Menu
Kako raste potreba za računalnim čipovima u svakom segmentu moderne ekonomije, od automobilske industrije do pametnih telefona i umjetne inteligencije, malo tko razmišlja o – vodi. No upravo bi nedostatak vode, posredstvom ugrožene opskrbe bakrom, mogao postati jedna od ključnih prijetnji globalnoj proizvodnji poluvodiča u desetljećima pred nama.
Tako barem pišu analitičari konzultantske kuće PwC, koji navode kako će čak trećina svjetske proizvodnje čipova do 2035. biti izravno pogođena klimatskim promjenama koje ometaju proizvodnju bakra. Riječ je o četverostrukom porastu izloženosti u odnosu na današnje razine.
Središnji problem leži u tome što se većina bakra – ključnog metala za proizvodnju čipova – proizvodi u zemljama koje su već sada pogođene ekstremnim vremenskim uvjetima i nestašicama vode. Čile, najveći svjetski proizvođač bakra, suočava se s dugotrajnim sušama koje usporavaju rudarsku proizvodnju, dok se slični izazovi očekuju i u drugim ključnim državama dobavljačima, uključujući Peru, Kinu, Australiju, Brazil, DR Kongo, SAD i Zambiju.
„Ovo nije samo pitanje okoliša, već ozbiljna prijetnja globalnoj gospodarskoj stabilnosti,“ izjavio je Glenn Burm, voditelj projekta u PwC-u. Prethodna kriza u lancu opskrbe čipovima, potaknuta pandemijom, pokazala je koliko je ta ključna industrija ranjiva: američko gospodarstvo tada je izgubilo oko jedan postotni bod rasta BDP-a, dok je Njemačka zabilježila pad od čak 2,4%.
U svakom čipu nalaze se milijarde mikroskopskih bakrenih žica koje povezuju njegove dijelove. Iako se znanstvenici bave razvojem zamjenskih materijala, trenutačno nijedan ne može konkurirati bakru kada se uzmu u obzir cijena, dostupnost i električna vodljivost.
PwC procjenjuje kako bi, bez hitne prilagodbe industrijskih procesa i osiguravanja pouzdane opskrbe vodom, već do sredine stoljeća mogla biti ugrožena polovica cjelokupne svjetske opskrbe bakrom – neovisno o tome koliko svijet bude uspješan u smanjenju emisija stakleničkih plinova.
Neke zemlje već poduzimaju mjere. Čile i Peru ulažu u povećanje učinkovitosti rudarenja i gradnju postrojenja za desalinizaciju morske vode, što se pokazuje kao ključan korak u osiguravanju održivosti proizvodnje. No PwC upozorava kako to rješenje nije univerzalno primjenjivo – osobito ne u zemljama bez izravnog pristupa oceanu.
U slučaju Čilea, oko 25% trenutačne proizvodnje bakra već je izloženo riziku prekida proizvodnje, a do 2035. taj bi se udio mogao povećati na 75%. Do 2050., procjene pokazuju da će čak 90 do 100% proizvodnje biti ugroženo ako se ne osiguraju dodatni resursi vode i ne razviju nove tehnologije.
