“Rimski carevi izdavali su edikte, a izabrani američki predsjednik Donald Trump – tweetove. Trump je otkrio da može upravljati potezima najvećih globalnih korporacija sa samo 140 znakova. Prvi je taj trend u američku politiku uveo Obama, ali Trump ga je doveo do savršenstva. Prije su twettovi bili samo dopuna stava, a danas je to primarni oblik Trumpova komuniciranja pa twettove citiraju glavne medijske kuće, umjesto da twettovi prate objave u medijima”, piše HRT-ov Željko Kardum…

“Ovaj agresivni pristup najava ekonomskih mjera i politika – pokazao se politički vrlo uspješan i učinkovit. Ali to ne znači da je i nužno dobar za ekonomiju. Glasači vide da Trump ispunjava obećanja iz kampanje o zatvaranju američkih granica i očuvanju američkih radnih mjesta. Dosad je u toj “zaštiti radnih mjesta” zauzeo javni ‘bull-pit stav’ prema najmoćnijim američkim kompanijama, poput Forda, General Motorsa, Toyote, Boeinga, Lockheed Martina, and United Technologies/Carriera. Glavni moto je – ‘Sve se mora proizvoditi u SAD-u’.

Dosad predsjednici uprava kompanija nisu imali hrabrosti javno ustati protiv Trumpa – osim predsjednice uprave General Motorsa (Mary Barra) koja je najavila da unatoč svemu njihova kompanija nastavlja proizvodnju u Meksiku. Međutim, samo je pitanje vremena kad bi mogla biti prisiljena promijeniti politiku. Ford se nije htio svađati pa je najavio odustajanje od gradnje 1,6 milijardi dolara velike tvornice u Meksiku. Onda je Trump krenuo plašiti vodećeg japanskog proizvođača automobila Toyotu – da će im uvesti 35% carina na svaki automobil koji se sklapa u Meksiku i izvozi u SAD. Sergio Marchionne, direktor Fiat Chryslera, pokušao je unaprijed popeglati stvar i obećao ulaganje milijarde dolara u američku tvornicu i stvaranje 2.000 novih radnih mjesta, ali je najavio i da bi mogao odustati od kompletne meksičke proizvodnje ako carine zaista budu tako velike.

No Trump se nije zaustavio na autoindustriji. Napao je tweetovima proizvođača klima-uređaja Carrier da ne održava broj zaposlenih u Americi. Politički je to učinkovito, ali globalno je – opasno. Globalne kompanije sa sjedištem u Americi vrlo su profitabilne upravo zbog globalizacije i mogućnosti da u svoj lanac nabave uključe cijeli svijet. Proizvode ondje gdje je najjeftinije i tako osiguravaju svojim kupcima Amerikancima i ostalim svjetskim kupcima najbolje/najniže cijene proizvoda. Profitabilne su pa mogu ulagati u daljnja istraživanja i stalno biti u vrhu. To održava američku dominaciju.

No sad ih Trump svojim twittovima gura u neekonomske odluke. Recimo, Carrier će sad plaćati 25 dolara po satu svom radniku u Indiani umjesto 2,5 dolara radniku u Meksiku! Je li to socijalno osjetljivo i pridonosi li zaposlenosti u Americi – na dugi rok zapravo NE. Ako Trump natjera Carrier da proizvodnju kompletno preseli u Ameriku, a prodaje na globalnom tržištu – bit će nekonkurentan! Past će mu prodaja pa će smanjiti proizvodnju i otpuštati radnike – ili će poput Tesle za proizvodnju automobila početi koristiti robote.

Toyota je stovorila 136.000 radnih mjesta u Americi i investirala 21 milijardu dolara. Ako Amerika radi rasta zaposlenosti izgubi globalnu konkurentnost, onda je to „pirova pobjeda” – kratkoročno Amerika postiže punu zaposlenost, a dugoročno gubi konkurentnost. Trump bi uskoro mogao shvatiti da i druge zemlje mogu prihvatiti istu igru. To bi dovelo do globalnih trgovačkih ratova u kojima su Kinezi majstori.

Zašto se Trump odlučio na ovakvu politiku? Iza svih ovih prijetnji zapravo leži mnogo veći problem. Trenutačno ima 7,5 milijuna nezaposlenih Amerikanaca, ali paradoks je da američkoj industriji nedostaje 5,5 milijuna ljudi za radna mjesta – i to zato jer nema dovoljno stručnog i obrazovanog kadra za ta radna mjesta. Stanje će postati još gore u budućnosti – kad će zbog kompleksnosti radnog mjesta trebati još veće obrazovanje i trening. Umjesto zatvaranja granica i uvođenja carina Trump i Kongres trebali bi nekako utjecati na poslodavce da više ulažu o obrazovanje radnika.

Ako ova twitter ekonomija postane i službena američka industrijska politika – to bi sačuvalo poslove iz prošlosti, ali bi smanjilo mogućnost za budućnost, a Amerika bi krenula putem državnog kapitalizma Rusije i Francuske. Ako svaki investitor mora pregovarati o broju radnih mjesta prije nego što uđe na američko tržište – nitko neće investirati”, piše Kardum.