Menu
Početkom ove godine mnogi su, uključujući i autora ovog članka, očekivali da će se povećati poslovna aktivnost Hrvatske i Rusije. Na razini vlada i jedne i druge države dane su izjave koje su ulijevale nadu, važni orijentiri za predstavnike biznisa. Jačanje i razvoj suradnje nisu se trebali dogoditi samo na tržištu nekretnina i turističkom sektoru, nego i u drugim sektorima hrvatske ekonomije, koji su s velikim zanimanjem čekali ponude od strane ruskog kapitala...
Ipak, danas se već može konstatirati sljedeća činjenica: dugoočekivani zakon o kupovini nekretnina za ruske građane nije unio onu živahnost na hrvatskom tržištu koju su mnogi očekivali. I ovdje se ne radi o povoljnim uvjetima ili transparentnosti lokalne zakonodavne baze. Točnije bi bilo reći da na Ruse utječu neki drugi čimbenici prilikom kupovine nekretnine u inozemstvu.
Dva investicijska foruma – Međunarodni investicijski forum Soči 2014. i Rusko-balkanski bankarski forum u Zadru – ostavili su na nama utisak da se ruski biznis danas odnosi s opreznošću i pesimizmom prema stranim investicijama. Forum u Sočiju je, prema riječima sudionika, bio najslabiji s gledišta poslovne aktivnosti u posljednje vrijeme, a ruski bankari bili su na konferenciji u Zadru usredotočeni točnije na unutarnje probleme sektora u borbi s negativnim posljedicama krize nego li na investicijske mogućnosti.
Nejednostavna gepolitička situacija bez svake sumnje vrši utjecaj na poduzetničku aktivnost ruskog biznisa. Za Ruse je 2014. počela Olimpijadom u Sočiju, koja je odvukla značajan udio investicijskih kapitala u državi, potom se godina na proljeće nastavila krizom u Kijevu, koja je prerasla u ljetni rat na Jugoistoku Ukrajine, da bi na jesen nastao ''rat sankcija'' Rusije i Zapada. Ne smije se zaboraviti ni na pripajanje Krima Ruskoj Federaciji, koje je povuklo za sobom ne samo nove mogućnosti za investicije, već i potrebu za novčanim ulaganjima: veliki projekti za obnovu infrastrukture poluotoka traže velika ulaganja ne samo državnih, već i privatnih investicijskih struktura.
Jednostavnije rečeno, Rusija danas ima kamo ulagati novce te ovo nije najsretnije vrijeme za otvaranje novih pravaca ulaganja, kakav bi mogla postati Hrvatska.
Ti čimbenici tiču se prije svega krupnih poduzeća i projekata u vrijednosti od desetak milijuna eura. Ako, pak, govorimo o investicijama u mali i srednji biznis, mislimo da ovdje postoje tradicionalni problemi, koji nikako nisu povezani sa sadašnjim trendovima u svjetskoj ekonomiji.
Osnovni problem s kojim se suočavaju ruski biznismeni u Hrvatskoj je nepostojanje projekta, koji su na odgovarajući način pripremljeni za prodaju. I ne radi se čak o nepostojanju detaljnog poslovnog plana ili druge potrebne projektantske dokumentacije. Rusi osjećaju nelagodu zbog toga što su u principu navikli nešto drugačije voditi biznis. Rusiju bi moglo uznemiravati ono što se je za Hrvate u potpunosti normalno, i suprotno. Osjećaj nelagode i uznemirenosti izaziva uzajamno nepovjerenje. Na kraju se strane razilaze a da nisu sklopile posao.
Postoji jedna anegdota o tipičnom ''biznisu na ruski način''. Susreću se dva biznismena: jedan predlaže drugom da kupi od njega vagon konzerviranog mesa za sto tisuća rubalja. Strane sastavljaju ugovor na 25 stranica, pravnici i računovođe dugo i temeljito provjeravaju i usklađuju ugovor, biznismeni se vatreno cjenkaju, svađaju se, mire, zajedno piju votku te, naposljetku, zaključuju posao, potpisuju ugovor te si čestitaju na uspješno obavljenom poslu. Nakon toga jedan odlazi naći 100 000 rubalja, a drugi vagon s konzerviranim mesom.
Taj čisto ''ruski stil'' u biznisu mogao bi izazvati nerazumijevanje kod hrvatskih partnera, ali za Ruse je to normalno: jedan nema robu u rukama, drugi nema novca, no sam proces sklapanja posla treba bi biti uvjetovan mnoštvom uobičajenih konvencija. I obavezno mora postojati cjenkanje. Bez njega Rusi ne mogu zamisliti pravi pošteni biznis.
Hrvati ponekad imaju, pak, drugu krajnost: biznis postoji i uspješno funkcionira, no vlasnik obećava da će pripremiti svu potrebnu dokumentaciju – investicijski memorandum s prikazom poslovnih ideja, kapitalizacije, čimbenike rizika, smjer aktivnosti, financijske pokazatelje, potvrđeni plan povratka investicija itd. - tek kad se pojavi ''ozbiljan kupac''. A ozbiljan kupac se neće pojaviti bez toga. Dakle, radi se o zatvorenom krugu. Slikovito rečeno, ako Rusi znaju ''upregnuti kola prije nego što imaju konja'', onda Hrvati čekaju da im ''konj'' dođe sam, samostalno upregne kola te odvede domaćina u svjetlu budućnost.
Je li to dobro ili loše, to je pitanje za raspravu. Zasad u Hrvatsku dolaze samo oni privatni investitori, koji su istinski zaljubljeni u tu državu i koji su spremni postati njezin dio, dijeliti njezinu kulturu. Naravno, njih ima jako malo. Mislimo da odgovor na aktualno pitanje kako privući ruskog investitora u Hrvatsku, ne leži toliko u ekonomskim, koliko u kulturnim i društvenim odnosima naših država.
Izvor: Maksim Voznjak, direktor marketinške agencije Voznyak i Partneri//Ruski Vjesnik
