Vaš televizor ili mobitel su se pokvarili tek što je istekao jamstveni rok? Možda to i nije slučajnost. Neovisni stručnjaci su uvjereni kako proizvođači namjerno prave proizvode koji će se kvariti - da bi prodali nove...
Već školski primjer kako se proizvođačima jednostavno ne isplati proizvoditi nešto što će trajati gotovo vječno jest svojedobna pojava ženskih čarapa od umjetne svile (najlona). U reklamama su te čarape izlagali svim mogućim iskušenjima, čak su vukli automobile sa parom ženskih čarapa - koje su ostale čitave kao da su upravo izašle iz tvornice.
Takav proizvod je loš posao - jer što da tvornice rade i kome da prodaju, ako se nose čarape koje će trajati godinama ili uređaji koji će trajati desetljećima? Time je rođen razmjerno složen izraz "planirana obsolencija", gdje su ženske čarape i napravljene tako da potraju samo određeno vrijeme - a svaka žena zna da joj ponekad "pukne očica" već kad navlači čarapu po prvi put. Neovisni stručnjaci su uvjereni: to nije tek kuknjava starijih građana kako je sve "prije bilo bolje", nego su mnogi predmeti i proizvedeni tako da traju samo ograničeno vrijeme, od električnih žarulja pa do vrhunskih elektronskih uređaja i mehaničkih dijelova - na primjer u automobilima.
Često se čini kako je glavni argument ugraditi manje kvalitetan dio u neki proizvod njegova manja cijena. To u pravilu nije točno: trošak samih materijala ugrađenih u nekom proizvodu je u pravilu beznačajan u usporedbi s drugim troškovima proizvodnje. Drugim riječima, jedva da ima razlike na konačnoj cijeni da li je negdje ugrađen zupčanik od nekvalitetne plastike ili od vrhunskog čelika: glavni trošak je na koncu radnik ili stroj koji će taj zupčanik postaviti tamo gdje spada. Korišten materijal čini tek nekoliko postotka u konačnoj cijeni proizvoda, piše DW.
Neki proizvodi su čak konstruirane doista da varaju potrošače i jedna skupina hakera iz Rusije je malo bolje pogledala, kako je složen program tiskača (printera) za računala. Otkrili su da je u mnogima od njih ugrađen jedan integrirani krug koji točno broji ispisane stranice - i nakon nekog vremena javlja kvar na stroju, makar je sa pisačem sve u redu. Na internetskoj stranici tih hakera se nudi mali program da bi se taj brojač u čitavom nizu modela tiskača "vratio na nulu" - i u pravilu on nakon toga radi kao da se ništa nije dogodilo.
Sve kraći ciklusi trajanja elektronskih uređaja opterećuju novčanik kupaca, ali i povećavaju potražnju za sirovinama. Za elektroničke uređaje su potrebne mnoge rijetke kovine, od zlata i bakra pa do elemenata o kojima nismo niti učili na satovima kemije i čija je proizvodnja izuzetno zahtjevna. Ne samo da se u njihovoj eksploataciji troši mnogo energije, nego se i uvelike zagađuje okoliš.
Ekonomski zakon načelno tvrdi kako velika potražnja izaziva povećanje proizvodnje. Ona pak dovodi do pada troškova, ali i do ukupnog gospodarskog rasta i porasta blagostanja. Ta "planirana obsolencija" krši taj ekonomski zakon, jer se troši novac i sirovine tek da bi se održalo postojeće stanje - uz izazivanje golemih troškova za reciklažu i odlaganje otpada.