Menu
Markus “Notch” Persson, tvorac Minecrafta i jedan od najpoznatijih nezavisnih developera u povijesti industrije videoigara, donedavno nije skrivao što misli o umjetnoj inteligenciji u programiranju.
Sredinom srpnja njegova je poruka bila prilično nedvosmislena: “Odbacite AI”.
Samo dva tjedna poslije situacija je izgledala znatno drukčije. Persson je počeo javno eksperimentirati s Claudeom, Anthropicovim AI asistentom, tražiti konkretne načine na koje bi mu generativna umjetna inteligencija mogla pomoći u razvoju softvera i šaliti se na račun mogućnosti da bi i sam mogao postati ono što je donedavno kritizirao – vibe coder.
Perssonov zaokret, o kojem je ovog tjedna izvijestio Business Insider, zanimljiv je upravo zato što ne dolazi od tehnološkog menadžera koji investitorima pokušava prodati AI strategiju, nego od programera koji je karijeru izgradio pisanjem koda i koji je otvoreno sumnjao u vrijednost današnjih AI alata.
Persson je 14. srpnja na X-u objavio kratku poruku “Odbacite AI”, koja je privukla milijune pregleda. Ranije je programiranje uz pomoć umjetne inteligencije opisivao kao vrlo lošu ideju, a dio njegovih kritika odnosio se i na širi val oduševljenja generativnim AI-jem te na mogući utjecaj tehnologije na posao programera.
No njegov se stav počeo mijenjati kada je AI prestao biti apstraktna rasprava i postao potencijalno rješenje konkretnog problema.
Persson radi na novom gaming projektu povezanom s igrom Levers and Chests, a javno je govorio o poteškoćama s pronalaskom kvalitetnih programera. Upravo ga je problem zapošljavanja potaknuo da razmotri može li AI preuzeti barem dio rutinskih i manje poželjnih razvojnih zadataka.
Njegova početna ideja nije bila prepustiti Claudeu razvoj cijele igre. Umjesto toga, AI bi mogao izrađivati pomoćne alate koje bi Persson inače morao sam programirati – primjerice editor mapa ili alat za grafički prikaz povezanosti različitih elemenata sustava.
Drugim riječima, nije se radilo o tome da Notch preko noći povjeruje kako će AI zamijeniti programere. Shvatio je da bi mogao preuzeti određene dijelove posla koje programeri ionako nerado rade.
A upravo je to jedan od glavnih argumenata na kojima danas počiva cijela industrija AI alata za programiranje.
Do 28. srpnja Persson je već eksperimentirao s Claudeom i razmišljao o tome da mu prepusti zadatke poput pretvaranja TypeScript koda u JavaScript.
“Je li ovako počinje?”, našalio se tada na X-u, pitajući se može li se i dalje rugati vibe coderima ako i sam postane jedan.
Eksperimentiranje se nastavilo.
Persson je kasnije izdvojio situaciju u kojoj mu je nedostajalo kvalitetno označavanje i razlikovanje elemenata koda po bojama za WGSL, programski jezik koji se koristi s tehnologijom WebGPU. Umjesto da sam izrađuje dodatak za razvojno okruženje, zadatak je dao Claudeu.
Prema njegovu opisu, AI je dodatak uspio napraviti praktički iz prvog pokušaja.
Persson je priznao da je rezultat bio i koristan i impresivan.
To možda ne zvuči revolucionarno, ali upravo su takvi mali, konkretni zadaci jedan od razloga zbog kojih se AI alati za programiranje tako brzo šire među developerima.
AI ne mora napisati kod za sljedeći Minecraft da bi promijenio razvoj softvera. Dovoljno je da programeru uštedi nekoliko sati rada na dodatku, prilagodbi koda ili internom razvojnom alatu.
Persson još uvijek nije potpuno prešao u AI tabor.
I dalje je skeptičan prema modelu razvoja u kojem umjetna inteligencija obavlja gotovo sav posao, posebno zato što se boji da bi ga takav način rada od programera mogao pretvoriti u svojevrsnog menadžera koji uglavnom zadaje zadatke AI agentima i provjerava njihove rezultate.
No istodobno je priznao da su neke njegove ranije tvrdnje možda bile preoštre.
“Maybe it’s time to eat some crow”, napisao je Persson, koristeći engleski izraz koji u ovom kontekstu znači otprilike: možda je vrijeme da priznam da sam bio u krivu.
Njegova promjena mišljenja dobro ilustrira jednu od ključnih dinamika trenutačnog AI booma.
Rasprava o tome treba li koristiti umjetnu inteligenciju i je li ona dobra ili loša za programiranje često izgleda potpuno drukčije kada developer pred sobom ima stvaran problem koji alat može riješiti za nekoliko minuta.
Termin “vibe coding” popularizirao je Andrej Karpathy, bivši suosnivač OpenAI-ja i nekadašnji direktor umjetne inteligencije u Tesli, a ugrubo opisuje način razvoja softvera u kojem korisnik AI modelu običnim jezikom opisuje što želi napraviti, dok model generira i mijenja kod.
Granica između klasičnog programiranja uz pomoć umjetne inteligencije i vibe codinga pritom postaje sve nejasnija.
Industrija oko takvih alata posljednjih godinu dana snažno je narasla. Startupovi poput Lovablea i Emergenta privukli su velika ulaganja i dosegnuli visoke valuacije, dok tehnološke kompanije sve agresivnije ulaze u isti prostor.
Istodobno i sami AI agenti za programiranje postaju sve samostalniji.
Anthropic je ovog mjeseca objavio da Claude Codeov “auto mode” postaje zadana opcija za dio korisnika. Umjesto da developer mora odobravati svaki pojedinačni korak, Claude može samostalno nastavljati rad sve dok ne procijeni da je riječ o potencijalno destruktivnoj ili nepovratnoj radnji.
Takav razvoj približava programiranje modelu u kojem čovjek sve manje piše pojedinačne linije koda, a sve više definira što želi da softver napravi.
Upravo je to dio budućnosti prema kojem Persson i dalje pokazuje određenu dozu rezerve.
Perssonov eksperiment ne znači da će sljedeći Minecraft napraviti Claude.
Zasad čak ne znači ni da će značajan dio Levers and Chestsa biti napisan uz pomoć umjetne inteligencije.
Ali njegov slučaj pokazuje koliko se brzo mijenja percepcija AI alata za programiranje među ljudima koji doista znaju programirati.
Prva generacija proizvoda za vibe coding velikim je dijelom bila namijenjena ljudima bez programerskog iskustva: opišite aplikaciju koju želite i AI će je pokušati napraviti.
Sve zanimljivije pitanje sada je što se događa kada iste alate počnu intenzivno koristiti ljudi poput Perssona – developeri koji mogu prepoznati kada je AI generirao dobar kod, ispraviti ga kada pogriješi i odlučiti koji dio posla uopće ima smisla automatizirati.
Persson možda još nije postao AI entuzijast.
Ali put od “Odbacite AI” do “Claude, da vidimo što znaš” trajao mu je otprilike dva tjedna.
Za industriju koja tvrdi da će promijeniti način na koji nastaje softver, teško je pronaći bolju reklamu.
