Menu
Na industrijskom sajmu u Hannoveru sve se vrti oko "industrije 4.0" - umrežene proizvodnje i interneta stvari. Je li to samo nešto za velike koncerne ili se tim novim tehnologijama mogu okoristiti i manji poduzetnici...
Četvrta industrijska revolucija je postala vidljiva - i opipljiva. Na primjer u hali broj 7 sajma u Hannoveru. Tamo se na velikom štandu predstavlja Microsoft. Da, taj Microsoft na kojega mislite, softverski div iz američkog Redmonda. A mi nismo na Cebitu, informatičkom sajmu koji se održava u istom gradu, već na Industrijskom sajmu. Zato je Microsoft na svom štandu postavio ogromnu turbinu Rolls-Roycea. Ona bi trebala poručiti: oni imaju hardver, mi imamo softver! S podacima naše programske podrške tehničari mogu biti bolje informirani o predstojećim servisima, a piloti mogu tijekom leta lakše donositi prave odluke.
Odmah pored Microsofta - IBM. On pak na svom štandu ima izložen traktor John Deere proizveden u tvornici u Mannheimu. Proizvodnja u njoj se već odvija na jednoj umreženoj platformi. Industrija 4.0, je li to, dakle, skupa igračka rezervirana samo za velike koncerne?
Ne, tvrdi Gordon Muehl, vodeći stručnjak za ovo područje u savjetničkoj i softverskoj tvrtci Infosys. On kaže kako se njome mogu služiti i najmanja poduzeća te objašnjava kako bi to moglo izgledati: "Prvo treba sagledati što tvoj proizvodni stroj već može? Koje podatke već danas proizvodi? I kako ih mogu izvući van?" Njih se zatim može obraditi u aplikacijama za analizu velike količine podataka (big data), a potom vrlo brzo i optimirati stroj. S ušteđenim novcem može se onda napraviti sljedeći korak: "Prvo sagledamo što imaju, potom poboljšavamo proizvodnju što im već donosi dobitak koji onda mogu dalje investirati."
Čisto teoretski bi se na mrežu moglo spojiti 3.400 sekstilijuna (radi se o brojci s ukupno 38 nula!) strojeva širom svijeta zahvaljujući novom internetskom standardu Ipv6. To je ono što se krije iza pojma "industrija 4.0". Ali, je li to uopće zamislivo?
Hans-Georg Krabbe, šef Uprave tvrtke za automatizaciju ABB Njemačka na svom sajamskom štandu stoji pored jednog malog robota koji provjerava senzor na jednom starom elektromotoru. On smatra da potpuna umreženost strojeva nije znanstvena fantastika.
"Motor s 'pametnim senzorom' koji mi ovdje pokazujemo mogao bi biti dio vašeg svakodnevnog života, na primjer u obliku fitness-narukvice. I to je jedan 'smart senzor'. Uporaba je u načelu neograničena." Pitanje je samo, kaže, njezine gospodarske koristi? "Zbog toga će", objašnjava Krabbe, "i dalje biti područja u kojima njihova uporaba neće imati smisla, ali će u mnogima ona biti vrlo smislena." Pritom se ne radi uvijek o smanjenju troškova, dodaje, već o tome da se razni procesi učine sigurnijima i da se spriječe pogreške, što je također važno za gospodarski uspjeh.
Tvrtka koja kao i ABB već dugo radi na području automatizacije je proizvođač robota Kuka. Ali time se danas više ne može zaraditi, tvrdi šef marketinga Kuke Wilfried Eberhardt. Nove sirovine koje se traže su podaci do kojih se može doći umrežavanjem proizvodnje.
"Nastat će novi poslovni modeli u koje će se onda ovi podaci moći sliti s ciljem optimiranja proizvodnje i proizvoda. Trenutno smo na samom početku tog procesa", kaže on. Roboti pritom neće postati nevažni, "oni će slično kao u svakodnevici postati temeljni element ovog digitaliziranog svijeta proizvodnje." Mehanički elementi su, dodaje, zamjenjivi, diferenciranje se dobiva preko pametnog softvera: "I to u kombinaciji s preko 100 godina iskustva koliko ga mi u Njemačkoj imamo."
Volkswagen već gotovo 70 godina pravi automobile i bez obzira što ovih dana ovaj njemački koncern ima i nekoliko drugih briga, proizvodnja se nastavlja. I VW-u je stalo da ona bude "pametna". Na Volskwagenovom štandu u Hannoveru se demonstrira tako virtualni trening za radnike u montaži koji s virtual-reality-naočalama studiraju nove procese. "Mi već sada imamo tvornicu s brojnim elementima iz područja 'industrije 4.0'.", kaže VW-ov glasnogovornik Christoph Adomat: "Taj proces neće nikada biti potpuno završen." Uvijek će se, objašnjava on, pronalaziti novi načini za daljnje smisleno umrežavanje kako bi se poboljšala suradnja čovjeka i stroja. Adomat pokazuje jedan eksponat na štandu kod kojega jedan montažer nešto sklapa zajedno s robotom: "Ovo će nakon sajma odmah ići u tvornicu u Wolfsburgu i tamo krenuti u serijski pogon."
Ono što je važno za svaku proizvodnu liniju je da komponente različitih proizvođača moraju moći međusobno komunicirati. To načelno nije ništa novo, ali u vremenima "četvrte industrijske revolucije" je to izazov svoje vrste. Njemački softverski koncern SAP tako predstavlja jednu kompletnu proizvodnu liniju za privjeske za ključeve u kojoj roboti samostalno prepoznaju i izdvajaju proizvode s greškom. "Čarobna formula u ovom slučaju glasi: OPC UA. To je jedan tehnički protokol koji omogućuje standardiziranu komunikaciju između potpuno različitih IT-razina i tehnologija", objašnjava menadžerica SAP-a Martina Weidner: "Tako da se praktički možemo međusobno povezati prema geslu 'plug and play' - i idemo!"
Idemo! To ne važi, kako se može primijetiti u Hannoveru, samo za velike koncerne. Ali moraju li se stvarno svi uključiti? "To je kao kad pitate: može li čovjek preživjeti ako ne želi imati posla s internetom?", na pitanje odgovara Gordon Muehl iz tvrtke Infosys pitanjem, ali daje i odgovor na njega: "Da, može. To mogu poduzeća koja se možda kasnije namjeravaju diferencirati. Ali hoće li to biti većina poduzeća i hoće li se ona odlikovati velikim rastom i velikim potencijalom? Neće!."
Izvor: DW
