Menu
Posljednjih nekoliko dana Hrvatski je internet zatrpan člancima na temu kako osječki startup Farmeron traži programera za Web front-end development, te nudi odlične uvjete, a ne uspijeva nikoga pronaći...
Sve je počelo člankom s Farmeronovog službenog bloga, u kojem opisuju kako nakon sedam tjedana nisu pronašli nikog tko bi zadovoljio.
Nakon ovog članka zaredao je niz članaka i komentara po drugim domaćim blogovima, kao i na Twitteru i Facebooku, a svugdje se posebno ističe nevjerica da nitko ne želi seliti u Osijek za tako dobre uvjete, da su ljudi lijeni i razmaženi, da bi svi htjeli biti u Zagrebu itd.
Farmeron u svom članku navodi svoje pretpostavke zašto nisu uspjeli naći odgovarajućeg kandidata, napominjući kako razlog mora biti jedan od sljedećih:
1. there is a serious lack of frontend developers in Osijek and I hope that’s a clear sign for tech & programming schools around the city (and country). Also, if anyone had any doubts about whether she/he should explore becoming a frontend developer – this is a clear answer: I strongly encourage you to do so. Now’s the right time for it. Or,
2. every single frontend developer in the region is already booked – and very much happy with their current job. Or,
3. our offer was just bad.
Po mom mišljenju oni su to dosta dobro sagledali, ali pogriješili su u jednoj pretpostavci; naime, uzrok leži ne u jednom, nego u sva tri navedena razloga. Situacija u Hrvatskoj je jednostavno takva da a) front-end developera nema, i to ne samo u Osijeku nego u cijeloj zemlji, b) ono malo što ih ima ima jako dobre mogućnosti, te c) Farmeronova ponuda, iako naizgled odlična, jednostavno ne nudi dovoljno da bi privukla kvalitetne ljude. Malo ću to elaborirati, pa idemo redom.
Dakle, u Hrvatskoj jednostavno postoji notoran deficit kvalitetnih programera za Web front-end. A zašto ih nema? Pa jednostavno, u Hrvatskoj ne postoji tradicija front-end developmenta kao neke zasebne i uopće nužne specijalizacije. Nije da front-end developera kod nas uopće nema, ali u 99% slučajeva spadaju u dvije kategorije: a) one koji nemaju dovoljnu razinu iskustva da bi zadovoljili potrebe Farmerona i drugih tvrtki koje rade na globalnom tržištu, te b) one koji su dovoljno kvalitetni, ali im Farmeronova ponuda nije zanimljiva. Sad ću malo više reći o ovoj drugoj grupi.
Na prvi pogled, uvjeti koje Farmeron nudi za navedeno radno mjesto zvuče fenomenalno: 10.000 kuna netto plaće (gotovo dvostruka prosječna plaća u Hrvatskoj, a za Osijek vjerojatno i blizu trostruke), besplatni ručkovi, računalo po izboru, iPhone/iPad, udio u vlasništvu tvrtke te, meni najdraža stavka, “chance to work both in Europe and Silicon Valley”.
No, kad se uzme u obzir ono što sam napisao gore, ti uvjeti jednostavno nisu dovoljno dobri kako bi privukli programere koji udovoljavalju svim zahtjevima znanja i iskustva koji se traže od kandidata. Frontendaši odgovarajuće kvalitete uglavnom već imaju ili trajne angažmane s nekim svjetskim tvrtkama, ili pak rade kao freelanceri.
Početna satnica za kvalitetnog programera u svjetskim razmjerima kreće se od $20 USD naviše. Ako pretpostavimo da programer radi puno radno vrijeme od 8 sati dnevno, 22 radna dana mjesečno, njegova minimalna mjesečna zarada je $3500 USD, što po trenutnom tečaju iznosi oko 20.000 kn — dakle dvostruko više od onoga što nudi Farmeron. I to kad govorimo o početnoj zaradi; oni koji se dokažu, posebice ako duže vrijeme rade za istog klijenta, mogu računati i s honorarom do $35 USD po satu; izračunajte sami o kojem iznosu se ovdje radi.
Kad se ovo uzme u obzir, sve dodatne pogodnosti koje nudi Farmeron postaju nebitne. Samo za razliku u mjesečnim prihodima može se kupiti vrhunski MacBook Pro, a udio u vlasništvu velikoj većini u Hrvatskoj (čak i onima koji prate zbivanja u svijetu) ne znači ništa. Kad se pritom još ima na umu da se može raditi od bilo gdje (znam primjera programera koji dobar dio godine rade na moru, ili koji pak putuju Europom usput radeći za klijente), vizija preseljenja u Osijek cijelu ponudu čini još manje privlačnom.
I što sad...
Moram napomenuti kako ovaj tekst nipošto nije kritiziranje Farmerona. Osobno sam izuzetno ponosan što je jedan domaći startup uspio privući interes globalnih ulagača i klijenata, te vjerujem kako Matija i ekipa idu u vrlo dobrom smjeru. Međutim, mislim da rade jednu grešku vrlo čestu u našim krajevima, a to je da nisu dovoljno fleksibilni.
Obično se ta greška čini iz plemenitih pobuda — primjerice poticanje domaćeg developerskog okruženja — ili pak jer se uzimaju mjerila iz neposredne okoline — primjerice iznos prosječne plaće. Privlačenje kvalitetnih programera veliki je problem i vrlo težak zadatak i za startupe iz Silicijske doline, gdje programeri sami hrle raditi za manju plaću u zanimljivim startupima, a posebice kod nas gdje za stvarno kvalitetne ljude postoji znatno kvalitetnijih opcija.
Stoga mislim da se Farmeron, kako ne bi izgubio previše vremena na popunjavanje potrebnog radnog mjesta, treba prilagoditi i ponuditi globalno konkurentne uvjete — ali i osloboditi lokalpatriotizma i potražiti kandidate izvan Hrvatske. Nakon ove izjave očekujem drvlje i kamenje, ali budimo realni i priznajmo stvarnu situaciju.
//Komentar je u cijelosti prenesen uz dopuštenje s autorovog bloga
