Menu
Norveška je još jednom potvrdila status globalnog laboratorija za električnu mobilnost. Prvi podaci nakon smanjenja državnih poticaja za električna vozila pokazuju da strahovi o mogućem „povratku“ dizela i benzina nisu bili opravdani. Električni automobili i dalje gotovo u potpunosti dominiraju tržištem, a tranzicija koja se godinama gradila pokazala se otpornijom nego što su mnogi očekivali.
Nakon rekordne prodaje u prosincu, potaknute posljednjim mjesecima punih poreznih olakšica, siječanj je donio osjetan pad ukupne prodaje automobila. No ključna poruka iz brojki nije pad, već struktura tržišta: električna vozila i dalje čine oko 94 posto svih novih registracija automobila u toj skandinavskoj zemlji. To je tek neznatan pomak u odnosu na gotovo savršene rezultate iz prethodne godine i razina kakvu nijedno drugo tržište na svijetu ne bilježi.
Još je indikativnije pogledati apsolutne brojke. U cijeloj Norveškoj u siječnju je prodano manje od stotinu dizelskih automobila, tek nekoliko desetaka hibrida i zanemariv broj benzinskih vozila. U zemlji s gotovo šest milijuna vozila na cestama, takvi podaci jasno govore da fosilni pogoni više nisu realna alternativa, već statistička iznimka.
Površno gledano, moglo bi se zaključiti da je udio dizelskih automobila porastao, no riječ je o statističkoj iluziji. Ukupno tržište u siječnju bilo je neuobičajeno malo jer je velik dio kupaca svoje odluke ubrzao i realizirao već u prosincu, kako bi iskoristio povoljnije porezne uvjete. Drugim riječima, električni automobili nisu izgubili kupce – kupnje su se samo vremenski pomaknule.
Norveška je još prošle jeseni službeno proglasila da je „misija elektrifikacije“ ispunjena. Uvođenjem gornje granice za porezne olakšice, prvenstveno za skuplje modele, država je poslala poruku da tržište više ne treba snažnu potporu kako bi funkcioniralo. Rezultati sada potvrđuju da je ta procjena bila točna.
Električni automobili postali su standard, a ne alternativa. Norveški vozači imaju dugogodišnje iskustvo s EV-ovima, razvijenu infrastrukturu i jasno razumijevanje ukupnih troškova vlasništva. U takvom okruženju povratak na fosilna goriva nema ekonomsku ni praktičnu logiku, čak ni bez izdašnih poticaja.
Zato norveški primjer sve češće služi kao argument u europskim raspravama o budućnosti potpora za allowing EV. Ključna lekcija nije u samim subvencijama, već u njihovom dugoročnom učinku: kada se tržište jednom stabilizira i korisnici prihvate novu tehnologiju, povratka na staro – jednostavno nema.
