Menu
Hrvati su ispunili san o vlastitom domu, ali zbog toga nisu sretniji od podstanara, proizlazi iz rezultata ispitivanja kvalitete života i stanovanja. No, taj prvi zaključak posljednjeg istraživanja Nacionalnog indeksa sreće ukazuje na to koliko brojke mogu zavarati ako se ne poznaje kontekst i ostale činjenice...
Dakle, brojke nam govore da 92 posto ispitanih građana živi u vlastitoj kući ili stanu te da je njihova razina Nacionalnog indeksa sreće 61,1 bod, dok je kod ne-vlasnika indeks veći i iznosi 63,3 boda. Znači li to da su podstanari sretniji od vlasnika? Po brojkama da, ali, naravno, nije tako. O čemu je onda riječ? Pa o činjenici da je većina Hrvata do vlasništva došla po povlaštenim
(ispodtržišnim) cijenama kao bivši nositelji tzv. stanarskog prava, ali većina ne zna da su to uglavnom umirovljenici (98%).
U svakom slučaju odnos kvalitete života i stanovanja u uskoj je vezi s materijalnim bogatstvom, odnosno standardnom građana, a kako je on nizak niska je opća razina kvalitete života - i ona će, kad govorimo o stanovanju, u budućnosti biti sve manja.
Hrvati slabo brinu o svojim nekretninama - samo 20 posto njih dobrovoljno osigurava svoje stanove. Gledano po regijama najmanje ih je u Dalmaciji, gdje svega 13 posto vlasnika osigurava svoje nekretnine, dok ih je najviše u sjevernoj Hrvatskoj (30%). Logičan je i rezultat da češće svoje stanove ili kuće osiguravaju visokoobrazovani građani s najvećim prihodima. Stoga dodajemo kako je u pozadini “iznenađujućeg“ odgovora prava slika života - većina građana nema novca da dobrovoljno osigura svoje nekretnine.
Specifičnost stambenog vlasništva u Hrvatskoj, u kojoj je većina do stanova došla lakše negoli građani u razvijenim zemljama, zanimljivo je promatrati i kroz svjetska iskustva koja govore kako su vlasnici stanova uglavnom sretniji od onih koji žive u iznajmljenim nekretninama.
Pročitajte još:
- NEKRETNINE: Tražene cijene nekretnina u Zagrebu po prvi put pale ispod razine iz 2006. godine
