Većina platformi ne uspije jer nikada ne grade kritičnu masu angažiranih korisnika. Google+, iTunes Ping i Webvan samo su neke od njih.

Ako dobro ne promislimo kako se COVID-19 aplikacije za praćenje kontakata dizajniraju, pokreću i povećavaju, velika većina nas doživjet će istu sudbinu. Vlade bi građanima mogle naložiti preuzimanje aplikacije, kao što je učinjeno u Kini, ali takve mjere doživjele bi osudu, barem u Europi i SAD-u. Povijest platformi ukazuje na to da jedini način na koji bi takve aplikacije uspjele stvoriti kritičnu masu na lokalnoj razini je pokazujući neposrednu vrijednost u malim zajednicama, poput obitelji, četvrti i ureda, a zatim se prilagoditi regionalnoj i nacionalnoj razini.

Mobilna aplikacija za praćenje kontakata prati u čijoj blizini se korisnik nalazio i upozorava ostale korisnike kada jedan od njih postane pozitivan na koronavirus. Neke od aplikacija mogu upozoriti korisnike kada se zaražena osoba nalazi u njihovoj blizini, sprečavajući tako moguću infekciju.

No, problem je što aplikacije, da bi bile učinkovite, moraju biti gotovo sveprisutne. Ako samo mali broj ljudi s kojima korisnik dođe u kontakt koristi aplikaciju, njene naznake bit će vrlo netočne, a mogle bi pobuditi i lažni osjećaj sigurnosti. Procjenjuje se da bi najmanje 60% stanovništva trebalo posjedovati aplikacije za praćenje kako bi one bile pouzdane. Glavni razlog odupiranju takvim aplikacijama leži u zaštiti privatnosti pa su stoga mnoge zemlje odlučile ne koristiti ovu funkciju. Zahtjev za korištenje aplikacija za praćenje polučio je dobre rezultate u Kini, dok su u ostalim državama rezultati niski.

U Singapuru, koji je zajamčio da će instaliranje biti dobrovoljno te će se poštivati ​​privatnost pojedinaca, samo 35% stanovništva koristi aplikaciju. Na Islandu, prvoj zemlji u Europi koja je pokrenula svoju aplikaciju (početkom travnja), stopa usvajanja i dalje je manja od 40%. Stope u ostalim europskim zemljama još su niže, unatoč preporukama Europske unije za koordinirani pristup dizajniranju sigurnih, zaštićenih i interoperabilnih aplikacija za praćenje kontakata.

Kako bi aplikacije za praćenje bile što prihvaćenije, njihovo lansiranje trebalo bi rasporediti na manje sadržajno povezane zajednice i poticati njihovo korištenje kako bi se izgradila kritična masa i postepeno se širile. Takvom strategijom koristio se Facebook pri pokretanju svoje sada globalne društvene mreže. Priča je poznata: započela je s akademskom zajednicom na Harvardu, potom se proširila između fakulteta i tvrtki, a nakon okupljanja kritične mase, proizvod se lansirao na globalnoj razini. Za razliku od toga, kada je Google pokrenuo Google+ neselektivno za sve korisnike Gmaila, nije okupio kritičnu masu, a isto se dogodilo Appleu za njegov iTunes Ping.

Presudni faktor u borbi protiv pandemije

Aplikacije za praćenje kontakata mogle bi biti presudni faktor u borbi protiv pandemije. Ono što je potrebno je masivna, pažljivo koordinirana strategija između vlada i lokalnih zajednica, s naglaskom na usredotočeno, sustavno, lokalno usvajanje i instantni učinak te promišljen pristup kompromisu između zdravlja i privatnosti.

 

Sadržaj preuzet s Harvard Business Review

Foto: Pexels