Menu
Mama mi je prije nekoliko dana rekla da želi kupiti Ether.
"Ether?", podigla sam obrve. Bila sam iznenađena što ona uopće zna što je to.
"Pa, ne znam točno što je to", priznala je. "Pitala sam se ako mi možeš reći više o tome, u zadnje vrijeme čujem puno razgovora o tome i mislim da ga želim kupiti."
Ovo me natjeralo na razmišljanje. Vjerojatno postoji više osoba poput moje mame. Čuli su za kriptovalute, žele znati više o njima, no ne znaju gdje i kako doći do informacija.
Kako bi se objasnile kriptovalute, najbolje je krenuti od početka…
Blockchain je knjiga zapisa (eng. ledger) koja pohranjuje baze podataka sa svim transakcijama (ili drugim podacima) koje su se dogodile, i to na siguran, kronološki i nepromjenjiv način.
Banke često velike količine novca pohranjuju u trezore. Provalnicima to olakšava posao jer je dovoljno da provale u jedan od njih kako bi osvojili jackpot.
No, pretpostavimo da banka umjesto jednog, ima više trezora, a svaki od njih sadrži manju količinu novca. Gotovo je nemoguće da jedna osoba zna lokaciju svih trezora.
Nadalje, pretpostavimo da svaki od tih trezora ima svoj vlastiti sigurnosni sustav i kompleksnu lozinku. To znači da će pristup samo jednom trezoru provalniku biti velik izazov, a ako u svom pothvatu i uspije, vjerojatno će pronaći samo mrvice koje ga upućuju u smjeru sljedećeg trezora (koji može, ali i ne mora sadržavati novac). Blockchain je decentraliziran. To znači da se informacijama koje sadrži pristupa bez posrednika. Digitalnim informacijama može pristupiti svatko, no nitko ih ne može mijenjati.
Distribuirani ledger, tj. distribuirani podaci, ključna su karakteristika blokchaina. Sva umrežena računala povezana s blockchainom imaju pristup svim informacijama koje blockchain sadrži.
Zamislite vlak, primjerice. Njegova prva kočija je plava, druga crvena, a treća je žuta. Kada im se pridruži četvrta (zelena), odmah je jasno u kojem će se redoslijedu kočije nalaziti. Nije moguće da četvrta kočija na bilo koji način promijeni redoslijed onih prije nje. Nova kočija pridružit će se ostalima tako što će doći na zadnje mjesto.
Blockchain se može koristiti za procjenu složenih dokaza i rješavanje zahtjeva na brz, transparentan i decentraliziran način, a također i za prijenos novca, opskrbne lance, dokazivanje identiteta ili vlasništva, itd.
Centralizirani sustav od pojedinca zahtijeva donošenje velikih odluka i određivanje smjera. S druge strane, kod decentraliziranog sustava obično postoji nekoliko pojedinaca odgovornih za donošenje velikih poslovnih odluka i odlučivanja o smjeru.
Decentralizirana aplikacija (DApp) je aplikacija koja se izvodi na decentraliziranoj peer-to-peer mreži. Obično koristi blockchain i pametne ugovore. Popularne razvojne platforme za DApps uključuju Ethereum i RSK.
"Kao što i revolucionarno zvuči, Blockchain je uistinu mehanizam koji će svima omogućiti najviši stupanj odgovornosti. Nema više propuštenih transakcija, ljudske ili tehničke pogreške, pa čak ni razmjene dobara koja bi se obavila bez suglasnosti svih uključenih stranaka. Kritično područje u kojem nam Blockchain pomaže je jamčenje valjanosti transakcija koje se ne bilježe samo u glavnom registru, već i u povezanom distribuiranom sustavu registara koji su povezani putem sigurnog mehanizma potvrde. "
– Ian Khan, Technology Futurist
Distributed ledger je baza podataka koju u velikoj mreži svaki čvor (eng. node) neovisno održava i ažurira.
Svaki pojedinačni čvor na mreži obrađuje svaku učinjenu transakciju. Potom svaki čvor donosi svoje zaključke, a zatim se glasa o tim zaključcima kako bi se osiguralo da se većina slaže s njima.
Primjerice, u slučaju da jedna osoba želi promijeniti podatke na blockchainu, sva računala na mreži morala bi odobriti taj postupak.
Centralizacija vodi ka mnogim problemima i izazovima. Može se usporediti sa 'stavljanjem svih jaja koje imate u jednu košaru'. U slučaju nezgode, sva jaja će nastradati i ne postoji način da ih spasite.
Glavni cilj blockchaina je pomoć u rješavanju tog problema.
Mnogo ograničenja bankovnih institucija kao središnjih institucija koje kontroliraju sav novac bila su izložena financijskoj krizi od 2007.-2008. godine. Decentralizacija je najbolji način da se ponavljanje ovakve krize izbjegne.
Banke u velikoj mjeri posjeduju osobe koje svoj novac polažu u njih. Zanimljivo je da možete uplatiti 20.000 dolara u banku i nitko vam neće postaviti ni jedno pitanje. No ako pokušate taj iznos podići, bit ćete podvrgnuti brojnoj papirologiji koja će od vas zahtijevati obrazloženje što namjeravate učiniti sa svojim novcem.
Naravno, postoji i ograničenje iznosa novca kojeg možete podići putem bankomata.
Blockchain rješava ovo pitanje vlasništva i kontrole. Omogućuje da šaljemo svoj novac kome god želimo, bez obzira na količinu, te ne traži dopuštenje ni od koga.
Ovo je jedna od glavnih prednosti kriptovaluta.
Pretpostavite da imate 1.000 dolara. Položite ih u banku te im sada možete pristupiti putem interneta na portalu svoje banke. Ovih 1.000 dolara upravo je postalo digitalizirano. Na ovom principu djeluju kriptovalute. Međutim, one imaju i određene razlike.
Najznačajnija razlika je u tome što se kriptovalute zasnivaju na blockchainu. To ih čini decentraliziranim, a to znači da transakcije nisu osjetljive na kašnjenja i zastoje - za razliku od bankovnih transakcija koje se obavljaju preko centraliziranih bankovnih poslužitelja.
Osim toga, sve informacije o transakciji dostupne su u realnom vremenu na blockchainu. To povećava transparentnost i pouzdanost.
Slanje novca putem banke može biti komplicirano i dugotrajno. Financijska infrastruktura trenutno je zbrka zastarjelih i izoliranih sustava.
Taj proces osobito je težak za osobe s niskim prihodima. Visoki troškovi transakcije mnoge odvraćaju od formalnog prijenosa novca, prisiljavajući ih da se podvrgnu neformalnim metodama, no one su problematične i mogu rezultirati gubitkom velikih količina novca.
Trenutno svi plaćamo visoke naknade ako želimo poslati novac nekome tko je na drugom kontinentu, u drugoj zemlji ili pak nekome tko koristi drugu banku. U slučaju većeg broja transakcija, cijene naknada su veće.
Organizacija koja rješava taj problem je Stellar.org. Riječ je o besplatnoj, open-source mreži koja povezuje različite financijske sustave i omogućuje svakome da izradi jeftinije financijske proizvode - plaćanja, štednje, zajmove, osiguranje.
Stellar čini slanje novca jednostavnim poput slanja e-maila. Omogućuje svakoj osobi ili servisu povezivanje s bilo kojom drugom osobom ili servisom na mreži. Stellar ima svoju vlastitu valutu zvanu XLM, a dostupna je za kupnju na nekoliko poznatih mjenjačnica.
Kriptovaluta je vrsta digitalne imovine koja je oblikovana kao sredstvo razmjene. Kriptovalute koriste kriptografiju kako bi se kontroliralo stvaranje dodatnih jedinica kriptovaluta i osigurale se transakcije.
Najzastupljenija kriptovaluta je Bitcoin jer je to bila prva digitalna valuta razvijena na blockchainu. Stvorena je 2009. godine od strane nepoznate osobe ili grupe koja koristi pseudonim, 'Satoshi Nakamoto'.
Bitcoin je dizajniran da bude decentralizirani, peer-to-peer elektronički gotovinski sustav. Omogućuje razmjenu vrijednosti dopuštajući svojim korisnicima međusobno slanje i primanje transakcija bez posredovanja treće strane, kao što su banka ili kreditna kartica.
10 minuta je prosječno vrijeme između blokova.
Maksimalni broj bitcoina koji se mogu stvoriti je 21 milijun. To je programirano u protokolu i nikada se neće moći promijeniti. Predviđa se da će posljednji bitcoin biti izrudaren 2140. godine.
Kako vrijeme prolazi, postaje sve teže rudariti Bitcoin, što se može promotriti na Blockchain.info.
Odnos između Blockchaina i Bitcoina je poput skateboarda. Blockchain predstavlja kotače, a bitcoin je ploča. Uklonite li kotače, ploča postaje beskorisna. No, uklonite li ploču, kotači se i dalje mogu još uvijek kotrljati i kretati se prema naprijed.
Za Ethereum, s druge strane, prosječno vrijeme između blokova je 17 sekundi.
Ethereum je decentralizirana platforma posebno izgrađena platforma za stvaranje pametnih ugovora. Aplikacije pametnih ugovora pokreću se na blockchainu i unose stalne i nepromjenjive zapise bez uplitanja treće strane.
Njena namjena je da korisnici razmjenjuju novac ili neku drugu vrijednost, na transparentan način, a pritom izbjegavajući posrednike.
Najbolji način za opisati kako pametan ugovor radi je usporediti ga sa samouslužnim automatom.
Nakon što ste odlučili što želite kupiti, potrebnu količinu novca stavite u utor za kovanice i pritisnete gumb. Zatražena stvar će automatski pasti te je možete uzeti. Postupak je potpuno automatiziran i ne zahtijeva odobrenje od treće strane.
Ukoliko želite dublje ući u tehničku stranu Ethereuma i pametnih ugovora, pročitajte Vitalik Buterin's whitepaper for Ethereum.
Altcoin je svaka kriptovaluta koja nije Bitcoin, tj. alternativa Bitcoinu.
Vrijednost Bitcoina i drugih altcoina u potpunosti se oslanja na ono što tržište vjeruje da je vrijedno. To može dovesti do ogromnih profita u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.
Kriptovalute imaju brojne prednosti, a ovo su neke od njih:
Postoji mnogo web stranica koje korisnicima omogućuju kupnju kriptovaluta, no većina njih ima nepristupačnu platformu i nedostatak sigurnosti.
Prije kupnje, morat ćete proći kroz KYC proces (Know Your Customer).
Ako altcoin kupujete na Bitcoin tržištu, najprije ćete morati kupiti Bitcoin i onda njime kupiti altcoin.
Ukoliko pak želite kupiti Etherum – trebat ćete kupiti samo Ethereum.
Mjenačnjice su ulazna točka za ulaganje u kriptovalute. Glavne mjenjačnice kriptovaluta omogućuju kupnju popularnih valuta, uključujući Bitcoin, Ethereum i Litecoin.
Kraken i Coinbase su najčešća ulazna vrata novim korisnicima koji ulaze u kripto svijet i kreću s ulaganjima. Coinbase ima najjednostavnije korisničko sučelje, a među popularnima su i Bitstamp i Bittrex.
Nakon kupnje, svoju kriptovalutu trebali biste držati u novčaniku – NE u mjenjačnici.
Dokle god svoj Bitcoin držite na platformi poput Coinbasea, Coinbase ima potpunu kontrolu nad njim.
Postoje dvije vrste novčanika: hladni novčanik (eng. cold wallet) i vrući novčanik (eng. hot wallet). Razlika je sljedeća: Hladni novčanici nisu spojeni s internetom, a vrući jesu. Preporuča se koristiti hladni novčanik jer su vrući novčanici podložniji napadima.
Poznati hladni novčanici su Leger Nano S, Trezor i KeepKey, a vrući Jaxx Wallet, My Ether Wallet, MetaMask Chrome Extension i Mist Wallet.
Usporedit ćemo ICO s popularnom platformom Kickstarter. Na ovoj platformi, vidite izvrstan proizvod, svidi vam se i podržite ga. Kao zahvalu, kreator proizvoda pošalje vam nagradu.
S druge strane, ICO ima samo ideju za projekt. Rijetkost je da ICO projekti imaju već potpuno funkcionalan proizvod. Sudionici investiraju u projekt s ciljem da se realizira.
Svaki ICO ima drugačija pravila pa je važno prije investiranja, dobro istražiti ne samo projekt nego i cijeli tim koji stoji iza njega.
Tijekom ICO-a, tim koji stoji iza njega, prodaje dio svojih tokena u zamjenu za novac entuzijastima koji su prepoznali smisao i vrijednost njihovih ICO projekata. Prikupljeni novac omogućuje ICO timu financirati njihov projekt. Većina ICO-a prikuplja novac u obliku Ethereuma.
Osim što pomaže u inicijalnom financiranju projekta, ICO proces također služi kao inicijalni model distribucije tokena i omogućuje investiranje svim zainteresiranima. Ako projekt uspije, tokeni imaju veću vrijednost, a njihovi vlasnici ih mogu prodati po višoj cijeni nego što su ih platili u ICO fazi.
S nedavnim procvatom blockchain tehnologije, sve više tvrtka involvira se u ICO i to iz različitih industrija, od maloprodaje, zdravstva i športa do proizvodnje, a mnoge vlade širom svijeta se počinju prilagođavati blockchainu.
Kao što je navedeno, prije ulaganja je vrlo važno odvojiti vrijeme i pročitati sve o projektu, njegovom proizvodu, i timu koji stoji iza njega.
Ako imate kakvih pitanja o projektu, ne ustručavajte se ih pitati. Kada je riječ o ulaganju, važno je da se osjećate dobro i sigurno jer nakon ulaganja u projekt nema povratka.
CoinDesk je nedavno u svom izvješću izjavio da su do lipnja 2017. blockchain poduzetnici uspjeli prikupiti više od 327 milijuna dolara kroz ICO ponude – brojka sada prelazi 295 milijuna dolara prikupljenih preko Venture capital financiranja.
Međutim, ICO je još uvijek jedan svjež koncept. Prvi ICO pokrenut je u 2013. Mnogi kritičari ističu kako su ICO-evi samo sheme napravljene u svrhu izbjegavanja SEC propisa.. Drugi tvrde da ICO-evi imaju potencijal, no trenutno su u 'mjehuriću'.
U međuvremenu, investitori iz cijelog svijeta ulažu u ICO jer nastoje ući u tu industriju dok je još u ranoj fazi. Kao što je vrlo vjerojatno da mnogi od tih ICO projekata neće realizirati, kao što je to slučaj i kod mnogih startupova, tako je i vjerojatno da će bar neki od njih doživjeti pravi uspjeh.
U proteklih nekoliko mjeseci ICO je zarobio medijski prostor. No prije ulaganja, korisno je procijeniti ICO na isti način na koji biste procijenili želite li ulagati u novi startup ili neki drugi proizvod.
Trebali biste se zapitati: "Rješava li korisno ovaj projekt neki problem?" i "Može li projekt učinkovito zarađivati?"
Investitori silno žele biti dio sljedećeg Facebooka ili Googlea. Problem je u tome što je cijela igra još uvijek vrlo mlada, a malo toga nam može reći koji ICO-ovi će uspjeti, a koji ne.
Posjetite ICO Alert, Coinschedule, Smith and Crown, TokenMarket, Coinlist i ICOAlert kako biste vidjeli neke od najpopularnijih ICO-ova i prodaju tokena.
S porastom novih ICO-ova, došlo je i do značajnog porasta prevara i to uglavnom zbog nepostojanja zakonskih odrednica namijenjenih regulaciji rada ICO-a, što otežava ulagačima da razlikuju potencijalne inovativne prilike od opasnih shema za otimanje i vođenje.
Prije ulaganja, trebali biste saznati sve što je moguće o timu, stilu, kvaliteti upravljanja i računovodstvenim podacima.
Nije uvijek moguće saznati sve ove informacije o određenom ICO-u, no postoje web stranice, poput ICO Tracker kako bi se prikupilo što više relevantnih informacija o različitim projektima.
Dodatna literatura
Članci za početne korake u blockchainu i kriptovalutama
Newsletteri o kriptovalutama
Video
Pravna pitanja
