Zaista je teško ostati pozitivan i smiren. Ignorirati Monty Pythonovske situacije iz postova koji svaki dan pune news feed. Ostati slijep na gluposti, imun na plagiranje, a najviše od svega oteti se osjećaju da ste se na neki način prodali čim ste lajkali nečiju stranicu (mislim, prije svega, na stranice brandova)...
Naivni si korisnik, koji krati vrijeme na najpopularnijoj društvenoj mreži na planetu, toliko zla može napraviti samo jednim lajkom. Em' Facebook skuplja podatke da bi vam servirao još više oglasa, pardon, osigurao još relevantnije sadržaje. Em' se čini da vas brandovi mogu shvatiti kao svoje vlasništvo i dati si za pravo da na vama treniraju kojekakve trikove. Sada si priznajte koliko je Facebook stranica kojima ste dali svoj lajk i na to zaboravili.
Jeste li možda i vi bili među sedam tisuća i nešto 'sretnika' koji su svojim lajkom podržali stranicu dnevnih novina usahlih prije par mjeseci? Post: „Prodaje se Facebook stranica 21. stoljeća. 7,5 tisuća fanova. Cijena šest kuna po fanu. Javite nam se u inbox s povjerenjem.“ sigurno vas je razveselio. Da, mnogi nisu vjerovali u to što su pročitali i pitali se tko je to 'mi'. Zar se Hrvatskoj zaista može prodati fanove? Opa, konačno jedan vrlo praktičan način monetizacije za sve one brandove koji ne znaju kog vraga rade na toj društvenoj mreži, osim što kopiraju druge.
Razbješnjeli fanovi koje nitko 'ne bu prodal' stiskali su unlikeove i pisali revoltirane komentare. Vjerojatno i reportali stranicu. Ako se iza cijele ove epizode i krio neki mastermind koji je htio izvesti PR trik i razgolititi povodljivost korisnika na društvenim mrežama, sljedeći post dao je naslutiti da se stvari nisu odvijale kako je zamislio.
Kreće igra s emocijama. Obiteljima bivših zaposlenika potrebna je pomoć jer nisu plaćeni za svoj rad. Njihova djeca sada gladuju. Klasična hrvatska priča u koju ćete lako povjerovati i eventualno razmisliti
o tome da vas netko 'proda' kao fana stranice. Ako je to legitimno, neka bude bar za pravu stvar.
Ali ne, slijedi novi preokret. Otkriva se 'prava namjera' cijelog poduhvata. Stranicu je preuzela udruga 'U ime novinarske obitelji' i namjera joj je informirati širu javnost o problemu neplaćanja za obavljeni rad. Da, dobro ste zapazili ime udruge. Neodoljivo podsjeća na jedno drugo ime.
I dok su mnogi s nestrpljenjem čekali nastavak ili tražili odmazdu za svoje neovlašteno preuzimanje od strane novog administratora, priča naglo završava.
Stranica više ne postoji.
Je li sve bio uspješan PR trik? Moguće. Jesu li se mnogi zapitali kome zapravo poklanjanju povjerenje svojim lajkom? Sigurno. Nije nam niti u peti na koje se sve načine (zlo)upotrebljavaju podaci koje odajemo svakom svojom aktivnošću na društvenim mrežama ili bilo gdje drugdje na internetu.
Imaju li Google, Microsoft i Facebook, ili kako su nazvani u posljednjem izvješću comScore-a, 'kompanije koje posjeduju Internet', pravo raspolagati našim podacima na način na koji žele? Jesmo li im to, kao i svakom drugom brandu koji smo lajkali ili followali, nepromišljeno omogućili? Možemo li ih uopće spriječiti?
I na kraju, hoće li nas u budućnosti više itko pitati za dopuštenje ili smo zaslužili da nas prodaju i vuku za nos?
Martina Lovrić je marketingašica i stručnjakinja za odnose s javnošću koja je svoje iskustvo stekla vodeći projekte u sektoru internet usluga, maloprodaji, izdavaštvu i modnoj industriji. Trenutno vodi promociju i eksterne komunikacije portala MojPosao, konzultant je u digitalnoj agenciji Manifest Media i predaje na programu Specijalist za internet marketing u Algebri. Na blogu Marketing Bites piše o digitalnom marketingu i odnosima s javnošću..