Menu
Čini se da Bosanci i Hercegovci i dalje ne mogu progutati onaj "ispad" HTV-ove Dijane Šuljak Šelebaj koja je prošle godine u ovo vrijeme posprdno komentirala dolazak turista iz BiH na hrvatsku obalu, a kasnije se za isto i ispričala...
Jedan Sarajlija, Esmir Salihović, jučer je poslao iznimno duhovito "otvoreno" pismo HTV-ovoj TV zvijezdi koje donosimo u nastavku...
Poštovana gospođo Čuljak
U svoje lično ime i u ime ostalih članova moje porodice, molim vas da nam omogućite jedan sedmični odmor u Lijepoj Vašoj. Na Vašem Jadranu imamo nakanu spržiti dvije prosječne bosanske plate i regres. Ukupno: oko tisuću eura ili sedam tisuća četiristo kuna. Znam da to nije dovoljno za vaše europske standarde, ali Vas molim, zbog svoje dvoje maloljetne djece i zbog njihove dobrobiti. Obećavam da u Bosnu ni kune vratiti neću. Konvertibilne marke ću zamijeniti u kune još u Sarajevu, da Vam ne bih stvarao gužvu u vašim bankama. Napominjem i to da ću na putovanje ponijeti hranu kupljenu isključivo u Konzumu. Djeci ću nakupovati čokolada Dorina, umjesto vlašićkog kupit ću im ABC sir, jer je on edukativniji i nenametljivo djecu uči abecednom redu. Hem ukusan, hem edukativan.
Moja žena Hava kupit će i par sardina Eva. Sebi i supruzi ponijet ću po šteku Ronhilla jer, za razliku od naše Drine, Ronhill sadrži više Omega-3 masnih kiselina. Približavajući se hrvatskoj granici u eter ću pustit miroljubivu numeru grupe Hari Mata Hari „Na more dođite”. Za plažu ću umjesto peškira ponijeti trulekse kako bismo zauzeli što manje Vašeg cijenjenog prostora kada legnemo na njih. Truleks dobro upija i znoj, a ne bih želio da svojim mirisima onečišćavamo biserne plaže. Na plaži i u moru ću se skupiti koliko god budem mogao tako da me spasioci ni dvogledom neće moći zamijetiti.
Bitno je istaći da svoje dijete svake godine redovno šaljem u školu u prirodu, u Medenu kod Trogira. U Medenoj joj je zaista medeno. Moje dijete u školi u prirodi sprži cjelokupne bajramluke. Smatram da su novčići – novčići pa makar i bajram-banke bile. Budite uvjereni da ću kupovati samo Vaš Ledo sladoled na Jadranu, kao što to činim i u Sarajevu. Štapiće ću uredno pohranjivati u smeće da ne bih prljao pješčane plaže.
Poštovana gospođo, smatram da je dobro da se ljudi miješaju pa makar i na odmoru. U prilog mješavini ja ću piti bevandu i makijato. Svojoj djeci ću svakodnevno kupovati kukuruze i krofne. Prošlih godina zločesti momci koji prodaju krofne i kukurice na plaži imali su običaj da se deru „Hajmo, kukuruz, kukurica – Severina kurvica”. Budite uvjereni da ću ih ja ove godine prekoriti i reći im da ne vrijeđaju hrvatsku muzičku divu.
Ako bi kojim slučajem moje mlađe maksumče pri prvom susretu s morem uzviknulo „Tata, tata, Allaha mi, slano“, ja ću ga propisno lupnuti po zaobljenom dijelu leđa. U slučaju da spomene dragog Boga, neću mu dozvolit da na sebe stavlja šlauf da ne bi ko, ne daj Bože, pomislio da se radi o okolotrbušnom eksplozivu. Što se tiče muzike, slušat ću samo vašu glazbu. Najdraža mi je numera koju izvodi vaš Giuliano u sadejstvu sa grupom Viva – „Šteta duše, šteta tila”. Na put neću ponijeti bosansku žutu štampu već ću konzumirati vaš tisak, koji je zbog sunca vjerovatno kvalitetniji i žući od naše štampe. Ističem da ću i piti žuto, jer Žuja je zakon.
Zakon je i skijanje na vodi. Samo, dok budem skijao umjestoŽuje ću piti Janu. U domu u kojem budem obitavao na štednjaku ću koristi plin jer je on dobrano jeftiniji od električne energije. U moru, kad me ubode jež , neću psovat niti derati se već ću zamolit svoju ljepšu polovinu da mi, kad se u Bosnu vratimo, izvadi bodlje. Komarcima ću slobodno pustiti da mi piju krv. Dotad ću durati. Da moji maleni ne bi dehidrirali, kupovat ću Cedevitu, a ako im se pripiški, ne daj Bože, u moru ja ću im reći da i oni duraju i da ni u kom slučaju ne mokre u Jadranu. Obećavam da neću ponijeti ni Vispakovu kafu ni mlin za mljevenje koji bi mogao stvoriti nesnošljivu buku, pa, ne daj Bože, rastjerati turiste. Pit ću Frankovu kafu, a umjesto rahat-lokuma koji već odavno nije rahat grickat ću Vašu kocku.
Empatisat ću sa Vašim socijalno ugroženim slojem stanovništva koji sakuplja plastičnu ambalažu i kulturno im davati prazne boce. Kad me koja šišarka pogodi u glavu ja je odbaciti neću, već ću je pohraniti u ceker i ostavit za djecu da je arhiviraju kao endemičnu vrtu kada budu pravili herbarij.
Kad mi djeca na plaži požele lubenicu ja ću je kupiti, ali neću dozvolit da je tek tako halapljivo kusaju. Naime, organizirat ću kviz, baš kao što to naš i Vaš Tarik čini. Kviz će biti namijenjen djeci na plaži, kojoj ću postavit zagonetku: Draga dječice, šta je to puna škola đaka, a nigdje vrata? Koje bude najbrže dalo točan odgovor dobit će veliku krišku karpuza.
Ne, neću se ja tek tako izležavati. Ukoliko bude prilike približit ću se razigranim šahistima i pomno posmatrati tu misaonu igru ne bih li šta naučio. U povjerenju, najteže mi pada kada partija završi patom. Kako god odgovorite na moj zahtjev, Vi ste moja ljetna kraljica.
