Menu
Umjetna inteligencija uspjela je rekreirati i pogoniti legendarnu računalnu igru "Doom" koja se može igrati sasvim normalno, unatoč tome što nema računalni kod ili grafiku. Istraživači iza ovog projekta tvrde kako bi slični AI modeli u budućnosti mogli biti korišteni za stvaranje videoigara, baš kao što danas stvaraju tekstove i slike, piše New Scientist.
Model, nazvan GameNGen, razvili su Dani Valevski iz Google Researcha i njegovi kolege. Prema njihovom istraživačkom radu, AI stvara igrive verzije "Doom-a" koje se mogu igrati do 20 sekundi zadržavajući sve značajke originala, poput rezultata, razine naoružanja i izgleda karte. Igrači mogu napadati neprijatelje, otvarati vrata i komunicirati s okolinom kao i u originalnoj pucačkog igri.
Originalni "Doom" objavljen je 1993. godine i od tada je postao popularna tema za računalne entuzijaste, uključujući pokušaje da ga se pokrene na neobičnom i ograničenom hardveru poput tostera, traka za trčanje i aparata za kavu.
No, u svim tim slučajevima, hardver je samo pokretao izvorni kod igre. Ono što GameNGen radi je nešto drugačije: vrsta AI-a nazvana neuronska mreža naučila je promatranjem kako rekreirati igru bez ikakvog uvida u njen računalni kod.
Istraživači su prvo stvorili AI model koji je naučio interakciju s Doomom kao što bi to učinio čovjek. Taj model je zatim dobio zadatak igrati igru iznova i iznova, dok je drugi AI model, baziran na Stable Diffusion generatoru slika, učio kako stotine milijuna ulaza dovode do promjena u stanju igre.
Taj drugi model je na kraju postao svojevrsna kopija igre, s cjelokupnim znanjem, pravilima i uputama izvorno kodiranim u mreži umjetnih neurona unutar njegove arhitekture. U testovima, ljudski igrači bili su samo malo bolji od slučajnog odabira u razlikovanju kratkih isječaka igre od isječaka AI simulacije.
Znanstvenici koji stoje iza ovog projekta kažu kako bi se videoigre u bližoj budućnosti mogle generirati iz tekstualnih opisa ili konceptualne umjetnosti, što bi smanjilo troškove proizvodnje u usporedbi s korištenjem ljudskih programera, piše New Scientist.
Andrew Rogoyski sa Sveučilišta u Surreyju, kaže kako je ideja da neuronska mreža "halucinira" igru i interakcije koje čovjek ima s njom zanimljiv korak naprijed, ali ne i onaj koji će zamijeniti ljudske dizajnere igara.
"Mislim da ovo neće značiti kraj za razvoj videoigara. Ono što razvojni studiji imaju je mašta, vještine za stvaranje tih svjetova, razumijevanje igrivosti, razumijevanje angažmana, kako nas uvući u priču. To nisu samo tehnički detalji, bitovi i bajtovi," kaže on. "Postoji nešto vrlo ljudsko u stvaranju angažirajućih iskustava u kojima mi kao ljudi uživamo, i to će, barem za sada i u doglednoj budućnosti, uglavnom dolaziti od drugih ljudi."
