Menu
Kada se osvrne na svoj put, Zoran Mabić jasno vidi jednu prekretnicu – odluku da upiše MBA. Zanimljivo, ona nije došla kao rezultat strateškog planiranja, već sasvim neočekivano.
„Ozlijedio sam koljeno i na rehabilitaciji imao po dva sata vremena čitati. Tamo sam naišao na literaturu o Executive MBA programu i zainteresirao se“, prisjeća se. U tom trenutku već je bio izvršni direktor u distributerskoj kompaniji, a vlasnici nisu bili oduševljeni njegovom idejom: „Za domaće firme MBA nije presudan, čak bih rekao minoran. Ali za multinacionalke – to je druga priča.“
MBA kao odskočna daska prema multinacionalkama
Zoran otvoreno priznaje da mu MBA nije donio puno dodatnog znanja u klasičnom smislu:
„Iskreno, nisam previše praktičnih znanja dobio, osim šireg pogleda na vođenje firme i međuodnosa između odjela. Završio sam i magisterij znanosti na Ekonomskom fakultetu. Ono što mi je MBA dao je networking – znati koga nazvati kada nešto zapne. To je ogromna vrijednost.“
No, ono što je presudno, MBA mu je otvorio vrata u multinacionalne kompanije. „Mislim da me MBA pogurao da uđem u Heineken, gdje sam postao član uprave. To bi bilo značajno teže bez te diplome. Posebno ako dolazite iz domaće firme, kao što je bio moj slučaj. U domaćim kompanijama nije toliko važno, ali za multinacionalku – itekako, jer se traži širi kontekst dodanih vrijednosti, od iskustva multinacionalnih kompanija i šireg međunarodnog obrazovanja.“
Motivacija i cilj: GM
MBA je vidio kao školu za generalne menadžere, mjesto gdje će dobiti pregled svih odjela i shvatiti širu sliku poslovanja. „To me motiviralo da idem – želio sam školu za GM-a, jer sam znao da želim doći do te pozicije.“
Izazovi i žrtva
Put do diplome nije bio lagan. Zbog dogovora s poslodavcem, Zoran nije mogao izostajati s posla. „Dvije godine nisam imao godišnji odmor, tj. godišnji sam utrošio na radne dane kad sam išao na MBA. Od četvrtka do nedjelje, dani su odlazili na COTRUGLI, radni tjedni na posao. A supruga je bila trudna i rodila tijekom mog MBA-a. Zahvalan sam što mi je bila podrška u tom vremenu“
Najveće vrijednosti: ljudi i iskustvo
Kada se prisjeća predavanja, dva profesora ostala su mu posebno u sjećanju – Esteban Brenes i Mike George. „Brenes je odmah rekao: MBA može biti i najbolja i najlošija škola. Ako uđeš premlad, bez iskustva, postaneš previše samouvjeren i zabiješ se u zid. Ali ako dođeš u pravo vrijeme, onda stvarno pomaže. To je i moj slučaj.“
No, i nakon završetka, najljepše uspomene vezane su uz ljude: „Nisu predavanja ono što najviše pamtiš, nego druženja. Do danas se moja grupa sastaje barem jednom godišnje. To traje već 16 godina.“
Savjet onima koji razmišljaju o MBA-u
Na kraju, što bi poručio nekome tko danas razmišlja treba li upisati MBA? „Rekao bih da nema generičkog odgovora. Sve ovisi o aspiracijama. Ako želiš multinacionalku, MBA ti daje prepoznatljivost i strategijski okvir. I uvijek misli kao da pišeš različite verzije CV-a – prilagodi MBA svoje karijerne ambicije. Jer tada ima smisla.“
SPONZORIRANO / PROMO
