

Geoffrey Hinton, jedan od najutjecajnijih znanstvenika današnjice i dobitnik Nobelove nagrade, u svijetu je poznat kao “Kum umjetne inteligencije”. Njegov pionirski rad na neuronskim mrežama postavio je temelje današnje "eksplozije" AI tehnologija. No, Hinton sve otvorenije upozorava da se iza obećanja o tehnološkom napretku kriju ozbiljne društvene posljedice.
U razgovoru za Financial Times Hinton je poručio kako izvršni direktori velikih tehnoloških kompanija, koji javno naglašavaju pozitivne aspekte umjetne inteligencije, zapravo zavaravaju i sebe i javnost. „Bogatiji slojevi koristit će AI kako bi zamijenili radnike. To će dovesti do masovne nezaposlenosti i naglog rasta profita. Nekolicina će postati još bogatija, a većina će osiromašiti,“ ističe Hinton, dodajući da za to nije odgovorna sama tehnologija, već kapitalistički sustav.
Dok pojedini tehnološki lideri, poput Sama Altmana iz OpenAI-ja, zagovaraju uvođenje univerzalnog temeljnog dohotka (UBI) kao načina da se ublaže posljedice utjecaja AI-a na tržište rada, Hinton smatra kako to rješenje ostaje površno. „Novac možda može zamijeniti plaću, ali ne i ljudsko dostojanstvo ni osjećaj svrhe koji proizlazi iz rada,“ naglašava.
Hinton, koji je 2023. napustio Google Brain tim i od tada javno progovara o rizicima umjetne inteligencije, smatra da je razvoj superinteligentnih sustava samo pitanje vremena. Riječ je o tehnologiji koja bi mogla nadmašiti i najsposobnije ljude u gotovo svakom intelektualnom zadatku. „Mnogi znanstvenici vjeruju da bi to moglo uslijediti za pet do dvadeset godina,“ kaže.
Na pitanje kako se mlade generacije trebaju nositi s izazovima koje donosi AI, Hinton nudi neočekivan odgovor: možda optimizam i nije najbolja strategija. „Ako bi invazija izvanzemaljaca bila najavljena za deset godina, ne biste se pitali kako ostati pozitivni, nego kako se pripremiti. Ako pozitivan stav znači ignoriranje problema, onda ljudi ne bi trebali ostati pozitivni,“ zaključuje.
Ako se ostvare Hintonova predviđanja, rasprave o produktivnosti, inovacijama i profitu ubrzo bi mogle biti zasjenjene temama masovne nezaposlenosti i sve većih društvenih nejednakosti.
On na to gleda hladno i gotovo fatalistički: „Imam 77 godina i moj kraj ionako uskoro dolazi.“
