Menu
Još prije pet godina, Indexov osnivač Matija Babić, napisao je poprilično, barem se nama tako čini, iskren blog članak u kojem je ukratko prepričao stvaranje danas najjačeg domaćeg tabloida - Index.hr-a...
Babićev članak donosimo onakvog kakvog je on napisao i predstavio - bez pokušaja da cenzuriramo "proste" riječi jer to ne bi bilo pošteno prema autoru. Zbog sadržaja i stila pisanja, članak je i dalje iznimno relevantan. Matiju Babića možete voljeti ili mrziti, ali neupitno je da govorimo o jednom od najznimljivih likova s domaće internet scene u posljednjih 10-tak godina. Index.hr danas je drugi najveći domaći internet portal, no nekoć je bio još samo jedan previše ambiciozan projekt u početnim danima interneta u Hrvata.
Evo kako to opisuje Babić:
1999
Zvučat će patetično ali tako je bilo. Nakon smrti mog oca, njegovi kolege skladištari u Dalekovodu skupili su 1998. novac za pomoć mojoj obitelji. Za taj novac odlučili smo kupiti PC, i tako je sve krenulo. Trećeg travnja 1999. pokrenuo sam svoj prvi sajt Vlast.net, a par mjeseci kasnije i Izbori.net. Bili su to zgodni politički sajtovi. Organizirao sam prvi chat u Hrvatskoj (s Račanom i Budišom na kojem je Račan priznao da je pušio travu), intervjuirao sam Mesića dok je bio autsajder, Tomac me potjerao s intervjua zbog pitanja je li više knjiga napisao ili pročitao, imali smo prvi forum u Hrvatskoj, prvi u Hrvatskoj postavio sam na sajt gotovo anonimnu tražilicu "Google", itd.
Račana sam na chat nagovorio izmišljenom informacijom o 5,17 posto glasova koje je Blair dobio od korisnika interneta. Račan je tu informaciju dva-tri dana kasnije mrtav hladan lupio u Vjesniku. Bilo mi je i ful smiješno kako sam s HTV-a precrtao kartu izbornih jedinica, da bi na dan izbora u prajm tajmu HTV objavio moju kartu i napisao "izvor: Izbori.net". Bio sam dizajner, "programer", novinar i fotograf. Sajtove sam napravio u čistom HTML-u, dizajn sam radio u Corelu, za svaku promjenu trebalo je mijenjati deset stranica. Radio sam na sajtovima deset do petnaest sati svaki dan.
Baš čitam intervju vezan uz link tjedna na Monitoru iz 1999. Intervju zaključujem time što se hvalim posjećenošću od 200 ljudi dnevno.
2000
Svijet sam promatrao u bojama Feral Tribjuna, crno-bijelo. Sve vezano uz Tuđmana bilo je crno, sve protiv Tuđmana bilo je bijelo. Moja vizija svijeta kasnije se pokazala djetinjastom i pogrešnom, barem u ovom drugom dijelu. U osnovnoj i srednjoj školi bio sam propalica. Jedva sam se iz trećeg pokušaja upisao na faks, jedino što me zanimalo, politologiju. Prvu godinu završio sam s nekih 4.7, i shvativši da nisam baš toliki idiot koliki sam mislio da jesam, odlučio sam napustiti faks i pridružiti se borbi protiv zla - Tuđmanovog režima. Moj doprinos rušenju HDZ-a nije bio ne znam kako golem, ti moji sajtovi, ali osjećao sam da radim ispravnu stvar. Pare me nisu zanimale, radio sam to jer me je nešto gonilo da to radim.
Ali pare su došle. I to doslovno ovako: jedan dan nazvali su me iz Otvorenog društva (notorni Soros, je li) i zamolili da dođem na sastanak. Pitali su koliko ti para treba. Ja sam pitao da li nešto traže zauzvrat. Oni su rekli samo radi to što radiš. Ja sam i dalje radio to što sam radio, pare su sjele. Moje prve pare za koje sam kupio Yugo 55, koji je zapravo bio Yugo 45, al me zajebalo jer sam uzeo prvi iz Oglasnika.
2001
Ideja je u to doba bila da pokrenem Iskonov portal, tako sam dogovorio s pokretačem Iskona Damirom Sabolom. Nismo se uspjeli dogovoriti oko vlasničkih udjela i ja sam otišao u Globalnet. Tamo sam se zadržao oko godinu i pol dana. Skupio ekipu, dobar dio koje je i danas na Indexu (Gordan Novoselec - glavni programer i drugi najveći suvlasnik, Andreja Hudika - glavna urednica, Ivan Krpan - novinar, Miljenko Nikolić - urednik auto Indexa).
2002
Odlaskom direktora Nenada Severina i dolaskom izvjesnog Vidasa s užasnom smiješnom frizurom, sve je otišlo kvragu.
Globalnet nam je ukinuo dvadesetak tisuća kuna mjesečno koliko smo dobivali, a oko udjela u vlasništvu nismo se uspjeli dogovoriti. U studenom 2002. odlučili smo se za definitivni odlazak iz Globalneta.
Jedan dan samo smo se skupili i otišli.
Svim posjetiteljiama tadašnjeg portala Onlajn na monitorima je stajalo ovo, dok se svima koji su se spajali iz Globalneta na naslovnici prikazivala najnormalnija naslovnica Onlajna. Obavijest je tako stajala nekih 24 sata, dok ovi iz Globalneta nisu skontali. Tako smo izveli da svi naši posjetitelji saznaju za Index. Par dana kasnije u prostorijama Globalneta potukli smo se oko servera, koji je i danas jedan od onih na kojima se vrti Index. Sklopio sam dobar dil za stančić na Trešnjevci koji nismo morali plaćati, na karticu moje mame kupili smo par stolova u Mercatoneu, posudili smo par polovnih kompjutera i donijeli svoje od doma.
Jednom od tadašnjih suvlasnika Globalneta, jedinom poštenom hrvatskom tajkunu Ivanu Matiću, došao sam s konceptom Indexa. Rekao mu da tri mjeseca nećemo zaraditi ni kune i da li hoće biti suvlasnik u zamjenu za 200 tisuća kuna. Matić je otišao do bankomata. Ako će Matić jednom trebat bubreg, dobit će ga. Bila je to sredina studenog. Ostala su nam dva tjedna za pokretanje Indexa najavljenog prvog prosinca 2002. - meni za dizajn, Gordanu za programiranje.
Intervju na Monitoru gdje objašnjavam zašto smo otišli i što namjeravamo. Osim Monitora, skoro nitko nije popratio pokretanje novog portala. Hvala Anderlonu. Bila je vijest na podnevnom dnevniku HTV-a, i užasno mi je žao što ne znam tko je bio urednik.
Tako nekako je krenulo.
Index do Severine
Kad otvoriš neki sajt, nekad je uvijek pisalo /index.html. Otud naziv portala Index.
Prvi sastav Indexa činili su Gordan Novoselec, Aleksandar Mlinarić, Andreja Hudika, Neven Barković, Miljenko Nikolić, Ivan Gjukić, Ivana Barać, Vlado Bulić aka Denis Lalić, Predrag Raičević i nekoliko vanjskih suradnika.
Troje ljudi, 200 vijesti dnevno
Cijeli dizajn radio sam ja, cijeli kod pisao je Gordan. Skoro sve vijesti pisali smo Andreja, Neven i ja. 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Trik je bio u sljedećem: 90% Hininog smeća, a na prvim mjestima sajta moje i Nevenove vijesti i komentari. Kvantitetu je davala HINA, a dojam je bio da (jedini) imamo brdo autorskih vijesti. Troškovi su bili jako mali, cirka tridesetak tisuća kuna mjesečno, a Aleksandar Mlinarić uredno ih je pokrivao kroz prodaju oglasnog prostora.
Aleksandar se nije dugo zadržao - želio je da ustrojimo Index kao ozbiljnu "ne talasaj" firmu, dok sam ja inzistirao na riskiranju i kontroverzama. Otišao je nakon što smo se konačno poklali zbog mog kritičnog članka o Audijevoj kampanji (slupani Audi A3 poginulih nogometaša Varteksa foto-montiran sa sloganom netom pokrenute kampanje za novi A3 - Uživaj u brzini). Audi se narednih godinu-dvije nije želio oglašavati na Indexu.
Troškove smo bitno snizili sa sustavom koji sam smislio pri pokretanju Indexa, sustavom automatskog uređivanja naslovnice, te naslovnica svih rubrika. Dakle, kako bismo napisali neku vijest ili je automatski povukli s HINA-e, prema broju čitanja dobivala bi koeficijent na temelju kojeg se plasirala na određenu poziciju na naslovnici portala, i naslovnici neke od rubrika. Time smo štedili puno vremena, odnosno koristili vrijeme za štancanje vijesti, kako bismo s 100 vijesti dnevno ostavili dojam ozbiljnog news portala.
U tome smo i uspjeli. Već iduće godine Index je proglašen najboljim portalom od strane svih informatičkih časopisa, Nacionala itd.
Kontroverzama do posjećenosti
Iako nismo imali ni kune za marketing, imali smo najjači marketing od svih portala: kontroverze (ova je bila prva). Svako toliko smišljao sam neku pizdariju putem koje bi došli u medije. Dosta uspješno bilo je prihvaćanje Sanaderove ponude "da će se okladiti s bilo kim u Hrvatskoj, za bilo koju svotu da će HDZ pobijediti na izborima."
Odmah smo objavili vijest i poslali PR kako Index.hr prihvaća okladu. Sanader je izjavio kako se ponuda ipak odnosila samo na Račana i kako odbija ponudu Indexa, ali naš stunt skoro svi mediji su uredno prenijeli.
Blog nikad neće proći u Hrvatskoj
Nastojali smo svakih mjesec-dva izbaciti neki novi interaktivni servis, i dograđivati naš online community, koji još uvijek funkcionira u obliku zamišljenom i napravljenom početkom 2003. Najuspješniji launch imao je Media Index, servis koji smo mjesec dana najavljivali s kampanjom "Internet najavljuje rat tradicionalnim medijima". Na pressicu je došlo tridesetak novinara, uključujući tri-četiri kamere, od kojih je jedna snimala za središnji dnevnik.
Imao sam i svojih bisera. Sredinom 2002. radio sam strategiju projekata. Imao sam dilemu između blog alata i kuharice. "Blog nikad neće zaživiti u Hrvatskoj, to je hrpa smeća" - rekao sam kolegama. Odlučili smo se za programiranje kuharice.
Od Jasenovca do Severine
Index je objavio dosta važnih vijesti, najveća je možda bila afera sa Zelenim ugovorima (prva ozbiljna afera koja je krenula s weba), no šira javnost upoznata je s Indexom tek nakon afere "Jasenovac i Gradiška Stara", odnosno Thompsonove uspješnice koju je prvi objavio Index u prosincu 2003.
Osjećaj pronalaska spomenutog nazi-hita bio je fantastičan, sličan onom kad sam čuo da je pao WTC. Koja droga, koji seks, ništa me nije palilo kao velike vijesti.
Zahvaljujući "Jasenovcu" o Indexu se pisalo u svim visokotiražnim medijima. O aferi se pisalo mjesecima, a veliki skok posjećenosti doživjeli smo nakon Latinice posvećene upravo toj temi tri mjeseca kasnije.
Brzo nakon Thompsona prvi smo objavili i zabranjenu snimku teškog poraza dotad nepobjedivog Cro Cop-a. Udri po svetinjama, bila je naša deviza.
I posjećenost i prihodi rasli su rapidno iz mjeseca u mjesec, no bilo je to doba kad Index još nije objavljivao vijesti o Paris Hilton, na glasu smo bili kao portal za užu i obrazovaniju publiku.
Činilo se da će slučaj Jasenovac biti priča godine u Hrvatskoj. A onda je početkom ljeta zazvonio Gordanov mobitel. "Jel vas zanima neki pornić sa Severinom?".
Uglavnom, došli smo do filmića. Pregovarao sam dosta oko cijene.
- Ma care kog to zanima, kratko je to, pitaj boga jel to Severina, meni se čini da nije... - lagao sam koliko znam i umijem. A umijem.
Našli smo se na kraju nekako na dvije stotine kuna. Pokazalo se kao solidna investicija.
Kada misliš da je kraj
Objavili smo članak da film postoji, ne sam film. Usprkos fami da je Severinin filmić zaslužan za uspjeh Indexa, činjenica je da Index nakon severine bilježio manje-više jednak rast posjećenosti kao i prije Severine. Ali zaista nebitno, činjenica je da je vijest o Severininom filmiću najveća vijest u povijesti Hrvatske prema najobjektivnijem kriteriju - interesu javnosti. Sasvim moguće da nikad neće biti objavljena veća vijest - možda gay filmić sa Sanaderom za kojim bezuspješno tragamo.
Prvih par dana činilo se međutim da je to kraj Indexa. Na nas su se obrušili mediji, Severina je cvilila kod Lokasa, oglašivači su nam masovno otkazivali, kao i server koji prvih par dana nije mogao trpiti posjetu. Čovjek koji nam je prodao film pobjegao je na motoru u Italiju, vratio se tek par mjeseci kasnije. Pijandura s čela HND-a iskoristio je priliku da poentira na trenutnom stavu javnosti. "Njih treba iza rešetaka" - izjavio je tada, misleći da se s druge strane nema tko braniti. Desetak dana kasnije ispričao mi se u Otvorenom.
Mene je uhvatila žešća nervoza i depresija, koliko god sam se trudio djelovati cool. Brijem da su mi tu negdje počeli otkazivati živci. Kontao sam kako izokrenuti stav javnosti. Jebeš sve, idem na to da se jebala s oženjenim čovjekom. Još ima i djecu - ej, u katoličkoj Hrvatskoj, fuj! I to ću reći onako, kao da stvarno mislim da u tome nešto loše. Teza koja se do tada nije ni spominjala pokazala se kao bingo.
Prvu priliku za iznošenje naše strane priče pružio nam je Aleksandar Stanković, nakon čega se cijela priča počela okretati u našu korist. Zamolio sam Stankovića prije emisije da me pita je li mi žao Severine.
- Gospodine Stankoviću, dajte se saberite.
Odjednom su nas svi zavoljeli, odjednom bi svaka dala.
Odluka
U to doba dobili smo niz ponuda za kupnju Indexa, a ja osobno za urednikovanjem ovim-onim. Ponude između koje sam se dvoumio bile su Svilanova za direktora informativnog programa Nove TV, i ponuda Styrije za glavnog urednika novih dnevnih novina. Svilanovu sam odbio, posao je kasnije dobila Gačićka, odlučio sam se za 24sata. Radilo se o najglupljoj odluci u mom (tada) mladom životu. I ne, ja zaista nisam niti jednom drkao na taj pornić.
Moje dvije godine bez Indexa
Kako je ovo povijest Indexa, a ne moja osobna biografija, tu nemam što puno pisati.
Osim što ću navesti činjenicu da je u Index u međuvremenu došlo dosta kvalitetnih ljudi, prije svega direktorica Vana Šalov, valjda najbolji web dizajner u državi Filip Filković, novi programer Denis Korenić, novinari Dea Redžić, Zvonko Alač, Jovan Dragišić, Dragan Antulov... Redakcija je doživjela preustroj - s pet-šest ljudi popeli smo se na skoro trideset ljudi koji svakodnevno održavaju Index.
A ja... Generalno, odlaskom u 24sata ja sam malo puknuo. Dvije godine potrošio sam na svakodnevno alkoholiziranje, ganjanje u autu, jeftine drolje (uz dvije-tri iznimke), svakodnevno izmjenjivanje euforija i depresija, navukao se na četiri kutije Marlbora dnevno. Ne kukam ipak, brijem da je i to korisno doživit, a još bolje preživit.
Priča s 24sata nije dugo trajala. Od kraja ljeta do ožujka radio sam na pripremi koncepta, u srpnju sam dobio otkaz zbog naslovnice.
Prije dvije godine prema Novom listu i Radiu 101 bio sam proglašen drugom najomiljenijom osobnom u državi. Danas kad izlazim s nekom iole normalnijom curom, prijatelji će joj reć "pa jesi ti normalna".
Ostao sam bez entuzijazma i inspiracije. Nisam imao dovoljno volje ni želje ozbiljno se upustiti u ikakav posao.
Krajem ovog ljeta jedno jutro probudio sam se u svinjcu od stana, bez struje koju su mi isključili jer mi se godinu dana nije dalo otići na poštu.
Zapitao sam se "koji kurac Babiću ovako živiš".
Malo sam se sabrao, ne izlazim više svaki dan, počeo sam zaista raditi. I još bitnije, veseliti se svako jutro odlasku na posao.
Pokrenuli smo sport.index.hr, sredili smo Bloger, sad je u pripremi Xmag, a potom i nova naslovnica Indexa, kao i čitav niz drugih projekata. Index.hr danas ima 350,000 posjetitelja dnevno i najpopularniji je portal u državi. Četiri godine, ko za tren. Hvala svima koji su bili uz nas.
//Članak je u potpunosti prenesen s neaktivnog bloga Matije Babića
Foto:Index.hr
