Menu
Rasprava o umjetnoj inteligenciji posljednjih se godina uglavnom vodila oko produktivnosti, tehnološke dominacije i investicijskih prilika. No viralno izvješće analitičke kuće Citrini Research ovog je tjedna tržištima nametnulo znatno neugodnije pitanje: što ako umjetna inteligencija postane toliko učinkovita da počne potkopavati samu ekonomsku strukturu na kojoj počiva globalni rast?
Dok su investitori godinama strahovali da će AI razočarati očekivanja, nova bojazan ide u suprotnom smjeru — da bi tehnologija mogla uspjeti previše.
Izvješće pod nazivom “The 2028 Global Intelligence Crisis” nije klasična prognoza, već zamišljeni pogled iz budućnosti napisan kao retrospektiva ekonomske krize uzrokovane masovnim uvođenjem autonomnih AI agenata. Upravo taj narativni pristup pomogao je da se analiza proširi Wall Streetom i društvenim mrežama brže nego većina standardnih makroekonomskih studija.
U središtu scenarija nalazi se nova generacija tzv. agentne umjetne inteligencije — sustava koji ne samo da pomažu zaposlenicima, nego samostalno izvršavaju složene poslovne procese: od programiranja i analitike do administracije i operativnog upravljanja.
Prema hipotezi Citrini Researcha, kompanije koje prve agresivno implementiraju AI agente ostvaruju snažan rast profitnih marži zahvaljujući smanjenju troškova rada. Međutim, upravo taj val učinkovitosti pokreće širi makroekonomski problem.
Kako se broj zaposlenih smanjuje, pada raspoloživi dohodak kućanstava, a time i potrošnja — ključni motor zapadnih ekonomija. Slabija potražnja potom prisiljava kompanije na dodatnu automatizaciju kako bi očuvale profitabilnost, stvarajući negativnu spiralu koja u scenariju završava globalnom recesijom krajem desetljeća.
Autori taj fenomen nazivaju „ghost GDP” — gospodarstvom koje na papiru postaje produktivnije, ali istodobno gubi potrošače jer strojevi ne troše novac.
Iako je riječ o hipotetskom scenariju, reakcija tržišta pokazala je koliko se percepcija umjetne inteligencije promijenila. AI više nije samo tehnološka tema, nego makroekonomski faktor koji investitori pokušavaju ugraditi u procjene vrijednosti kompanija i dugoročnih ciklusa rasta.
Posebno su osjetljive dionice softverskih i tehnoloških kompanija, koje se istodobno smatraju najvećim dobitnicima AI revolucije i sektorom najizloženijim disruptivnim promjenama na tržištu rada.
Paradoks koji se sve češće spominje među upraviteljima fondova glasi: umjetna inteligencija može dramatično povećati profitabilnost kompanija, ali pritom oslabiti agregatnu potražnju ako zamijeni velik broj visoko plaćenih radnih mjesta.
Drugim riječima, AI bi mogao biti dobar za bilance poduzeća, ali problematičan za makroekonomsku stabilnost.
Ključna razlika između aktualnog AI vala i ranijih tehnoloških revolucija jest brzina prelaska s automatizacije pojedinih zadataka na automatizaciju cijelih zanimanja. Generativni AI već sada piše kod, izrađuje analize, priprema pravne dokumente i vodi korisničku podršku — aktivnosti koje su donedavno smatrane relativno sigurnima od automatizacije.
To otvara pitanje može li tržište rada apsorbirati promjene dovoljno brzo da spriječi šok potražnje.
Ekonomisti pritom podsjećaju da bi vlade vjerojatno intervenirale prije nego što bi se ekstremni scenarij mogao realizirati, kroz fiskalne poticaje, prekvalifikacije ili nove modele redistribucije dohotka. No upravo neizvjesnost oko političkog odgovora dodatno povećava nervozu investitora.
Najvažnija posljedica ove epizode možda nije sam sadržaj izvješća, već činjenica da su tržišta snažno reagirala na — narativ. To signalizira da umjetna inteligencija ulazi u fazu u kojoj više nije samo investicijska tema vezana uz tehnološki sektor, nego faktor koji može redefinirati očekivanja o inflaciji, zaposlenosti, monetarnoj politici i dugoročnom rastu.
Ako je prethodno desetljeće obilježila rasprava o digitalizaciji, sljedeće bi moglo biti obilježeno pitanjem kako ekonomije funkcioniraju kada produktivnost više nije ograničena ljudskim radom.
Za sada, scenarij Citrini Researcha ostaje misaoni eksperiment. No činjenica da je takav scenarij uspio uzdrmati tržišta pokazuje koliko je globalna ekonomija već duboko ušla u eru u kojoj umjetna inteligencija nije samo tehnološka inovacija — nego potencijalni sistemski rizik.
