Menu
Kažu, kriza je. Recesija. Pad prihoda, rast rashoda, rast nezaposlenosti, pad nataliteta, klimatske promjene, glad u svijetu, nepravda.. Da stanem? Što ekonomija ima reći na sve ovo? Za početak, sva tržišta svijeta prolaze dva ciklusa – progresije i recesije.
Pojednostavljeno to izgleda ovako:
1. Progresija:
* Velika potražnja pozitivno djeluje na ponudu.
* Pod pritiskom potražnje, raste konkurencija i povećava se broj proizvoda na tržištu, njihova kvaliteta i kvantiteta.
* Raste broj radnih mjesta, poboljšava se životni standard i kupovna moć.
* Raste broj i visina kreditnih zaduženja, a uvjeti kreditiranja su povoljni, jer banke nemaju potrebe za dodatnim osiguranjem izdatih sredstava, budući da se krediti uredno otplaćuju na vrijeme.
* Štednje ima, ali građani su mnogo hrabriji, pa se okušavaju na Forexu, volatilnim fondovima i drugim visokorizičnim investicijama.
Ukratko, bolje ne može. Međutim – u jednom trenutku dolazi do promjene na gore.
2. Prijelazni stadij – stagnacija
* Ponuda raste, ali potražnja gubi sposobnost ići s njom u korak. Razlozi mogu biti razni – od loše uvozne politike, nepovoljnog međunarodnog zaduženja, do rata, razaranja i drugih katastrofa koje (između ostalog) devastiraju nacionalno gospodarstvo.
* Budući da potražnja stagnira, opada i ponuda.
* Smanjem ponude automatski dolazi do rasta cijena određenih skupina proizvoda i usluga na tržištu.
* Da nadoknadi opalu ili nepovoljnu ponudu, država se okreće (dodatnom) uvozu.
* Kvaliteta proizvoda opada usljed oportunističkog uvoza i domaće štednje pri proizvodnji.
* Broj zaposlenih opada, jer propadaju poduzeća.
* Banke postrožuju uvjete za kreditiranje, a situaciju dodatno pooštravaju sami građani i drugi investitori, koji se masovno okreću sigurnoj štednji. Zatvaranjem kapitala u oročenu i kratkoročnu štednju, oni imobiliziraju svoj kapital i otežavaju njegovo daljnje investiranje u gospodarstvo.
3. Recesija
* Imamo malo pružatelja usluga. Malo zaposlenih.
* Niska primanja i nepovoljne uvjete kreditiranja i ulaganja - banke se boje gubitaka – postrožuju uvjete i povećavaju rezerve.
* Na ovakvom tržištu, jedno je sigurno – ako žele preživjeti, ovo malo ponuđača mora spustiti cijene, ili promjeniti djelatnost. Ono što je prije radila konkurencija, sada radi diktatura smanjene potražnje uzrokovana nižim životnim standardom - ukratko, građani ne mogu platiti, pa neće niti kupiti.
* Ipak, imamo one grane koje ovo ne dira. Dokazano je da recesija najkasnije pogađa zaposlenike u državnim institucijama, edukativnim ustanovama, učilištima i medicinskim ustanovama - ukratko – u onim granama koje pružaju usluge koje se vide kao izlaz iz (osobne) krize ili ublažavanje njezinih simptoma.
Da ne duljim s ovim površnim prikazom, situacija je sljedeća: Na tržištu je samo na prvi pogled malo novca. Nema ga u opticaju, jer je “u čarapi”. Na banci, na računima građani obrću svojih 4% godišnje i nadaju se najboljem. Sad ponavljajte zamnom: Građani su moji investitori. Građani su ključ izlaska iz krize. Što to za vas znači? (možete prestati ponavljati)
Kapital je zamrznut zbog niskih očekivanja povrata za investitore (kako od sad nazivam građane i sve koji u recesiji novac imaju u dugoročnoj i kratkoročnoj nerizičnoj štednji (kunski fondovi). Ukratko – “nitko nije lud ulagati u nešto, kad je ovako teška situacija”. Kažemo da je tržišna klima nepovoljna za ulaganje. Ipak, vidimo da neke grane žive dobro i u krizi. Za njih krize nema. Kako je to moguće? Jednostavno – oni su otključali zamrznuti kapital i omogućili njegovo preljevanje iz čarapa uplašenih investitora – zdravstvo, socijala i edukacija nude investitoru zdravlje, bolje uvjete života i znanje kao garanciju uspjeha – daju mu alate za izlazak iz osobne financijske krize. Ipak, ovo treba gledati apstraktnije. Kako ćete dobro privređivati u krizi? Ako vaša usluga za klijente anulira učinke krize. Ako je vaš proizvod uvjet ili dio boljeg životnog standarda. Zapravo je rješenje jednostavno. Umjesto kriza, kažite: promjenila se struktura potreba mojih klijenata. Umjesto sekundarnih, sad su posebno u potražnji primarne potrebe - zdravlje, blagostanje i znanje (u današnje vrijeme tvrdim da je znanje primarna potreba pojedinca).
Ovaj moj tekst nipošto nema namjeru da vas prestroji u jedan od ta tri “kluba” (zapravo u ekipu “nedodirljivih” spadaju još i energetika i policija) – naprotiv – ovaj tekst služi da vam omogući oblikovati i promjeniti vaše reklamne kampanje i pristup tržištu u doba recesije. Ako prestanete krizu promatrati kao nešto negativno, primjetit ćete da je samo došlo do promjene uvjeta poslovanja, dok je kapital i dalje tu - u zamrzivaču, spreman da se odmrzne na odgovarajući poticaj. Ipak, vrijedi upozoriti da ovaj kapital nije beskonačan i da s njim treba pažljivo i s mnogo poštovanja. Za ovaj novac potrebno je pružiti kvalitetan proizvod ili uslugu koja čini sve što i reklamira. Inače, može vam se lako dogoditi da izgubite tržišnu utrku – naime, za vrijeme krize najveća je ranjivost brendova koji na ovaj ili onaj način ne ispunjavaju očekivanja tržišta. Kad vam padne na pamet nuditi nekvalitetan proizvod ili uslugu, sjetite se – investitori će vam dati najviše jednu priliku. Tko zakaže u ovim uvjetima, loš glas da slijedi još dugo vremena…
Ipak – ako ponudite kvalitetnu i dobru uslugu, čeka vas sljedeće:
* porast profita,
* otvarate veći broj radnih mjesta,
* širite djelatnosti,
* nastanak konkurencije, a to znači oživljavanje privrede,
* povećanje kvalitete usluge/proizvoda i objektivni rast ponude,
* povećanje broja ponuđivača, motiviranih vašim uspješnim primjerom,
* rast tržišta..
Čestitam – izašli ste iz krize 🙂
//objavljeno uz dopuštenje autora
