Menu
Sigurno se sjećate crtanog filma o štrumfovima. To su bila dobrohotna mala plava bića koja su živjela od svoga rada, u šumi, i jedina zanimacija u njihovom inače gotovo monotonom – danas bi neki rekli idiličnom – životu bile bi zamke Gargamela koji je imao najveću želju na svijetu da pojede barem jednog štrumfa...
Kao i u crtiću o Ptici trkačici, svi smo znali da Kojot, ili Gargamel neće uspjeti u svom naumu, ali smo opet sa zanimanjem pratili što se to novoga događa, i na kakvu je sve gadariju spreman Gargamel da ostvari svoj naum.
Nije stvar samo u sličnoj boji, naši štrumfovi su ipak za nijansu svjetliji, već i u organizaciji rada, te u odnosu prema Papaštrumfu – glavnom i odgovornom štrumfu u selu - što su me ta mala dražesna izmišljena bića podsjetila na HDZ.
Ukoliko prispodobimo tu organizaciju (dobrotvornu, a ne zločinačku, tvrdi Šeks) sa organizacijom štrumfova, lako bismo iz gornjeg naslova mogli iščitati da je Papaštrumf zapravo Ivo Sanader. Štrumfeta, jedina žena među štrumfovima je zasigurno Jadranka Kosor, a Mrgud je pak Tomislav Karamarko. Dok je Papaštrumf bio Papaštrumf Gargamel je bio svuda oko njih. Bilo da se radilo o SDP-u, ili HSP-u (ili sanaderovski rečeno: glas za HSP je glas za SDP), bilo da se radilo o crvenoj ili crnoj hrvatskoj, bauku komunizma ili imperijalizma, uvijek i svagdje neprijatelj je bio izvan njih. U selu/HDZ-u situacija je bila idilična.
Međutim, jedno biće koje i dan danas nema baš svoju neku samostalnu osobitost već služi osobama od autoriteta te mu je ponekad sasvim svejedno tko mu zapovijeda dok mu plaća i beneficije stižu u zakazani dan u mjesecu, mota se uvijek oko nogu i pokušava na sebe svratiti pozornost, a to je naravno Azriel, ta glupa mačketina, kako joj tepa Gargamel. Ne mogu a da u navedenom opisu ne prepoznam gospodina državnog odvjetnika Mladena Bajića.
Budući da Azriel i nije baš najsamostalnija mačka na svijetu, on ne može niti loviti koga bi htio već koga mu dopuste loviti.
Dakle, ključno je pitanje: tko je Gargamel?
Ako ćemo vjerovati Šeksu (mislim da bi on bio onaj štrumf koji neprestano trči i viče:iznenađenje!) Gargamel je Sanader glavom i bradom. Istina, iznenađeni štrumf ga je prozvao Zoro osvetnik, ali je sirotan pogriješio u kvalifikaciji – Sanader je u ovom slučaju Gargamel. Jer Gargamel naređuje Azrielu što da radi, budući da ga ovaj hrani i naziva svojim. Možda taj odnos i nije najprimjereniji, ali u sado-mazo svijetu nije stvar u nježnosti, već u dogovoru.
Štrumfeta, prema naređenju Papaštrumfa, instalirana je za novog vođu sela. Budući da njezin autoritet proizlazi iz Papaštrumfovog, pretvorbom i privatizacijom Papaštrumfa u Gargamela, i taj autoritet je došao u opasnost da propadne. Ali se Štrumfeta sjetila Mrguda. Koji ionako nikoga ne voli. Jer istina je da ga je stari Papaštrumf postavio na navedenu poziciju, ali on je prihvatio posao nevoljko uz uzvik: ja mrzim Sanadera! Kada je Papaštrumf detroniziran, Mrgud je nastavio po svom, te je Štrumfeti obećao poslušnost uz napomenu: ja mrzim Kosoricu. A Azriel se neprestano mota oko nogu, jer bez svog naredbodavca on je samo obična mačka. Ako nađe moćnog zaštitnika postat će opet bitan. Ali jalov. Jer je njegova uloga u crtiću samo komična, simbolična i zapravo unaprijed zadani znak bilo kakvog budućeg neuspjeha. Jer nesumnjivo je da će Gargamel, ma koji god on bio, nastojati popapati štrumfove, ali je također i točno da će Azriel svojim ponašanjem bitno onemogućiti da se brkovi pravde omaste.
I kad sam do kraja domislio ovu usporedbu, uopće mi se ne sviđa. Jer je to samo slika. I prilika.
A nama ostaju pravi štrumfovi na vlasti, pravi Gargameli šetaju Markovim trgom, a Azriel se svednevice mota tu negdje. Jer uvijek će se za njega naći neki mali i nebitni miš koji je odslužio svoje.
