Menu
Posebno važan za Hrvatsku i Europsku uniju je članak 18. Pariškog sporazuma, koji propisuje da se svaka članica regionalne organizacije za gospodarsku integraciju smatra odgovornom za svoju razinu emisija. To znači da države koje ne ispune svoje nacionalne planove za smanjenje emisija mogu biti penalizirane od strane Europske komisije. Time se dodatno naglašava potreba za ulaganjima u obnovljive izvore energije i poticanje inovacija u području zelenih tehnologija kako bi se ostvarili dugoročni ciljevi dekarbonizacije i održivosti.
Istog dana, kada je 2016. godine Pariški sporazum stupio na snagu, pokrenuta je platforma s ciljem promicanja domaće proizvodnje energije iz obnovljivih izvora – Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH). OIEH od tada predstavlja jedinstveni glas za energiju sunca, vjetra, biomase, bioplina, geotermalne energije te tehnologija skladištenja energije poput baterija i vodika. Iako smo od osnutka uspjeli riješiti niz izazova, mnogi i dalje stoje pred nama.
Hrvatska, zemlja s velikim prirodnim potencijalom za korištenje obnovljivih izvora energije, posebno sunca, i dalje zaostaje u europskom kontekstu. Trenutno imamo dvostruko manje instaliranih solarnih kapaciteta od Slovenije, 10 puta manje od Mađarske i čak 130 puta manje od Njemačke, unatoč tome što naša zemlja ima 30% veću insolaciju od navedenih država.
Hrvatska bi početkom sljedeće godine trebala ući u klub zemalja s 1 GW instalirane solarne energije. Unatoč tom pozitivnom trendu, i dalje uvozimo značajnu količinu električne energije, što zahtijeva ubrzani rad na povećanju udjela solarne energije. Blokirani projekti od 2 GW zbog visokih troškova priključenja na mrežu ozbiljna su prepreka koju treba hitno rješavati. Planovi za modernizaciju mreže koja može primiti obnovljivu energiju moraju biti ambiciozniji i uključivati suvremene oblike skladištenja energije kako bi u konačnici smanjili troškove energije za građane, male i srednje poduzetnike te energetski intenzivnu industriju.
Obnovljivi izvori energije trebali bi imati prioritet prilikom priključenja na mrežu, a država treba osigurati poticaje za izgradnju skladišta električne energije i razvoj novih tehničkih rješenja koji bi riješili probleme lokalnih zagušenja mreže.
