Menu
Kolumnist Slobodne Dalmacije Boris Dežulović donosi još jedan zabavni komentar na suđenje bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu...
Evo jednog dijela Dežulovićevog komentara:
Gledam na televiziji Ivu Sanadera pred časnim sucem Ivanom Turudićem, i sve mi izgleda kao da gledam jedan od brojnih snimaka što su ih pomahnitali Hrvati načinili mobitelima, pa stavili na YouTube.
Sakrio se Sanader u sudnicu zagrebačkog Županijskog suda baš kao pukovnik Gadafi u onu cijev na pustinjskom drumu, ščučurio se bivši premijer između dva pripadnika tjelesne garde, dok ga pobješnjela rulja s vilama, bakljama i mobitelima izvlači van, da ga iscipelari, izmrcvari i živa linčuje, pa krvavog i polusvjesnog, sve pucajući iz kalašnjikova, proveze na kamionetu ulicama Zagreba, i na kraju izloži u hladnjači nekog prigradskog trgovačkog centra.
I lako što tek sad u oslobođenim medijima otkrivamo kakvo je čudovište bio naš Gadafi, nego što tek sad doznajemo i kakav je taj monstrum bio – genij. Punih pet i pol godina vladao je hrvatskom džamahirijom sam samcat, nitko ruku da mu da, da mu barem malo olakša, sve – ali baš sve, od sređivanja papira za prodaju nacionalne naftne industrije, pa do postavljanja Hajdukove formacije protiv Slaven Belupa – morao je pukovnik Sanader el Gadafi sam, okružen sve golim nesposobnim idiotom. Rahmetli Steve Jobs bio je poslovođa kvartovskog dućana u usporedbi s Ivom Sanaderom.
Ostatak komentara možete pročitati ovdje
