Nikada klijentu nemojte reći NE! S tim i takvim stavom vodite sebe u finacijsku i psihičku propast. NE znači NE i u poslu i u životu je potrebno vjerojatno isto kao i DA. Dugo sam se opirao tome da govorim „ne“ i dobro mi je išlo što se tiče toga. No doveo sam se do toga da mi je mnogo bitnije što misle i kako prolaze drugi ljudi nego što mislim i kako prolazim ja.
U poslu je bitno da gledate prvo na sebe. Jer ako nema vas kao poslovnog subjekta bez obzira na to što radite i čime se bavite, vaši su klijenti također u „minusu“, vaši potencijalni klijenti gube, vaša konkurencija je opuštenija i manje se trudi i na kraju a to je i najbitnije vi ne profitirate. Radite prvo za sebe, tek onda za druge, tajna je samo u tome da ne treba raditi PROTIV bilo koga.

Slijepo ispunjavanje želja klijentima ili poslovnim partnerima nas stavlja u podređeni položaj jer će s vremenom ljudi prepoznati vas i vaše poslovanje kao beskičmenjaka koji će učinti sve da zadovolji. I od vas će tada tražiti nemoguće stvari i bit će jako razočaran i uvrijeđen ako mu slučajno to ne ispunite (jer bi u tom slučaju izgubili). S druge strane ako ispunite nešto što nitko drugi ne bi, on će to smatrati nečim sasvim normalnim i naravno neće cijeniti vaš trudi i samim tim će vaša nagrada izostati.

Postavite si čvrste granice tako da se u svakom trenutku zna ispod čega se ne ide i ispod čega se ne isplati ići niti ima logike. Granicu ćete uvijek postaviti na visini za koju mislite da dovoljno vrijedite. Ne spuštajte kriterije zato što bi vam to u budućnoti moglo donijeti posla. Naravno uvijek će biti onih koji se mogu iz bilo kojeg razloga spustiti ispod vas. Možda rade nelegalno ili su tek počeli s poslom i ne znaju za periferne troškove i probleme. Možda jednostavno mogu nabaviti materijal povoljnije od vas. Nemojte da vas zabrinjava što je netko izabrao drugu ponudu.

Od početka poslovanja sam išao linijom da ne treba reći „ne“. Kad sam se doveo u situaciju da sam gotovo propao radi toga vidio sam da to baš nema smisla. Iako nisam sklapao jako loše dogovore nisam uspjevao funkcionirati zato što su ljudi s vremenom uvidjeli moju politiku „ne reci NE“ i lagano su to počeli iskorištavati. To ide gotovo neprimjetno i čovjek se osjeća jako ponosan što je drugačiji od drugih, ljudi te gledaju sa zahvalnošću. A onda se taj trend počne mijenjati. Malo po malo to postaje normalno i moraš sve manje i manje govoriti ne dok ne dođeš u situaciju da se pitaš: Pa dobro gdje ja to griješim? Radim kao majmun, dan i noć, svima ispunjavam želje kao djed Božićnjak i na kraju uvijek ostane nešto s čim ti ljudi kojima nisi govorio „ne“ ipak budu nezadovoljni.

Prije nekoliko dana sam razgovarao s poslovnim partnerom koji je veliki potrošač određeng materijala i predložim mu prijatelja koji taj materijal prodaje. Prodavač iz ove priče je trenutno u malo kritičnom stanju sa poslovanjem (kako simptomatično). Nazovem čovjeka i kažem trebam materijala, možeš li ići ispod cijene od x kn? On kaže: mogu niže i dat ću mu po nižoj cijeni ali reci mu da je to minimalno da ja na tome gotovo ništa niti ne zarađujem. Nisam mogao pred poslovnim partnerom, pitati ga zašto to onda uopće radiš ako ti se ne isplati? Zaista, nije niti čudo da tako stoji sa poslovanjem kad ne može reći ne.

Dogodit će se s vremena na vrijeme da treba napravit iznimku u stavovima, ali to je rijetko i tu situaciju treba znati prepoznati. Osim toga, iznimke se mogu raditi u manjim sistemima i firmama. U velikom sistemu se niti male iznimke ne smiju raditi, makar se u tom trenutku izgubilo jer to radi pukotinu za koju postoji velika opasnost da se pretvori u veliku rupu u balonu kojim letite.

Pročitajte i druge komentare ovog autora:

- Budite realni: Vaša financijska budućnost nije IKEA ormarić s uputama

- Najveći mitovi o poduzetništvu u Hrvata!

- Ovo je prava istina: Zarađujemo koliko mislimo da vrijedimo!

//Goran Horbec je voditelj portala ImamNovac i vlasnik računovodstvenog servisa Opulento d.o.o. Objavljeno uz dopuštenje autora

Kada se konačno odlučite da želite pokrenuti vlastiti posao morate se odlučiti za formu...

Želite li to raditi kroz obrt ili kroz tvrtku (d.o.o. – društvo s ograničenom odgovornošću). Odgovor nije jednostavan i za neke poslove je daleko lakše i jeftinije imati obrt. Međutim ukoliko želite napraviti biznis koji će jednog dana biti neovisan o vama onda je u pravilu tvrtka (d.o.o.) bolje rješenje. Obrt više promatram kao samozapošljavanje odnosno stvarate sami sebi radno mjesto, a ne biznis.

U nastavku ću detaljno objasniti prednosti i mane jednog i drugog. Važno je napomenuti da je obrtnik obveznik poreza na dohodak i izdaje R2 račune dok su tvrtke obveznici poreza na dobit i izdaju R1 račune. Ukoliko obrtnik želi ili ukoliko premaši određene zakonske uvjete može postati obveznik poreza na dobit i onda se praktički s porezno-računovodstvenog aspekta tretira kao i tvrtka i izdaje R1 račune no to je prije izuzetak nego pravilo jer onda gubi određene prednosti obrta.

Krenimo s obrtom obveznikom poreza na dohodak (R2 - računi)

Prednosti obrta - jeftino i brzo osnivanje (cca 1.000,00 kn)
- mogućnost podizanja novaca sa žiro računa bez ikakvog pravdanja (jako korisno)
- jednostavnije i samim time jeftinije knjigovodstvo
- PDV se plaća samo onda kada je zaista i naplaćen od kupaca (jako korisno ako imate kupce koji vam ne plaćaju redovito)
- Jeftinije i lakše mijenjanje podataka (promjena adrese, djelatnosti i sl.)
- Jeftino i brzo zatvaranje obrta (velika prednost pred d.o.o.)

Nedostaci obrta
- plaćanje obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno bez obzira što ste možda stalno zaposleni negdje drugdje
- odgovarate svom svojom imovinom bez obzira što u zakonu o obrtu piše drugačije
- plaćanje više poreza jer se plaća po poreznim stopama od 15%-45% (kao i plaća)
- nemogućnost obavljanja nekih djelatnosti za koje je obavezna odgovarajuća stručna sprema (tzv. Vezani obrti)
- obrt = obrtnik, kroz obrt se praktički samozapošljavate
- u određenim poslovnim krugovima tvrtka djeluje ozbiljnije od obrta (moj subjektivni dojam)
- članarine obrtničkoj komori koje se moraju plaćati

Prednosti tvrtke- kao vlasnik odgovarate do iznosa koji ste uložili (20.000 kn), a ne svom svojom imovinom
- plaćate porez na dobit od 20% (fiksno bez obzira na iznos dobiti)
- ne morate plaćati doprinose za mirovnisko i zdravstveno ukoliko ste zaposleni negdje drugdje
- tvrtka je pravna osoba NEOVISNA o vama
- možete registrirati neograničeni broj djelatnosti bez obzira što nemate odgovarajuću stručnu spremu, međutim za stvarno obavljanje nekih od njih morat ćete barem zaposliti radnika koji ima odgovarajuću spremu (npr. ugostiteljska djelatnost i sl.)

Nedostaci tvrtke
- skupa za osnivanje (cca 4.000-5.000 kn) + morate imati 20.000,00 temeljnog kapitala
- skupa za bilo kakve naknadne promjene (adresa, direktor, nove djelatnosti)
- skup i dugotrajan proces zatvaranja tvrtke – bolje ju je prodati nekome
- PDV plaćate čim izdate račun bez obzira što vam nije plaćen
- Kompliciranije računovodstvo koje je samim time i nešto skuplje za vođenje – nikako ne možete sami voditi ukoliko niste stučni
- Ne možete uzeti niti jednu kunu s računa tvrtke bez da to papirnato ne opravdate
- Članarine HGK – 55 kn mjesečno, ali zato dobivate besplatne novine Privredni vjesnik:) + godišnji porez na tvrtku (ja sam u Zagrebu platio 340 kn)

Ovo bi ukratko bile najvažnije razlike. Velika je prednost obrta mogućnost uzimanja novaca s računa bez ikakvog pravdanja i mnogi ga najviše zato koriste. Najveća su mana obvezni doprinosi koji nisu zanemarivi (više od 1.000 kn mjesečno) i koji poduzetniku početniku mogu biti veliki problem. Tvrtka čak ima manje mjesečne troškove nego obrt, ali su zato veći početni troškovi osnivanja. Najveća prednost tvrtke je manji porez na zaradu i po meni ako želite zaraditi novac, a ne samo zaposliti samog sebe, tvrtka je pravo rješenje.

Zašto ne imati oboje?

Moram prizanti da koliko god zvuči suludo vidio sam u praksi i takvih primjera. Pametnom kombinacijom može se dosta uštediti i koristiti prednosti jednog i drugog. Npr. kupcima koji vam otežu s plaćanjem fakturirate putem obrta i ne plaćate PDV dok vam ne plate. Zatim taj novac koji sjedne na žiro račun obrta uvijek možete uzeti i potrošiti kako god želite bez ikakvog pravdanja.

Zaključak

Ukoliko želite probati krenuti u poduzetništvo obrt je jednostavnije, brže i jeftinije rješenje. Ako ne uspijete možete ga bez problema zatvoriti. Kada vam obujam posla poraste uvijek možete osnovati d.o.o. ili postati obveznik poreza na dobit. S druge strane ako gledate dugoročno i ako ste ozbiljni u želji da izgradite biznis krenite s tvrtkom. Prednost je tvrtke što možete registrirati različite djelatnosti i ako ne uspijete u jednoj krenite s drugom.

Pročitajte i druge komentare ovog autora:

- Budite realni: Vaša financijska budućnost nije IKEA ormarić s uputama

- Najveći mitovi o poduzetništvu u Hrvata!

- Ovo je prava istina: Zarađujemo koliko mislimo da vrijedimo!

//Goran Horbec je voditelj portala ImamNovac i vlasnik računovodstvenog servisa Opulento d.o.o. Objavljeno uz dopuštenje autora

Jedna od prvih stvari koje svi zapamte je da moraju imati 20 tis kn temeljnog (osnivačkog) kapitala kada otvaraju tvrtku. Međutim prilično je nejasna njegova funkcija i značaj. Što je to uopće temeljni kapital i čemu služi kod tvrtki s ograničenom odgovornošću (d.o.o.)...

U praksi vam najviše služi tome da s tim novcem plaćate sve početne troškove koji se pojavljuju. Tih 20 tis kn kapitala koje ste uplatili ne stoji na nikakvom posebnom t(r)ajnom računu već se prebacuje na žiro račun tvrtke i normalno se taj novac troši kao i novac koji dobijete kada naplatite prodaju svojih usluge ili proizvoda.

Znači li to da kada potrošite tih 20 tis kn da više nemate temeljnog kapitala? Ne. Da biste razumjeli kako to funkcionira morate se malo podsjetiti računovodstva. Naime svaka promjena se u računovodstvu bilježi na dva mjesta (zato se i zove dvojno računovodstvo) Kada uplatite temeljni kapital s jedne strane, u aktivi imate 20 tis kn na žiro računu, a sa druge strane u pasivi imate 20 tis kn temeljnog kapitala. Kako se novac u aktivi troši i ovisno na što se troši tako se mijenja aktiva međutim ovih 20 tis kn u pasivi uvijek ostaje upisano i ne mijenja se. Kako su onda pasiva i aktiva na kraju jednake, a uvijek moraju biti jednake? Vrlo jednostavno one se izjednačavaju putem računa dobiti i gubitka odnosno preko stavke dobit/gubitak tekuće godine (ovisno jeste li ostvarili dobit ili gubitak). Ta stavka će povećati ili smanjiti pasivu i bilanca će biti u ravnoteži.

I sada naravno dolazi gomila pitanja:

1. kakve onda ima veze koliki je temeljni kapital?
2. zar ne treba temeljni kapital odgovarati ili barem biti proporcionalan imovini tvrtke (strojevi, zgrade, tvornice)
3. kako i zašto povećati ili smanjiti temeljni kapital?
4. htio bih kupiti stan ili poslovni prostor na tvrtku mogu li to upisati u temeljni kapital?
5. banka želi da imam veći kapital

1. ja osobno smatram i da nema neke prevelike veze. Možda bolje i ljepše izgleda da tvrtka ima veliki kapital, ali ako znate da se on može vrlo lako povećati ili smanjiti onda je jasno da to nije nikakva sigurnost niti mjerilo samo po sebi.

Druga je stvar kod dioničkih društava (d.d.) tamo je iznos kapitala puno važnija stavka nego u vašoj privatnoj tvrtki.

2. Možda je to tako bilo na početku poslovanja u velikim tvrtkama koje su osnovane tako da su odmah u kapital ušle tvornice, hale itd. itd. ali s vremenom se taj odnos mijenja i ne može se tako jednostavno promatrati i zaključivati. Osim toga imovina se amortizira i vremenom računovodstveno vrijedi sve manje i manje, a kapital ostaje isti. Razlika se pojavljuje kao trošak (amortizacija) koja smanjuje dobit.

3. Najčešće su banke te koje inzistiraju na povećanju kapitala kako bi onda određeni pokazatelji ljepše izgledali i kako bi vam onda odobrili kredit. Po meni nema nikakav poseban razlog zašto to učiniti. Povećanje se radi prilično jednostavno ako se povećava tako da se dobit ne isplaćuje odnosno da se ona prebacuje u temeljni kapital. Provedu se promjene na sudskom registru, plati se naknada i to je to. Treba vam pravnik da sastavi tekst. Smanjenje se odvija na isti način – papirnato, a novac od smanjenja se isplaćuje udjeličarima. Može se povećati i dodatnim uplatama ili unosom neke druge privatne imovine.

4. Imovina koju tvrtka već posjeduje ili planirati kupiti svojim novcem ne može se upisati kao povećanje temeljnog kapitala. To je imovina koja se knjiži u aktivi i rezultat je redovnih poslovnih aktivnosti. Jedino što možete je ukoliko ste vi privatno vlasnik određene nekretnine da tu nekretninu unesete u tvrtku i na taj način povećate njezin temeljni kapital i imovinu istovremeno. Sve ovo će biti jasnije na primjeru. Npr. osnovali ste tvrtku sa 20 tis kn za taj novac kupite imovinu npr. računalo koje košta 15 tis kn. Sada više nemate 20 tis kn na računu već samo 5 tis kn, a ovih 15 tis kn je pretvoreno u vašu dugotrajna imovinu (računalo). Kako biste sada sa tih 15 ponovo povećali kapital? Nikako. Ne možete sami sebe primiti za kosu i podignuti zar ne?
Kad smo već kod nekretnina neki su čuli da se ne plaća porez na promet nekretnina ako se ista unosi u tvrtku kao temeljni kapital. To je istina, ali ponavljam prvo morate biti vlasnik nekretnine - morate ju imati. Ne možete ju kupiti i tražiti oslobođenje poreza na promet zato jer ćete ju kasnije prebaciti u tvrtku.

5. Pokušajte im objasniti da je svejedno stoji li dobit na kontu zadržana dobit ili na kontu temeljnog kapitala. Pokazatelji će im biti isti samo se nećete trebati gnjaviti sa procedurom povećanja kapitala. Neka vam stave uvjet da nećete isplaćivati određeni iznos dobiti za vrijeme trajanja kredita. Ponovite im da kao što ste papirnato povećali kapital tako ga možete i smanjiti u čemu je razlika?

Sve u svemu iznenadili biste se da ima velikih i poznatih tvrtki koje zarađuju milijune, a još uvijek imaju temeljni kapital od 20.000 kn.

Korisni linkovi
Zakon o trgovačkim društvima - ovdje možete više pročitati o samom kapitalu i pravilima za njegovo povećanje/smanjenje i sl.

Pročitajte i druge komentare ovog autora:

- Budite realni: Vaša financijska budućnost nije IKEA ormarić s uputama

- Najveći mitovi o poduzetništvu u Hrvata!

- Ovo je prava istina: Zarađujemo koliko mislimo da vrijedimo!

//Goran Horbec je voditelj portala ImamNovac i vlasnik računovodstvenog servisa Opulento d.o.o. Objavljeno uz dopuštenje autora

Zar ne bi bilo lijepo da je?

Uzmete jedan život i s njim dobijete apsolutno sve sastavne dijelove i detaljna uputstva kako ga složiti. Ne trebate ništa razmišljati, a trud je minimalan. Vjerujem kako svatko može složiti ormarić sljedeći vrlo jednostavna uputstva sa sličicama koje su još, za svaki slučaj, označene i rednim brojevima. Može li biti lakše od toga? Međutim kad je o našem životu riječ stvari se značajno kompliciraju.

Uputstava nema uopće, a i za materijal se moramo sami pobrinuti. Najvažniji dijelovi recimo novac često nedostaje za dovršetak naše idealne slike života, a ukoliko i dođe nemamo uputstva za njegovo korištenje. Doduše dobivamo razne papire i letke koji nam objašnjavaju kako potrošiti novac no to nije ono što nam je zaista potrebno.

Što ako umjesto uputstva za slaganje ormarića uzmemo uputstva kako napraviti dobru vatru za roštilj? I onda uzmemo dijelove ormarića nasjeckamo ih i napravimo odličnu vatru. Najčešće se tako ponašamo i s novcem. Žudimo za većim količinama novaca, a kada dođu često ih bacimo u vatru. Zatim sjedimo i čudimo se kako su izgorili i zašto nema našeg ormarića. Rješenje najčešće tražimo u još većoj količini dasaka umjesto da jednostavno uzmemo druga uputstva.

Nema te količine novaca koja bi nas mogla zadovoljiti ukoliko ne naučimo pravilno postupati s njime.

No nismo samo mi krivi. Cijelo društvo je tako uređeno da ne postoje uputstva za upravljanje vlastitim novcem. Možete li to zamisliti? Imamo zakone koji propisuju svaki aspekt našega života, u školi učimo što su kloroplasti, ali nas nitko nikada nije naučio kako raspolagati i upravljati vlastitim novcem.

Čudno zar ne?

//Goran Horbec je voditelj portala ImamNovac i vlasnik računovodstvenog servisa Opulento d.o.o. Objavljeno uz dopuštenje autora

Četri najveća mita o poduzetništvu u Hrvatskoj...

1) Moraš varati državu, muljati, imati vezu ili na neki drugi nepošteni način zarađivati da bi uspio i zaradio novac

ISTINA: Može se legalno i normalno uspjeti u Hrvatskoj kao i u svakoj drugoj zemlji.

2) Poduzetnik radi 24 sata na dan i nema slobodnog vremena za obitelj

ISTINA: Svaki početak je težak. Na početku ima više posla jer morate organizirati posao, ali poslije ćete imati slobodnog vremena koliko god želite dok će ljudi koji rade za plaću cijeli život imati malo vremena. Preporučam knjigu Legenda o poduzetništvu u kojoj je objašnjena razlika između znati raditi "nešto" i napraviti biznis od tog "nečega".

3) Nitko mi neće platiti na vrijeme i propast ću

ISTINA: Kupci i dobavljači će se prema vama ponašati kako im vi dozvolite. Kako se postavite na početku tako će vas tretirati i kasnije. Odbijete li isporučiti robu ili obaviti uslugu do kraja prije nego vam plate riskirate gubitak klijenta, ali na taj način možete i spasiti svoju tvrtku od propasti u budućnosti. Nemali broj tvrtki je propao jer je ovisio o jednom ili dva velika kupca i njihovoj dobroj volji kada će platiti račun. Postoje tvrtke koje uvijek kasne, ali ima i onih koje uvijek uredno plaćaju na vrijeme. Poslujte s ovim drugima i pazite na svoj novac.

4) Moraš prvo imati novaca da bi stvorio još

ISTINA: Imati što više novaca na početku je jako poželjno, ali dovoljno je imati odličnu ideju i vjeru u sebe. Međutim ne samo "ideju" nego cijeli razrađeni plan što i kako. Uložite 6 mjeseci, razgovarajte s ljudima i napravite plan. Kada to imate i kada VJERUJETE u svoj plan lakše ćete pronaći ljude koji će vam dati novac. Zaboravite banke i kredite, obratite se roditeljima, prijateljima i sl. I za kraj ne zaboravite kako je dovoljno 10% znanja i 90% akcije nemojte čekati dok apsolutno sve ne saznate jer najvjerojatnije nikada nećete krenuti.

//Goran Horbec je voditelj portala ImamNovac i vlasnik računovodstvenog servisa Opulento d.o.o. Objavljeno uz dopuštenje autora

Niti kunu više niti kunu manje..

Svatko od nas ima svoju unutarnju sliku o sebi koja nam govori koliko možemo zaraditi. Tu sliku smo formirali na temelju svog prijašnjeg iskustva i naših vjerovanja. Većina ljudi NE VJERUJE da može zarađivati 20.000 kn neto mjesečno! Taj iznos je toliko iznad njihove realnosti da jednostavno odbacuju svaku pomisao na tu mogućnost. Svi bi mi "željeli" više novaca, ali ne vjerujemo u sebe i svoje sposobnosti. Stvorili smo neku sliku o sebi i ograničili se na određeni iznos novaca za koji mislimo da smo sposobni zaraditi i za koji se osjećamo ugodno. Bilo kakvo odstupanje od tog iznosa dovodi nas do neravnoteže koji mi podsvjesno vrlo brzo ispravljamo.

Kako to funkcionira? Recimo da zarađujete 3.000 kn već godinama i da je to razina novaca koja je u skladu s vašim mišljenjem o sebi. Onda dolazi šef i smanjuje vam plaću na 2.500 kn. Vi ćete se potrgati, tražiti novi posao, možda naći i dodatni posao itd. itd. dok ponovo ne dostignete svoju razinu od 3.000 kn. Nažalost vrijedi i obrnuto. Ukoliko iznenada dobijete povišicu od 1.000 kn, a taj iznos je iznad vašeg mišljenja o sebi novac će brzo otići od vas. Pojaviti će se iznenadni troškovi, investirat ćete u neke stvari na kojima ćete izgubiti novac i sl. Možda čak počnete i zabušavati na poslu kako bi vam smanjili plaću ili vas vratili na staro radno mjesto. Jednostavno se ne osjećate ugodno s tolikom plaćom. Zamislite si samo da odjednom iz čista mira dobijete 5 puta više novaca za isti posao koji sada radite! Osjećali bi se neugodno. Svi žele veću plaću, ali ipak ne toliko veću. Možda samo malo 500-1.000 kn.

Ja (ipak) mislim da zaslužujem veću plaću

Uvijek ima ljudi koji misle da su potplaćeni. Koji je njihov problem? Problem je u tome što oni najčešće ne žele potražiti drugog poslodavca koji bi im dao veću plaću. Možda ih je strah pitati šefa za povišicu. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Iznos koji dobivaju točno je u skladu s njihovim podsvjesnim mišljenjem o sebi iako možda govore kako zaslužuju više. Sama činjenica da ništa ne poduzimaju po tom pitanju to potvrđuje.

Jeste li premalo plaćeni?

Ovo sam saznao na jednom zanimljivom seminaru. Možete sami sebe testirati jeste li premalo plaćeni. Jedna gospođa je rekla kako smatra da je premalo plaćena. Radila je u nekoj državnoj firmi ili je bila profesor – ne sjećam se više i imala je plaću oko 4.000 kn. Uglavnom pitanje je bilo za koliko novaca odnosno za koju mjesečnu plaću bi bila spremna ostaviti svoj sadašnji posao i prihvatiti recimo rizičan posao kod privatnika? Nakon podužeg razmišljanja došli smo do iznosa od 20.000 kn. Dvadeset tisuća kuna i ona bi bila spremna promijeniti posao i riskirati. Koji je zaključak svega ovoga? Ona već sada ima plaću od 20.000 kn samo što 4.000 kn dobiva u novcu, a 16.000 u osjećaju sigurnosti. Ona je procjenila da njena sigurnost vrijedi 16.000 kn. Sve što trebamo napraviti je vidjeti koliko sada zarađujemo i zašto se bojimo promjeniti posao za veću plaću. Možda nam je lokacija blizu i imamo dobro društvo. Koliko nam to vrijedi? Postoji bezbroj razloga zašto ljudi ostaju na loše plaćenim poslovima, ali jedno je sigurno: iznos koji zarađuju uvijek je u skladu s njihovim vrijednostima i mišljenjem o sebi.

Okolina i novac

Ako živimo okruženi ljudima koji imaju prosječnu plaću velike su šanse da ćemo i mi imati takvu . S druge strane ako su svi naši prijatelji bogati i uspješni i mi bismo mogli vrlo brzo od njih naučili kako zaraditi novac. Shvatili bismo da je moguće zaraditi više novaca jer imamo i naše prijatelje kako primjer.

NAPOMENA: Ovaj članak je napisan prije velike financijske krize 🙂

//Goran Horbec je voditelj portala ImamNovac i vlasnik računovodstvenog servisa Opulento d.o.o. Objavljeno uz dopuštenje autora