Menu
Prvo pitanje je - zašto uopće otvarati tvrtku van Hrvatske? Pet godina smo uspješno poslovali s desecima klijenata i preko 90% prihoda ostvarivali izvozom, a klijenti su nam više-manje bez problema plaćali direktno na račun u domaćoj banci i potpisivali ugovore. No željeli smo otići korak dalje i predstavljati se kao američka tvrtka, konkretnije njujorška agencija koja radi vrhunske mobilne aplikacije te ostvariti jača partnerstva s drugim američkim tvrtkama. Htjeli smo imati američku adresu, račun u američkoj banci i tvrtku koja će biti podložna američkim zakonima. Kako već kažu, talk the talk i walk the walk, i tako je stvoren Five Minutes Studio, Inc....
U tome nam je pomogao Vladimir De Franceschi kroz svoj odvjetnički ured De Franceschi & Boray koji specijalizira rad sa startupima i dosad je pomogao u cijelom procesu valjda desecima domaćih tvrtki. Sve smo napravili bez fizičke prisutnosti u USA, preko e-maila i telefona. Okvirni trošak bio jeoko $1.500 USD. Zapravo, ukoliko se osjećate samostalnim i ne želite ničiju pomoć, možete sve napraviti sami preko weba Incorporating Services Ltd.
Jedino pravo pitanje u cijelom procesu bilo je odabrati LLC ili C Corp (više informacija) . Svodi se na to da je C Corp pogodan za dizanje kapitala, izdavanje stock opcija i općenito je koncept tvrtke relativno sličan našem d.o.o.-u. LLC pak nudi određene porezne pogodnosti (tzv. "flow through" porezni entitet), a sve poreze plaćaju članovi društva osobnim prijavama, pa je ponešto i jednostavnije izvlačenje novaca iz tvrtke. Mi smo se odlučili za C Corp.
Samu tvrtku smo osnovali u Delawareu (više o Delaware General Corporation Lawu) zbog nižih troškova, općenito brze birokracije čak i u usporedbi s New Yorkom i drugim državama, jer je sve podređeno biznisu i korporacijama. Na primjer, dozvolu za poslovanje smo dobili u roku od 2 dana, dok je u NY trebalo čekati 4 dana. Nama je bilo korisno i to što Delaware nema income tax na tvrtke osnovane u Delawareu koje rade posao u drugim državama, jer je naš plan bio raditi posao u državi New York. Isto tako, samo jedna osoba može imati sve uloge u tvrtki (CEO, CFO, itd.) i ne treba biti rezident, što je bio i naš scenarij. No da bismo mogli poslovati u državi New York i otvoriti bankovni račun, trebali smo napraviti prijavu,Application for Authority for State of NY, i dobiti spomenutu dozvolu za poslovanje, što je koštalo $225.
Željeli smo stvari držati jednostavnima - plan je bio da hrvatska tvrtka i dalje bude glavni entitet, a mi kao vlasnici sve poreze i dalje plaćamo u Hrvatskoj. Nismo htjeli komplicirati s izvlačenjem profita u USA, jer bi nas to obavezalo i na predaju osobnih poreznih prijava, što smo ostavili za eventualna buduća vremena.
Zasad se prihod ostvaren u US tvrtki prebacuje natrag u HR tvrtku, što je i realno, jer cijeli posao odrađuju zaposlenici hrvatske tvrtke i tu imamo sami trošak. Između tvrtki je potpisan Inter-company services agreement, prema kojem US tvrtka dogovara posao, a HR tvrtka ga odrađuje. Po odrađenom poslu HR tvrtka fakturira US tvrtki kao bilo kojem drugom klijentu. Pritom ne možemo fakturirati kompletan uprihođeni iznos, jer nešto treba ostati na računu US tvrtke za obavljene usluge, a taj iznos (okvirno 15-20%) koristimo za razne druge troškove (uređaji, licence, itd.), što nam i odgovara.
Da bi hrvatska tvrtka dobila vlasništvo nad US tvrtkom, u osnivačkom dokumentu US tvrtke naziva Certificate of Incorporation definiraju se dionice, na primjer 1000 dionica po cijeni od $0.0001 (ovo je proizvoljno i zapravo nebitno). HR tvrtka potom kupuje 100% dionica US tvrtke tako da board US tvrtke definira fair market value za common stock i potpisuje seCommon Stock Purchase Agreement. Mi smo tih 1000 dionica kupili po cijeni od $0.10 po dionici, što je rezultiralo uplatom od $100 na račun US tvrtke i kupnja je bila provedena.
Prva stvar koja će vam biti potrebna za početak rada je bankovni račun. Sam proces je bio jednostavan - jednom kad smo obavili prijavu za poslovanje u državi NY, odabrali smo banku i dogovorili sastanak u poslovnici, iako sam dojma da smo samo mogli ući u prvu poslovnicu. Vjerojatno nećete pogriješiti ni s jednim velikim imenom, a mi smo se odlučili za Chase. Ovaj korak je bilo potrebno napraviti osobno - osoba koja je CFO u tvrtki (kako sam prije napisao, sve funkcije može obavljati jedna osoba) mora doći u banku s osobnim dokumentom, najlakše putovnicom, i kroz pola sata je sve riješeno. Od dodatnih dokumenata, osim kvalifikacije / prijave za poslovanje u državi u kojoj otvaramo račun, trebao nam je Employee Identification Number (porezni broj od IRS-a) te Certificate of Incorporation (dokument o osnivanju tvrtke).
Sve isplate mogu se obavljati preko zadovoljavajućih internetskih bankarstava, no nisu ništa revolucionarno. Općenito, cijeli taj bankarski sustav u US mi izgleda zastario, jer se temelji na čekovima. Znači, nakon što izdamo fakturu klijentima, većina nam uzvraća poslanim čekom s kojim je potrebno otići u banku i položiti ga na račun. Nepotrebna gnjavaža, posebno ako se koji ček i zagubi pa treba gnjaviti klijenta da ga pošalje ponovno. Ne znam zašto, ali većina klijenata nekako odbija raditi wire transfere, odnosno nama standardne uplate koje bi odmah sjele na račun, i svi preferiraju čekove. Čak i iz internet bankarstva kad mi radimo uplatu prema knjigovodstvu za njihove usluge zapravo šaljemo ček - odaberemo kad se šalje, kad bi okvirno trebao stići, što nikako ne razumijem i izgleda mi kao da novce šaljemo kočijom u kovčegu.
Čisto kao zanimljivost - u dva navrata su nam klijenti koji su trebali napraviti wire transfer u HR tvrtku javili da im banke to ne dozvoljavaju. Ako se dobro sjećam, u jednom slučaju se radilo o banci Wells Fargo. Razlozi su oba puta bili isti, logični i očekivani - upravo su bili digli terrorist watch za našu zemlju i uplate tad trenutno nisu bile moguće. Ne moram ni spominjati kako to može djelovati na brand, ma koliko klijent bio obrazovan i znao ponešto o Hrvatskoj. Na svu sreću, bar se radilo o završecima projekta koje smo dobro odradili pa je sve prošlo uz kisele pošalice (odnosno nije prošlo - pričekali smo otvaranje US tvrtke i primili tamo uplate).
Da bi vaša tvrtka pravilno funkcionirala treba vam kvalitetni knjigovođa, odnosno CPA, Certified Public Accountant. Naplaćuju po satu, satnica im se kreće oko $100, a naš je okvirni trošak prve godine poslovanja bio oko $1,000. No sve je to relativno niska razina usluge - prate vaše fakture i drže knjige u redu. Koriste Quick Books alat te mogu izdavati fakture u vaše ime. Mi smo se ipak odlučili samostalno izdavati fakture klijentima, naravno, a jedan od razloga je što i te njihove, generirane u QB alatu izgledaju jednostavno ružno. Tako da svaku fakturu koju pošaljemo klijentu naknadno proslijedimo CPA-u.
Vaš CPA vam neće dati nikakav savjet o porezima, osim ako je baš za to specijaliziran. Isto neće napraviti ni odvjetnik. Jednostavno, ne žele biti odgovorni za bilo kakvu pogrešku, jer to nije njihovo područje ekspertize. Pa čak i kad se radi o očitim stvarima - sjećam se jednog razgovora u kojem mi je odvjetnik ponudio dvije opcije da odlučim. Prva je bila očito kriva, a druga očito dobra, ali me zbunila sama činjenica da mi nudi da biram. Na moje opetovano ispitivanje "pa zar nije očita druga opcija, zašto bih uopće odabrao prvu" samo je ponavljao da samostalno odlučim. Kad sam na glas rekao opciju broj dva, vidno mu je laknulo i mogli smo dalje. Igrokaz.
Stoga će vam trebati poseban stručnjak za godišnju poreznu prijavu tvrtke. Ponude koje smo dobili za izradu porezne prijave kretale su se između $500 i $5,000, uz nužno mistificiranje cijelog procesa kako su se cijene dizale. Naš CPA nam je preporučio kvalitetnu osobu (treba li vam kontakt prema CPA-u ili poreznom stručnjaku, kontaktirajte me) i tu nismo imali problema, relativno jeftino smo prošli i dobili pametnog sugovornika.
U sklopu godišnje porezne prijave plaća se porez na profit. U našem slučaju u državi NY plaćali smo Federal Tax (15%), NY State Tax (7.1%) i NYC Tax (8.85%), odnosno poreze na razini cijele Amerike, države NY i grada NYC. S obzirom da smo osnovani u Delawareu, trebali smo platiti i Delaware Franchise Tax / Annual Report u iznosu $125 - to je zamjena za income tax s obzirom da ne poslujemo u Delawareu pa se svodi na plaćanje jednokratne fiksne naknade.
I još jedna stvar. Na samim računima je isto tako inače potrebno istaknuti porez kojeg plaćaju klijenti (poput našeg PDV-a). No s obzirom da se mi bavimo uslužnom djelatnosti, u državi NY ne treba obračunavati porez za prodaju usluga i custom development, pa klijentima fakturiramo čisti netto iznos. Više o oporezivim uslugama i proizvodima u državi NY može se pronaći na stranici ureda za poreze i financije, Quick Reference Guide, a usput pogledajte i službeni PDF o porezima na prodaju softvera. Inače, taj drugi dokument pisan je 1993. godine, prepun je odličnih primjera i u potpunosti je primjenjiv i na današnju prodaju softvera.
PAR SITNICA ZA KRAJ
Nekoliko stvari mi je bilo zanimljivo u načinu poslovanja u USA. Prva je bila da ne postoji pečat tvrtke, parafiranje ugovora je vrlo rijetko, a sasvim je dovoljan potpis na zadnjoj stranici. Ugovore o osnivanju tvrtke je ipak trebalo naknadno potpisati, što sam napravio mjesec-dva nakon samog osnivanja tvrtke - na potpis sam dobio samo zadnje stranice. Toliko o formalnostima.
Također, htjeli smo za početak angažirati sales advisorye ili konzultante koji će prodavati našu uslugu, no to jednostavno za nas nije funkcioniralo. Nitko ne poznaje našu kulturu i vrijednosti kao mi sami i povjeravati to nekom angažiranom profesionalcu nije funkcioniralo. Eventualno možete probati ako rade isključivo na proviziju.
Eto toliko za prvi post. Ukoliko vam padne na pamet kakvo pitanje, slobodno me kontaktirajte. A ja još samo da prestanem miješati hrvatski i američki način pisanja iznosa s točkama i zarezima ($1,234.56 vs. 1.234,56 kn) i spreman sam za biznis. 🙂
Cijeli tekst preuzet uz dozvolu autora Luke Abrusa
