Menu
Nenad Bakić napisao je sjajnu analizu u kojoj je prezentirao svoju tezu o isplativnosti ulaganja u dionice hrvatskih kompanija i demistificirao dogmu nekretnina kao najsigurnijeg ulaganja...
U podužem tekstu, osnivač portala MojPosao i jedan od najaktivnijih domaćih dioničkih ulagača Nenad Bakić zagovara ulaganje u dionice hrvatskih kompanija i tvrdi da to ulaganje ima daleko veći potencijal u odnosu na kupovanje nekretnina koje u Hrvatskoj uz sebe gotovo uvijek nose opis "najsigurnijeg ulaganja".
No, jedan naš čitatelj (nickom ili pravim imenom) "Davor" na Bakićev članak napisao je poduži komentar kojeg prenosimo u cijelosti pa sami zaključite tko je u pravu, a tko nije.
Komentar:
S komentarom se apsolutno ne mogu složiti jer je rađen od osobe koja je očigledno duboko pod utjecajem špekulativnih poslova kojima se bavi. Kažem špekulativnih iako je to preblaga riječ, pošto je poslove s dionicama jednostavno najtočnije opisati kao KOCKU. Jar kako drugačije nazvati nešto što doslovice ovisi od toga hoće li danas američki predsjednik ozbiljno kihnuti ili ne? Onoliko koliko kladioničar sportske kladionice može biti siguran u svoju analizu pojedine ekipe ili igrača odnosno njegovu kondiciju upravo toliko mogu biti sigurni i svi ti veliki burzovni analitičari koje usput rečeno povremeno pratim i uvijek se dobro nasmijem. Ako netko ima volje neka retro-aktivno pogleda analize tih vrlih stručnjaka zadnjih godina. Garantiram dobru zabavu.
To je jedan razlog, a drugi je što je dotična osoba i dalje pod utjecajem trenutačnih trendova i svojevrsnog pesimizma koji je zahvatio ovu oblast u posljednje vrijeme tako da je analiza podataka izrazito površna i nategnuta i izuzev nekoliko ispravno uočenih stvari u svojoj biti NETOČNA.
Kako nemam vremena niti volje posebno obrazlagati sve navedene stavke istaknuti ću samo onu glavnu koju je autor kao “otkrio” i tako trijumfalno prezentirao.
Dakle MEGATREND je nešto upravo suprotno.
Na našoj planeti je veliki “trend” i problem enormno povećanje stanovništva uz istovremeno smanjenje i ograničenje svih životnih resursa. To se posebno odnosi na zemlju (zemljište), vodu i zrak jer su to KONSTANTE. Ili drugim riječima, to je ono što se ne može proizvesti ili umnožiti odnosno što je apsolutno zadano. Takvi resursi će se u budućnosti doslovice mjeriti suhim zlatom.
Ako to prenesemo na polje nekretnina možemo reći i ovako. Samo je jedan prvi red do mora ili prva ulica do povijesne jezgre ili do lijepe šume ili rijeke.
Zaključak: Atraktivne lokacije i nekratnine postajati će sve skuplje i nedostižnije, a dugoročno općenito sve nekretnine kao stvarne i zadane kategorije (za razliku od prolaznih virtualnih) predstavljati će uvijek novu dodatnu vrijednost za svog vlasnika. Naravno tu uvijek treba imati na umu povremene i privremene tržišne poremećaje od kojih jedan upravo završava, a koji mnoge samo-proglašene analitičare tjera na potpuno pogrešne teorije i zaključke.
A, Hrvatska sa svojim neupitnim prednostima i ljepotama tek treba biti otkrivena te uz pravnu sigurnost koju će donijeti EU ne treba niti trenutka sumnjati u mudrost onih koji su odlučili sačuvati svoje nekretnine kao zaista pravu vrijednost i dragocjenost. Poslove s dionicama i ostalim virtualnim stvarima treba ostaviti onima koji se vole igrati.
Takvi su kao i djeca malo se smiju pa malo plaću i tako sve dok ne odrastu…
