[KOMENTAR] Imaju li hrvatski građevinari budućnost na EU tržištu?

Građevinari i građevinski sektor u pravilu se uvijek nađu među prvim gospodarskim djelatnostima koje osjete dolazak krize, a među zadnjima izlaze iz iste. Ta se priča može primijeniti i za građevinski sektor u Hrvatskoj. Nakon dolaska globalne krize, građevinski sektor nikako da ponovno stane na noge. Može li ulazak Hrvatske u Europsku uniju potaknuti izlazak građevinskog sektora iz krize? Odgovor je suprotan odnosno on glasi: ne...

Kao primjer možemo uzeti susjednu Sloveniju čiji su se građevinski giganti ugasili nakon što je Slovenija ušla u Europsku uniju. Unatoč tome što se radilo o tvrtkama koje su imale dugogodišnje iskustvo, otvoreno tržište Europe, niže cijene inozemnih konkurenta napravili su svoje. Slični slučaj očekuje se i kod hrvatskih građevinskih firmi koje su u ovom trenutku u još gorem položaju u odnosu na slovenske građevinare u vremenu kada je Slovenija ulazila u Europsku uniju. Naša situacija je gora zbog gospodarske krize i politike Vlade da pokuša smanjiti rashode štednjom, čime se smanjuje ionako male mogućnosti da država bude jamac građevinskim poduzećima pri provedbi velikih inozemnih projekata.

Ovaj komentar je omogućio – Siguran novac, svjetski poznati investicijski vodič, od sada dostupan i na hrvatskom tržištu . Posjetite www.siguran-novac.com i predbilježite se – besplatno je! Ukoliko želite doznati više o Sigurnom novcu, pročitajte članak koji smo objavili na tu temu…

Osim toga, potražnja za građevinskim poduzećima i njihovim radovima znatno je pala prošlih godina, a i onaj mali broj građevinskih radova za kojima ima potražnje dobivaju inozemne konkurentne tvrtke te je za vjerovati da će se takav trend nastaviti i u bližoj budućnosti. Na izazove građevinari namjeravaju odgovoriti spajanjem u konzorcij u kojem bi bile sve domaće najjače građevinske tvrtke poput Viadukta, Tehnike, Dalekovoda, Zagorje Tehnobetona, Hidroelektrane-niskogradnje, Zagreb Montaže te Bilifinger Đuro Đaković Montaže. Iako većina tih poduzeća ima iskustva u radu u inozemstvu te su stvorili svoje ime, još uvijek se smatra da nisu dovoljno konkurentni najjačim europskim građevinskim poduzećima.

Nije nebitno napomenuti i da inozemne tvrtke poput austrijskog Starbaga dobivaju kredite od austrijskih banaka po izrazito niskim kamatnim stopama a radna snaga im je jeftinija od radne snage hrvatskih građevinskih firmi. Sve to navodi na zaključak da će hrvatskim građevinskim firmama biti jako teško opstati u Europi. Da je kriza već sada ozbiljno zahvatila hrvatske građevinare pokazuju i podaci vrijednosti njihovih dionica. Primjerice, Dalekovod se nalazi u predstečajnoj nagodbi, Tehnika d.d. već nekoliko godina nije isplaćivala dividendu. Država će vjerojatno pokušati spriječiti propadanje građevinskog sektora koji broj oko 80.000 zaposlenih, ali prema sadašnjim pokazateljima i politici Vlade to će biti teško ostvarivo. Osim toga, sve te građevinske firme čeka rekonstruiranje koje je trebalo provesti već puno ranije.

Investiranje u građevinski sektor u Hrvatskoj u ovo vrijeme treba izbjegavati ako niste spremni riskirati. Bit će trenutaka kada će dionice rasti, ali to će biti zanemarivo, a građevinski „bum“ kakav je bio prije krize, u kojem će glavnu riječ imati hrvatske tvrtke, ne može se očekivati u narednih pet godina.

[VODIČ] Evo kako sigurno investirati

Došao je trenutak kada ste odlučili investirati u nešto kako bi ostvarili profit. Prvo pitanje koje si većina ljudi postavi je: u što investirati? Pritom se najčešće misli ili na dionice samo jednog dioničkog društva ili stavljanje određenog iznosa na štednju. Svatko tko se odluči za investiranje mora znati da nema niti jedne investicije koja je sto posto sigurna. Svaka investicija sa sobom nosi i određen rizik. Međutim, neke investicije su visokorizične a neke niskorizične. Stoga se postavlja pitanje kako izbjeći moguću lošu investiciju, a pritom ostvariti barem minimalni profit...

Umanjivanje rizika pri investiranju postiže se diverzifikacijom imovine. Diverzifikacija je pojam koji označuje proces u kojem investitor investira u različite međusobno nepovezane ili djelomično povezane imovine s ciljem smanjenja ukupnog rizika, odnosno kako bi se postiglo stabilnije poslovanje i prinos. Primjerice, investitor odluči investirati u dionice. Kako bi izbjegao ukupan rizik, investitor će kupiti dionice različitih poduzeća koja nisu međusobno povezana. Tako ako se i dogodi da dionice jednog poduzeća postanu bezvrijedne, u istom trenutku dionice drugog poduzeća mogu narasti te investitoru mogu osigurati dividendu. Tako investitor će izbjeći gubitak ukupnih investiranih sredstava u slučaju pada vrijednosti dionice.

Investiranje u različite oblike imovine može se pokazati kao najpametniji oblik investiranja. Tako investitor ukupni rizik smanjuje na minimum. Uz investiranje u različite nepovezane vrijednosne papire mudro se može pokazati investiranje jedne trećine ukupnih investicijskih sredstava u plemenite kovine te investiranje jedne trećine ukupnih investicijski sredstava u banku na štednju ili kupnjom neke od nekretnina. Kupovinom plemenitih kovina kao što su zlato, srebro i(ili) platina, investitor se osigurava od inflacije. Zlato je najbolji izbor za štednju odnosno zaštitu od inflacije, dok srebro zbog industrijske potražnje može predstavljati plemenitu kovinu na kojoj se namjerava zaraditi u budućnosti. Ulaganje u nekretnine imat će smisla samo onda kada investitor namjerava tu nekretninu staviti u funkciju (iznajmljivanje) te kroz određen period, kada vrati uložena sredstva, nekretninu može prodati ili dalje iznajmljivati te tako ostvarivati profit.

Stavljanje određenog novčanog iznosa na dugoročnu štednju u banku je oblik investiranja koji najveći broj ljudi primjenjuje s ciljem da ostvari dobit od kamata na štednju. Iako je taj oblik investiranja i čuvanja novca najrašireniji, on je jedan od najmanje atraktivnih i isplativih. Postoji više razloga zašto je tako. Da bi se ostvarila dobit od kamata, novac mora biti oročen na što duži period te u određenom period vrijednost novca može pasti odnosno može doći do inflacije. Zbog toga se štednja u zlato pokazala kao bolja opcija od štednje u bankama.

Da zaključimo, investiranje u samo jednu vrstu imovine je prerizično i može dovesti do propasti investitora. Kako bi se investitor osigurao od takvog scenarija najbolje je (ovisno o njegovim financijskim mogućnostima) da se investicijska sredstva raspodjele na sredstva koja će se investirati u različite vrijednosne papire, na sredstva koja će se investirati u plemenite kovine te na sredstva koja će se investirati u nekretnine ili postavljanjem na jednu od mnogobrojnih vrsta bankarskih štednji.