Agilnost naša svagdašnja

Svakodnevni izazov korporativnog svijeta je da (ako želimo opstati na tržištu), zadržimo fokus djelovanja na stvaranju novih vrijednosti i inovativnosti. Kako bi to postigli ne smijemo biti klasični menadžeri koji funkcioniraju po  principu ”command&control”, jer se uloga menadžera transformirala u ulogu lidera koji ima povjerenje u svoji tim, u njihovo samostalno donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti nad procesima. Tako barem čitam na LinkedInu.

Zašto onda imam osjećaj da čim više koristimo riječi poput - agilnosti, fleksibilnosti i inovativnosti - tim više podcjenjujemo čovjeka? Ili zašto imam osjećaj da se prema ljudima ponašamo kao da su ovce? Jedno se govori, a drugo radi.

Zašto sam tako oštar i kritičan? Jer to vidim svaki dan – baš poput sljedeća tri antiprimjera iz korporativnog svijeta. Prvi i drugi sam čuo na konferenciji na temu “razvoja ljudskih potencijala”, a treći tijekom nedavnog susreta s prijateljem u Beču koji je preko 20 godina u menadžmentu međunarodne tvrtke s odgovornošću nad 40 tržišta i timom od dvjestotinjak ljudi.

Prvi primjer sam čuo od globalnog direktora za ljudske potencijale njemačkog trgovačkog giganta. Tema je bila GAMIFICATION, utjecaj na razvoj ljudi i suradnju. Prezentacija je bila zanimljiva i provokativna. Kod Q&A postavilo se pitanje kako unutar kompanije komuniciraju projekte, a njegov je odgovor bio ”sve radimo sami u HR”. Na sljedeće pitanje o ulozi Odjela za komunikacije, objasnio je ”nema šanse da se s tim bavi Comm odjel, jer oni naprosto nemaju pojma o HR-u.” Gdje je tu međuodjelska suradnja i još važnije poštovanje prema kolegama?

Drugi primjer je od domaće kompanije koja je predstavila svoje uspjehe u školovanju zaposlenika na temu agilnih metoda poput scrum-a i design thinkinga.., te je odgovorna osoba na prezentaciji izjavila kako će rezultati provedenih radionica odrediti smjer za aktivnosti sljedeće godine. Na ponovljeno pitanje iz publike što će se raditi na godinu odgovor je bio “još ne znamo - čekamo odgovor iz centrale”!? Velika je razlika između predstavljanja i učenja vs. uvođenja agilnih metoda koje traže i odgovarajući redizajn procesa.

Treći primjer još više zabrinjava. Prijatelj koji vodi cijelu europsku diviziju žalio se na dvosmislene izjave i pristup njegove središnjice – s jedne strane od njega i njegovog tima se zahtijeva agilnost i poduzetnički pristup, a ako želi brzo odreagirati na potrebe tržišta i zaposliti dodatnog čovjeka administrativni aparat od njega iziskuje prikupljanje 11 potpisa!?

Ali vratimo se u pozitivu. Želja mi je da vas potaknem na razmišljanje u vezi agilnosti, pa u nastavku nekoliko činjenica:

Prvo, agilnost je sposobnost organizacije da se kontinuirano prilagođava na kompleksno, turbulentno i nesigurno okruženje. To je više mindset odnosno stav. Agilnost ima svoje vrijednosti i principe i nije metoda ili metodologija, a svaka tvrtka ovisno o kontekstu može birati svoje procese i miks metoda. Neke od zajedničkih karakteristika su da se radi u malim timovima, da se različiti timovi umrežavaju, da je kupac u fokusu…

Drugo, agilnost znači da smo orijentirani prema stvaranju novih vrijednosti za kupca i zadovoljavanje njegovih potreba. Ne da organiziramo Design thinking radionice kako bi prema vanjskom svijetu djelovali kao cool kompanija već obrnuto. Agilne kompanije djeluju od vana (tržišta) prema unutra (organizacija) i djeluju u kontekstu.

Treće, svrha agilnih metoda nije da čovjek bude sretniji već učinkovitiji i fleksibilniji i da omogući traženje odgovora na kompleksne probleme.

Da nije riječ samo o teoriji dokazuju i rezultati nedavno provedenog istraživanja VETTURELLI partnerice Sanje Petek Mujačić pod nazivom (Digitalna kultura u svom prirodnom okruženju https://vetturelli.com/news-notes/2018/10/3/ako-elite-zakoraiti-u-digitalno-doba-trebate-poraditi-na-organizacijskoj-kulturi-tvrtke). Digitalne kompanije su postale sinonim za agilnost i svakako od njih možemo učiti – no pri tome ne smijemo zaboraviti da copy-paste nije opcija - već kontekstualno djelovanje uz odgovarajući organizacijski dizajn.

Ako ste zainteresirani saznati više o temi agilnosti i organizacijske kulture kontaktirajte me na viktor@vetturelli.com

Beta(r)evolucija: Copy - Paste je prošlost!

Prije otprilike mjesec dana nas je Marijan Palić, vlasnik poslovnog portala koji upravo čitate, zamolio da se kao VETTURELLI priključimo ovom projektu i u vidu kolumne u određenim vremenskim razmacima podijelimo naša razmišljanja. Marijanova vizija, stav i dosadašnji rad bili su dovoljan razlog da se bez dodatnog promišljanja upustimo u tu avanturu.

Cilj kolumne je potaknuti vas na razmišljanje o novim načinima kolaboracije, međusobnoj komunikaciji, organizacijskoj kulturi i drugim temama vezanim uz industrijalizaciju 4.0 i aktualnu digitalnu transformaciju.

Svi koji se bave organizacijama - bez obzira na ulogu i razinu, eksterno ili interno – govore o digitalnoj transformaciji, pa tu niti ja nisam nikakva iznimka. Neki na temu gledaju isključivo s tehnološke strane, neki se osjećaju kao žrtve promjene koje ih okružuju (npr. zaposlenici), neki digitalnu transformaciju vide kao priliku, a neki ju smatraju bez veze i nastavljaju po principu ”business as usual”.

U prvoj kolumni želim potaknuti na razmišljanje o kompleksnosti kao činjenici i odrednici današnjice i digitalne transformacije. No, tu je prvo potrebno razgraničiti pojam kompleksnosti i kompliciranosti. Naime, ako je nešto komplicirano onda to možemo rastaviti u pojedinačne djelove i opet sastaviti,  pri čemu je potrebno jako dobro čitati i naučiti upute, jer je kompliciranost posljedica nedovoljnog znanja i/ili poznavanja teme. Za razliku od kompliciranog u kompleksnom okruženju imamo dodatnu dimenziju - dimenziju iznenađenja i dinamike – i u tom slučaju cjelina nije jednaka njezinim pojedinačnim dijelovima.

Upravo zato u kompleksnom svijetu nema copy-paste rješenja i teško možemo planirati, no možemo se dobro pripremiti.

Stoga ne čudi kako danas više govorimo o važnosti mindset-a tj. stava čovjeka, o važnosti kreativnosti koja vodi do inovativnosti i o nužnosti novih načina suradnje unutar i izvan organizacije, jer kompleksnost ne možemo reducirati već ju samo prihvatiti i s njom se suočiti.

Krajem lipnja moje partnerice Sanja Petek Mujačić, Dijana Vetturelli i ja,  bili smo na multidisciplinarnom poslovnom festivalu Fifteen seconds u Grazu koji se bavi različitim temama od novih tehnologija kao proširene stvarnosti do pitanja formiranja organizacija budućnosti i definiranje uloga čovjeka kao lidera i centra digitalne transformacije.

Iz svakog predavanja i radionice vrlo je jasno izašla poruka kako novo vrijeme nije nešto što dolazi već je tu - sada i ovdje. Danas više ne postoje zlatna pravila za uspjeh, ali uz pravi mindset današnje vrijeme nudi more mogućnosti.

 

Zbog gore navedenog ne bih vas vodio kroz 5 ili 7 lekcija koje smo naučili (kako se inače preporuča pisati blog 😉 )  nego ću vam postaviti pitanja koji su mi se nametnula slušajući neke od najkreativnijih umova današnjice.

  1. Jesam li dovoljno znatiželjan i hrabar da istražim svoju svrhu? (Thiemo Gillissen i Stefan Stücklschweiger, Fifteen Seconds)
  2. Kako izgleda moj plan B? Što je najgore što mi se može dogoditi u slučaju neuspjeha? (Heather Mills, VBites)
  3. Jesam li stvarno spreman mijenjati se u vrijeme digitalne transformacije ili se samo nadam najboljem? (Sergio Rodriguez, El Mundo)
  4. Do kuda ide moja komforna zona i jesam li spreman raditi u nekomfornoj zoni? (nekomforna zona je tamo gdje nove vrijednosti nastaju) (Mark Harrison, The T1 Agency)
  5. Uzimam li si dovoljno vremena za istraživanje svoje unutarnje kreativnosti i imam li dovoljno povjerenja u sebe da ju eksploatiram? (Matthew Banks, Fr. Vice president Oracle)
  6. Dajem li svojim kolegama dovoljno slobode i povjerenja kako bi mogli eksperimentirati i iz tog procesa naučiti nešto novo? (Pascal Dulex, Freitag)
  7. Kada sam izgubio svoju kreativnost, što sam dobio za uzvrat i što mogu napraviti da nju opet vratim? (Ellen Petry Leanse, Stanford University)

 

Svjestan sam kako su sva ta pitanja vrlo teška za odgovoriti i kako nemaju jednoznačan odgovor, no ipak bih volio da si uzmete vremena i prostor za razmišljanje. Uz nadu da će vam odgovori koje ćete naći u sebi otvoriti nove horizonte i doprinijeti uspjehu vaše organizacije, na kraju ću ipak dati jedan zaključak i ponoviti kako digitalna transformacija nije transformacija tehnologija nego transformacija čovjeka i njegove uloge u organizaciji i društvu.

Ako želite temu produbiti, diskutirati ili dobiti neke nove impulse slobodno nam se obratite….

Mi u VETTURELLI-ju pomažemo liderima i njihovim organizacijama u pronalaženju odgovora na neka od postavljenih pitanja.