

Digitalna transformacija financijskog sektora ne prestaje iznenađivati – nakon kriptovaluta i NFT-ova, na scenu dolaze tokenizirane dionice, blockchain ulagački proizvodi koji nude mogućnost trgovanja udjelima u kompanijama bez posredstva klasičnih burzi. No dok zagovornici tvrde kako tokeni smanjuju troškove i ubrzavaju namiru, tradicionalne burze i regulatorna tijela sve glasnije upozoravaju na rizike.
Riječ je o digitalnim tokenima koji predstavljaju vrijednost dionica neke kompanije. No, za razliku od stvarnih dionica, vlasnici tokena ne postaju formalni dioničari u poduzeću – nemaju pravo glasa niti izravno sudjelovanje u upravljačkim procesima. U praksi to znači da tokeni prate cijenu dionice, ali nisu pravno istovjetni vlasničkim udjelima.
Američke platforme Coinbase i Robinhood prepoznale su priliku i počele nuditi takve proizvode korisnicima u Europskoj uniji. Njihov cilj je privući novu generaciju ulagača koja traži fleksibilnost, 24-satno trgovanje i jednostavniji pristup globalnim tržištima.
Slične ideje već postoje u svijetu kriptovaluta: mogućnost trgovanja „uvijek i svugdje“ uklapa se u mentalitet digitalne ekonomije.
Ipak, najveće svjetske burze okupljene u Svjetskoj federaciji burzi (WFE) upozoravaju kako se radi o proizvodima koji mogu narušiti integritet tržišta i zbuniti ulagače. U pismu upućenom regulatorima u SAD-u i Europi, WFE naglašava da se tokeni često predstavljaju kao „dionički ekvivalent“, iako to nisu, navodi Reuters.
Osim rizika za male ulagače, burze upozoravaju i na moguću reputacijsku štetu za same kompanije čije se dionice tokeniziraju bez njihovog odobrenja i kontrole. Ako token propadne, percepcija o brendu može biti narušena, iako izdavatelj formalno nema veze s tim proizvodom.
Američki SEC već je dao do znanja da tokenizirani vrijednosni papiri moraju poštivati postojeće propise, dok Europska unija priprema jasniji pravni okvir kroz regulativu MiCA (Markets in Crypto-Assets).
Za sada, najveći izazov ostaje pravna neizvjesnost – tko je stvarni vlasnik, tko jamči sigurnost skrbništva nad tokenima i smije li se takav proizvod oglašavati kao dionica?
