju od pola godine. Četvrtina ispitanika (25%) preselilo bi i privremeno na period do 6 mjeseci, a isto toliko radilo bi preko ugovora kod agencija za privremeno zapošljavanje.
Većina ispitanika (59%) u inozemstvu je spremno ostati i više od pet godina. Četvrtina ispitanika (24%) u inozemstvu bi radila tri do pet godina, a njih 17% željelo bi se vratiti u roku od tri godine.
Kao najvažnije razloge preseljenja izvan države najviše ispitanika (72%) navelo je bolji standard života i lošu ekonomsku situaciju u državi (66%). Zbog mogućnosti ostvarenja karijere preselilo bi 48% ispitanika, a zbog stjecanja radnog iskustva 43%. Svaki četvrti ispitanik (25%) selidbom želi započeti nov život, a 22% kao razlog navodi upoznavanje novih ljudi.
Najpoželjnije destinacije za novi početak su Njemačka i Švicarska (51%) te Velika Britanija (50%). U Sjedinjene Američke Države preselilo bi 43% ispitanika, a gotovo isto toliko (42%) u bližu Austriju. 37% ispitanika preselilo bi u Kanadu, a 35% u Australiju. U susjednu Sloveniju preseliti je spremna četvrtina ispitanika (25%), dok je taj postotak nešto manji za Srbiju (8%) i Bosnu i Hercegovinu (6%).
Od gradova najpopularniji je London, tamo bi htjela raditi trećina ispitanika (33%) te Beč u koji bi preselilo 19% ispitanika. Na trećem mjestu nalazi se New York iza kojeg slijede Berlin i München.
Pri izboru tvrtke u inozemstvu najviše bi se ispitanika vodilo za dobrom plaćom (64%). Gotovo polovica ispitanika (47%) tvrtku bi izabralo prema prilikama za razvoj karijere, a 42% tvrtku bi biralo prema dobroj radnoj atmosferi. Uvjeti preseljenja u nepoznatu državu najvažnije su informacije za 66% ispitanika, kao i potencijalni smještaj (63%). Životni standard je važna informacija za 60% ispitanika.
Google je najpoželjniji poslodavac za većinu ispitanika (20%), a na drugom mjestu je IBM (10%). U Hewlett Packardu htjelo bi raditi 6%, a u Microsoftu 5% građana. Apple se nalazi na šestom mjestu (4%), odmah iza BMW-a u kojem bi radilo 5% ispitanika.
