Menu
U istočnoj Africi poduzetnici razvijaju kreativne igrice za mobitele i računala. Iako tržište raste, taj se posao još uvijek ne isplati. Za većinu je to i dalje tek posao za usputnu zaradu sa strane...
Matatu, jedan od poznatih zajedničkih taksija kakav prometuje Kenijom, juri duž jedne ravne ulice. Na monitoru računala kojim upravlja 11-godišnji Kanini, bijeli mini-bus mora proći pored žarko žutih označenih postaja taksija i pritom "bere" novac. Kanini je oduševljen: "Tu se mora izbjeći sve te prepreke; teretnjake, motocikle, stare automobile." Odjednom u igru ulazi još jedan, mrklo crni mini-bus. Konkurencija! Dolazi do gadnog sudara. Igra je gotova.
Ova utrka kojoj je u pozadini kenijski glavni grad Nairobi zove se Ma3 Racer. A to znači isto koliko i Matatu trka. "Matatui ovdje ionako voze kao luđaci", objašnjava Mwaura Kikore koja je dala ideju za ovu igru. Kikore je suosnivač Planeta Rackus, tvrtke koja je u Keniji razvila jednu od prvih aplikacija za igrice.
Sada je prošlo tri godine od pojave prve verzije - jednostavnog, sa prilično grubom grafikom za sasvim jednostavne mobitele. Očekivanja i nisu bila baš prevelika. "Mislili smo, ako će igrica biti 'skinuta' 10.000 puta u prvoj godini, to bi bilo super", opisuje Kikore svoja tadašnja očekivanja. "A onda smo taj rezultat imali već u prva tri dana. Prve godine bilo je preko milijun korisnika koji su se prihvatili ove igre."
Jednostavnih mobitela ima posvuda u Keniji. Oko 80 posto stanovništva telefonira mobilno u zemlji u kojoj gotovo da i nema fiksne mreže. A to vrijedi za čitav prostor istočne Afrike. Tržište raste velikom brzinom. "Na to smo računali", kaže Daniel Okalany, šef tvrtke Kola Studios u Ugandi. "Nadamo se kako će se pametni telefoni proširiti još i puno brže nego svi drugi mobiteli. Zbog toga radimo aplikacije za mobilne telefone, a ne za internet ili računala."
Okalanys Kola Studios su za tržište već pripremili nekoliko igara. Na primjer Mosquito Rushu kojoj igrač mora pogoditi zujeće insekte koji prijete ubodom. Ili tradicionalna igra karata iz Ugande koja pomalo podsjeća na mau-mau. Time tvrtka čak daje svoj mali doprinos očuvanju afričke kulture, kaže Okalany. "Sve što nije digitalizirano, danas se brzo zaboravi. Zbog toga želimo održati takve igre."
Igrice iz Afrike malo su drukčije nego one iz Europe ili Sjedinjenih Država, kaže i Mwaura Kikore. "No to ne mora značiti da su igrice namijenjene samo Afrikancima. Teme su univerzalne. Ali mi imamo junake iz Afrike, pozadine su afričke ili se sve vrti oko Afrikanaca na drugim poprištima", pojašnjava poduzetnik.
Još se uvijek ne isplati raditi igrice samo za afričko tržište. Većina Afrikanaca si do sad nije mogla priuštiti niti najjeftinije modele pametnih telefona, a kamoli još dati novac za igrice. Trgovine aplikacijama i platforme s kojih se mogu skidati igrice su ionako međunarodne. Konkurencija na tržištu koje se mjeri milijardama je ionako žestoka, objašnjava Kikore. "Nitko na ovom kontinentu do sada nije mogao zaraditi za život od razvijanja igrica. Svi mi imamo naše poslove i radimo igrice kad god možemo."
Mwaura Kikore za sad još zarađuje za život u jednoj agenciji za marketing. Ali na tome ne bi trebalo ostati. Zajedno sa svojom ekipom sad radi jednu pustolovnu igricu. Trebala bi imati deset razina, biti potpuno trodimenzionalna i biti dovoljno dobra da bi igrači bili spremni platiti novac za dodatne opcije u toj igri.
Izvor: Deutsche Welle
