Menu
Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump vraća protekcionizam u prvi plan globalne ekonomije. S prijetnjama da će značajno povećati carine na uvoznu robu, posebno iz zemalja poput Kine i Meksika, američka, ali i globalna ekonomija ulazi u neizvjesno razdoblje. Pitanje nije samo kako će ove mjere utjecati na međunarodne trgovinske odnose, već i kakve će posljedice imati na cijene, domaće proizvođače i potrošače.
Carine, koje funkcioniraju kao dodatni porez na uvoznu robu, povećavaju troškove stranih proizvoda na američkom tržištu. Na prvi pogled, to može zvučati kao prilika za domaće proizvođače da poboljšaju konkurentnost, no stvarnost je daleko složenija. Povećanje carina neminovno podiže cijene za potrošače jer uvoznici često prebacuju dodatne troškove na krajnjeg korisnika. To znači da će, primjerice, televizori, automobili ili namještaj iz Kine i drugih zemalja s jeftinijom proizvodnjom postati skuplji za prosječnog Amerikanca.
Za američke tvrtke koje ovise o stranim sirovinama i komponentama, carine bi mogle značiti porast ulaznih troškova. Time se ugrožava njihova konkurentnost, kako na domaćem tako i na inozemnim tržištima. Na primjer, američki proizvođači automobila koji uvoze dijelove iz Meksika mogli bi se suočiti s višim cijenama proizvodnje, što bi u konačnici utjecalo na cijenu finalnog proizvoda.
Trumpove prijetnje već sada uzrokuju zabrinutost među glavnim američkim trgovinskim partnerima. Kina i Europska unija razmatraju protumjere koje bi mogle uključivati povećanje carina na američke proizvode, poput poljoprivrednih proizvoda ili tehnologije. Takav "trgovinski rat" mogao bi rezultirati smanjenjem globalne trgovine, pritiskom na multinacionalne kompanije i padom gospodarskog rasta.
Međutim, najizravnija prijetnja protekcionističkih mjera leži u narušavanju globalnih lanaca opskrbe, koji su danas složeniji nego ikada. Moderne tvrtke često ovise o komponentama iz različitih dijelova svijeta. Ako ti lanci budu poremećeni, moglo bi doći do smanjenja proizvodnje, otpuštanja radnika i daljnjeg povećanja cijena.
Dok buduća Trumpova administracija argumentira kako će carine ojačati američku proizvodnju i otvoriti nova radna mjesta, povijesni primjeri sugeriraju drugačije. Uvođenje visokih carina na čelik i aluminij 2002. godine, pod administracijom Georgea W. Busha, rezultiralo je gubitkom desetaka tisuća radnih mjesta u industrijama koje koriste te materijale, zbog rasta troškova.
Postavlja se pitanje hoće li Trumpova vizija "America First" dovesti do izolacionizma koji će više naštetiti nego pomoći američkom gospodarstvu. Većina ekonomista upozorava da dugoročne koristi carinskih politika rijetko nadmašuju njihove troškove, osobito u globaliziranom svijetu gdje je međusobna ovisnost ključ stabilnosti.
Trumpove prijetnje carinama mogle bi obilježiti novu eru globalne ekonomije, gdje nacionalni interesi sve češće stavljaju globalne sporazume na marginu. Ako protekcionizam zaista postane središnja os američke gospodarske politike, globalni lanci opskrbe, investitori i potrošači mogli bi postati njegovi glavni žrtveni jarci.
S obzirom na globalnu prirodu suvremene ekonomije, učinak carina neće biti izoliran na SAD. Ova politika ima potencijal preoblikovati tokove trgovine, redefinirati savezništva i postaviti ton za buduće odnose među najmoćnijim svjetskim gospodarstvima. Na kraju, najvažnije pitanje ostaje: je li povratak carinskog protekcionizma doista vrijedan visoke cijene?
