Menu
Bivši novozelandski premijer je nedavno boravio u Hrvatskoj i dao par prijedloga za ekonomski oporavak Hrvatske. Svi su se prijedlozi svodili na štednju...
Novi Zeland i Hrvatska su na prvi pogled slične zemlje. Novi Zeland je doduše izolirana, udaljena zemlja u južnom Tihom oceanu: na prvi pogled njihov relativni uspjeh je misterija. Po broju stanovnika, Novi Zeland i Hrvatska su vrlo slični: oboje imaju 4 milijuna i par stotina tisuća stanovnika.
Međutim, kad se pogledaju detalji, vide se brojne razlike između Novog Zelanda i Hrvatske (za Hrvatsku, podaci DZS, za Novi Zeland, podaci Statistics New Zealand). Pogledajmo prvo stanovništvo, ukupno i po različitim dobnim i radnim skupinama:
Iako je ukupni broj stanovništva praktično identičan, na Novom Zelandu je mnogo više mladih, a mnogo manje starih (iznad 65). Također, broj aktivnog stanovništva (oni koji rade ili traže posao) je mnogo veći, kao i broj zaposlenih -- na Novom Zelandu je preko dva milijuna zaposlenih! Obrnuto, na Novom Zelandu državnu mirovinu dobivaju svi stariji od 65 godina, bez obzira na imovinu i dotadašnje prihode. Mirovina iznosi oko trećine prosječne plaće -- slično kao u Hrvatskoj, od nje se ne može komotno živjeti. No, umirovljenika u Hrvatskoj ima dvostruko više nego na Novom Zelandu, i uz mnogo manji broj zaposlenih -- novaca jednostavno nema dovoljno. To se još bolje vidi na grafu gdje su različite skupine stanovništva izražene u postocima ukupnog broja stanovnika:
Uopće nije potrebno komentirati ovu sliku.
Inače, BDP po stanovniku -- korigiran po paritetu kupovne moći -- za Hrvatsku iznosi 17 tisuća dolara, a za Novi Zeland 32 tisuće dolara -- velika razlika. No ako to preračunamo u BDP po zaposlenom, za Hrvatsku dolazimo do 53 tisuće, a za Novi Zeland do 64 tisuće -- razlika više nije uopće velika! Dakle, nije toliko velika razlika u produktivnosti jednog zaposlenog, koliko u ukupnom gospodarstvu -- Hrvatska jednostavno nema dovoljno proizvodnje, ni poljoprivredne ni industrijske.
Pa koja je to osnovna razlika Hrvatske i Novog Zelanda? Jednostavno, Hrvatska ima površinu oko 57 tisuća kvadratnih km, a Novi Zeland -- pet puta veću (268 tisuća kv. km). More koje okružuje Novi Zeland je bogato, a njihovo lovište je cijeli južni Tihi Ocean: površine Jadranskog mora i njega uopće nema smisla uspoređivati.
Novi Zeland ima vrlo uspješnu poljoprivredu i dobre uvjete naročito za stočarstvo -- dosta vlage i mnogo pašnjaka (gdje ih nije bilo, stvorili su ih). Kako su pet puta veći, odnose površina šuma i pašnjaka nema smisla uspoređivati. Sljedeća slika govori o odnosima veličina:
I meni je brojka ovaca na Zelandu izgledala nevjerojatna, ali sam je provjerio dvaput. Da, imaju više od 32 milijuna ovaca na 4 milijuna stanovnika. Od toga se zapravo samo mali postotak bavi poljoprivredom. Jedino u čemu ih nadmašujemo su -- svinje.
Kako Novi Zeland uspjeva tako izoliran proizvoditi toliko mesa koje očito ne može sam pojesti? Zahvaljujući brodovima, naročito brodovima-hladnjačama. Već stotinjak godina se cijeli biznis mesa vrti oko brodova-hladnjača: Argentinci su još prije stotinjak godina uzgojili govedo koje je bilo kraće, tako da obješeno može stati između dvije palube broda-hladnjače...
Sasvim očigledno ovo nije naša liga. Dakako, bolje je svježe nego zamrznuto -- ali se i zamrznuto prodaje, a u našim trgovinama je makedonska i bugarska janjetina. Mi nemamo tolike površine, nemamo takvu klimu (skoro svako ljeto imamo suše i "elementarnu nepogodu", iako smo navodno "bogati vodom" -- dakako, tu vodu treba i dovesti do njiva) niti imamo takve prehrambene navike -- iako smo ribarski narod, trošimo praktično najmanje ribe u Europi. Mi smo "u duši" još uvijek narod neambicioznih seljaka koji žive tako da proizvode "sve što im treba". Dakako, to ne ostavlja previše viškova, zato i nismo imali velike gradove, sveučilišta u srednjem vijeku...
Zatim, mi smo zemlja iz koje se ljudi iseljavaju. Vrlo rijetko se ljudi stariji od 50 iseljavaju, tako da mladi i željni rada odlaze a ostaju stari: stotinjak godina takvog trenda, opći pesimizam koji ne doprinosi natalitetu -- i imamo to što imamo. Novi Zeland je opet, zemlja useljavanja: useljavaju se mladi, obrazovani -- spremi za rad, na koje Zeland nije ništa potrošio.
Kad se useljavaju penzioneri, oni se uglavnom useljavaju da troše penziju koju su zaradili negdje drugdje -- i to unosi novac u Zeland.
Novi Zeland, očito, sam pokriva sve potrebe za električnom energijom -- uvoz nije opcija. Budući da je mnogo veća zemlja, ima velike planine -- ima mnogo više hidroelekrične energije. Hrvatska s druge strane uvozi energiju, umjesto da je proizvodi -- što bi zaposlilo ljude i smanjilo uvoz -- ali je problem što nam se proizvodnja energije čini neprihvatljivom -- nećemo hidroelektrane (jer uništavaju rijeke), nećemo termoelektrane (jer zagađuju), nećemo nuklearke (zbog zračenja) -- ispada da hoćemo samo skupe, "zelene" izvore -- koji su donekle prihvatljive cijene ako država plati razliku. A to je upravo ono što je problem -- da država nema dovoljno novaca. Mi bismo sve -- ali tako da ništa ne žrtvujemo. A to ne ide.
Dakle, Novi Zeland nije nikako dobar model za nas. To je zemlja velikih resursa, u koju su se uselili ljudi koji su htjeli primjeniti najmoderniju tehnologiju, raditi i zaraditi, a zemlja im je to omogućavala. Po mnogo čemu su bili napredni -- uveli su glasačko pravo za žene prije mnogih drugih zemalja -- i pedesetak godina prije nas. To je samo djelomično socijalna država -- hvale se da je državna penzija trećina prosječne plaće -- a nama je to neprihvatljivo, mi bismo htjeli bar 60%. No jedva imamo novaca i za 30%, a dijelili smo obećanja koja su na dulji rok bila neodrživa.
I konačno, Novi Zeland ima demokraciju od osnivanja, a mi tek dvadesetak godina, i to s gomilom stanovništva koje je odraslo u različitim diktaturama. Dodatno, Hrvatska je premrežena interesnim skupinama koje guraju svoje interese bez ikakvog obzira prema interesima društva u cjelini -- dok ide ide! Moj omiljeni primjer je gimnazija: uči se psihologija, a ne uče se osnove političkog, pravnog i gospodarskog sustava, tako da i obrazovani ljudi nemaju pojma o osnovnim principima funkcioniranja društva, a tiskanje novca mnogima izgleda kao bogom dano rješenje koje država ne želi primjeniti iz čiste zlobe. I dakako svi su "lopovi"... no očito je netko zaključio da je psihologija bitnija za društvo u cjelini.
Prave usporedbe za Hrvatsku bi bile Slovačka, Slovenija, Portugal i Grčka. S tim da smo ove dvije zadnje sve sličniji i sličniji.
//Tekst je u cijelosti preuzet s portala Pollitika.com
