Menu
Međunarodna humanitarna organizacija Oxfam upozorila je nedavno na produbljivanje krize s proizvodnjom i opskrbom hrane u svijetu te je ponudila neka rješenja...
No, kako iz Londona javlja Selah Hennessy, stručnjaci nisu jedinstveni u tome što je glavni problem na tom planu, prenosi Glas Amerike.
Oxfam tvrdi da je u svijetu gladno oko 925 milijuna ljudi. Samo u istočnoj Africi, kronične nestašice hrane pogađaju barem osam milijuna ljudi – tvrdi ova međunarodna humanitarna organizacija. Gawain Kripke, koji u Oxfamu vodi odjel istraživanja, kaže da će se problem produbiti, ukoliko se ništa ne učini: "Do predstojeće će krize doći jer bi se u sljedećih dvadeset godina cijene hrane mogle i više nego udvostručiti. Broj gladnih će tada brzo narasti."
2050. godine na svijetu bi moglo živjeti i do 9 milijardi ljudi. Kako se standard postupno poboljšava, mijenja se i način prehrane. Sve se više traže meso i mliječni proizvodi – za čiju je proizvodnju potrebno više obradive površine kao te veća sredstva općenito. Potražnja za hranom u sljedećih nekoliko desetljeća zbog toga bi mogla narasti i za 70 posto – tvrde u Oxfamu.
Međutim, svjetski kapaciteti da se proizvede ta hrana danas su manji nego prije dvadeset godina. Uz to, mnoge se poljoprivredne kulture, pogotovo žitarice, danas ne koriste za proizvodnju hrane već za proizvodnju biogoriva. Kripke kaže da je problem u tome što globalno tržište kontrolira tek nekoliko velikih korporacija. Naglasak bi trebao biti na pomoći malih farmama, obiteljskim domaćinstvima – smatra Kripke koji upravo u tome vidi rješenje za nadolazeću krizu.
Heidi Chow iz lobističke organizacije Wold Development Movementvjeruje da je problem u tržištu: "U posljednjih smo nekoliko godina bili svjedoci ekstremnih uspona i padova kada su u pitanju cijene. Mislim da je problem u spekulativnom ponašanju na burzama hrane. Jedino zbog toga je hrana tako skupa."
Američko i europsko zakonodavstvo koje se priprema vjerojatno na kraju neće biti usvojeno, smatra Chow, jer su protiv njega velike korporacije.
Kate Bailey, stručnjakinja za ovo područje koja predaje na britanskoj Cardiff Business School, smatra da tržišta ima tek ograničen utjecaj na ovu krizu koja se – kako napominje – razvijala godinama. Ona drži da je za njezino rješavanje potreban globalni angažman svih zemalja: "Postoji i politički element krize. Na primjer, kada Rusija zabrani izvoz žita tada se na globalnom planu problem pogoršava. Sve poskupi. Zato naglasak mora biti na koordinaciji svih zemalja."
Prava istina je vjerojatno negdje na sredini između državnih protekcija i silnih tržišnih spekulacija...
