Menu
HRT-ov urednik i voditelj Aleksandar Stanković za Net.hr napisao je otvoreno pismo premijerki Jadranki Kosor...
Pogledajte što popularni "Aco" piše...
(Cijelo pismo pročitajte ovdje!)
OTVORENO PISMO
ajmo malo u prošlost,
uvijek se lijepo vratit u stare dane…
Sjećate li se '95. i kako ste mi redigirali prvi izvještaj za radio? Martić je bombardirao Zagreb, ja sam intervjuirao ranjene, nisam znao napraviti izvještaj, a vi ste se ponudili za pomoć.
Ili kada ste me par puta vozili kući. Vi ste i tada stanovali na Ravnicama, ja na Savici, pa vam je bilo nekako usput i ne vjerujem da je bilo neka trauma. Bili ste draga kolegica u koju je pola starijih urednika bilo zaljubljeno i koja je svojom empatijom privlačila ljude. OK, ta empatija je ponekad znala i zakazati kada vam se u emisiju o prognanicima javio kakav nesretni srpski izbjeglica, ali takva su bila vremena. Dozvolu za nesreću imali su jedni, a ovi drugi dozvole su dobili nešto kasnije. I važno je da ste se vi svidjeli ovome što dijeli dozvole, pa ste ušli u HDZ i evo, danas ste tu gdje ste. I čemu ovoj patetičan uvod, čemu brljanje po uspomenama koje bi trebale biti osobna stvar, a ne žvakaća za razvlačenje po portalu.
Pa eto, pokušavam naznačiti da ste nekada imali karakteristike čovjeka, a međuvrijeme je donijelo karakteristike političara (pri čemu ne mislim da su svi političari ne-ljudi), pa ste se izmijenili do neprepoznatljivosti, a nekako vjerujem da to ne bi trebalo biti tako.
Prve naznake preobražaja pojavile su se odmah nakon ulaska u stranku. Bezrazložno ste počeli gnjaviti bivše kolege s radija da vas se mora pratiti svugdje i uvijek: kada polažete vijence, posjećujete djecu, igrate tenis, čistite nokte, idete u zoološki, letite u svemir, razmišljate o bitku... I znate kako je, ljudi u strahu za posao ispunjavali su vaše hirove, istodobno se pitajući što joj je, pa do jučer smo radili skupa, nije bila takva, čemu sve ovo… Ali OK, taština je naopaka stvar svi je imamo i ajmo u ovom trenutku zaboraviti na nju.
I šta sad? Pa ništa... nekako si mislim, poštovana Kosor, da bi bilo tako lijepo, tako čovječno, tako humano, tako hrvatski, tako građanski, tako manjinski, tako heteroseksualno, tako homoseksualno, tako animalno, tako lezbijski, tako faunski, tako floralno, tako srpski, tako ciganski, tako evropski, tako ustavno, tako logički da nakon sve ove muke, nakon svih ovih porođaja, nakon konstantnog daveža, lažnog osmijeha, tužnog trijumfalizma, nespretnog izvlačenja, izvrtanja riječi, izvrtanja smisla, izvrtanja logike, jednom riječju teškog izmotavanja, stanete pred kamere nakon Dnevnika, napravite frizuru, odjenete onaj crveni kostim što vam ističe struk, stavite broš, uzmete torbicu koju ste imali s Obamom, duboko udahnete, al' ono, baš duboko, duboko, zagledate se u oči svakom Hrvatu i građaninu, al' ono, baš hipnotički, sugestivno, da nas prođu srsi k'o od Mate Granića, i napokon kažete:
"MA, JEBITE SE SVI SKUPA, BANDO NEZAHVALNA!"
I… odete s ekrana.
Uuu, to bi bio potez! Kluzov potez. Prvo sunovrat, pa luping s dvostrukim okretom oko osi i onda pod 3 G uzdizanje u prostor političke invencije. Neviđeno za ove prostore. Nakon toga sigurno bih glasao za HDZ. Bih, majke mi! Meni je to uvrnuto i sviđa mi se maksimalno i za mene biste bili… a šta ja znam, nešto između Nade Dimić, majke Tereze i Niki Belucci. Međutim, ako vam baš nije glavni prioritet dobiti mene za glasača, postoji i alternativa. Vratimo se na vrijeme neposredno nakon Dnevnika, ono vaše duboko uzimanje zraka, ono vaše zagledavanje u dušu svakog hrvatskog čovjeka i napokon riječi:
"LJUDI, JA JEDNOSTAVNO NE ZNAM!"
Ova opcija, poštovana Jadranka, također ima izvjesnih prednosti, mislim da čak ne morate ni otići s vlasti, ne morate otići iz stana, iz EPH, Vjesnika, s televizije, ma ne morate otići nigdje. Budite tu s nama, primit ćemo vas kao najbližu, sve će biti nekako relaksiranije, ja ću vam skuhati kavu, pojest ćemo nešto, sjetit ćemo se starih vremena, i kako se Stazić zatvarao u sobu i pisao one svoje lude komedije, kako su vas salijetali udvarači, i kako je nekad k'o fol bilo više ljudskosti, i kako smo se svi nekako više cijenili i poštivali, a kada vam dosadi, kada se umorite od sentimenta, ako dopuštate, draga Jadranka, ovaj put ja ću vas odvesti kući kao vi mene nekada, jer eto, u međuvremenu sam kupio auto, po diskontnoj cijeni, istočnoevropski, i, vjerujte mi, iznenadit ćete se, dobar je, dobaar! K'o i favoritka, ako ne i bolji.
