Google+ pokušaj je da se dostigne Facebook. Za sada još nije jasno hoće li im to poći za rukom...

Google+ je dugo očekivani odgovor ekipa iz Redmonda na području servisa društvenih mreža. Malo je bilo “neprirodno” da jedan internetski gigant nema svoju uzdanicu na tom području. Ok, tu je Orkut, ali bože moj, tko to ozbiljnije koristi...

Sjećam se ne tako davno revolucionarnih najava oko Wavea i taman kad smo se privikli na njega (nas par nadobudnih) i počeli ga ozbiljnije koristiti stižu najave da Wave nije baš polučio očekivanim rezultatima te da je budućnost istog upitna. Osobnog sam mišljenja da je Wave odličan servis i, da se mene pita, ima svijetlu budućnost samo ga treba razvijati, razvijati i razvijati.

Onda je došao moj skori imenjak Buzz. Iskreno nisam očekivao da će si uzeti maha, ali eto izgleda da sam pogriješio, plasman na tržištu mu je znatno bolji od Wave-a. Šteta. Mislim za Wave. Bravo za Buzz.

I eto nam Google+

Pisali su blogeri diljem svijeta o njemu, ali nekako mi se nije dopala ideja da se Google gura na tržište čiji neprikosnoveni monopol drži Facebook, koji eto ima sve veći fan klub “mrzitelja”. Imam neki osjećaj da se Marku baš ne piše najsvijetlija budućnost, jer od tolike šume servisa i opcija čovjek više ne vidi drvo.

Google je tu stvar uzeo malo…drugačije u ruke. Čak bi se usudio kazati da ide obrnutom metodom. Umjesto izbacivanja društvenog servisa na tržište te kasnije trpanje svakojakim aplikacijama i dodacima, on je izbacio, najtočnije je to reći paket mrežnih servisa – Circles, Hangouts, Sparks i Mobile, to su servisi koji su dostupni u ovoj fazi “invite only” rada. Sve je to fino objedinjeno unutar Google+, grupe servisa društvenih usluga:

+Circles

Ukratko, prijatelje koje imate, koji stečete možete stavljati u takozvane krugove. Radi se o običnim grupacijama prijatelja koje imate. Ovo se najlakše može opisati kao “krug ljudi” u stvarnom životu.

+Hangouts

Bukvalno, mjesta na kojima visimo. Dakle mjesta koja kreiramo ili su kreirali naši prijatelji iz određenog kruga ljudi gdje jednostavno dolazimo malo hangat. Ovo oživljava one naše izreke “Stalno visiš na igralištu” i slične. E, pa Google zna kaj s time 🙂 Radi se o multikorisničkim video susretima prijatelje iz našeg kruga poznanika i to treće vrste.

+Sparks

Kaj radimo kad se nađemo sa svojim krugom prijatelja? Pričamo o nekoj temi, nekome, divimo se pifcetu, buljimo u prazno, uglavnom koliko toliko držimo se zajedničkih interesnih područja i tema tog trenutka. Sparks u biti predstavlja te određene interesne teme o kojima pričamo s našim krugovima ljudi, dijelimo ih dalje, gledamo filmiće, uradke, dakle, hangamo oko teme s krugom prijatelja.

+Mobile

Tu sad ide ona stara ofucana – iz bilo kojeg mjesta, u bilo koje vrijeme, dakle upravo sad jedem posljednji ćevap, namačem ga u ajvar dok drugom rukom tražim onaj posljednji kolutić luka – svi moji prijatelji iz kruga “Ćevapojeda” to moraju znati ovog trenutka.

Jednom kad mi stigne invite možda napišem i pokoju konkretniju o Google+, mada iskreno nema previše smisla predstavljati već predstavljano i samo po sebi podrazumijevano...

//tekst preuzet uz dopuštenje autora

Evo što se dogodi kada odustanete od Facebooka i Twittera na dva mjeseca...

Jedan sam od rijetkih, ako ne i jedini blogeraš na domaćoj sceni koji je s aktivne svakodnevne scene na dva mjeseca apstinirao od bloga, Twittera i nešto malo Facebooka. OK, što se Facebooka tiče moram priznati da nisam power user te da mi broj prijatelja ne prelazi par stotina jer ipak ga koristim s određenom rezervom. No, što se Twittera tiče njega sam svakodnevno drilao i pumpao korisnicima. Od početka nešto aktivnije, a kasnije su prijatelji i followeri dolazili sami.

Što se desilo kad sam jednom krajem studenom prestao aktivno koristiti sve te servise? Ništa. Prvih par dana mi je bilo malo krivo što ne stignem aktivno blogati i tvitati, no već tjedan dana je bilo dovoljno da se posvetim nečem drugom, trećem i jednostavno zaboravim na te servise.

Život bez društvenih mreža mi je bio aktivniji, barem fizički, čak u neku ruku mirniji, a što je naj bitnije više sam se družio s pravim ljudima. Jesen prošle godine, kad sam bio aktivan, vrlo mi je teško bilo zamisliti slučaj da prođe dan, a da ne napišem blog post, da ne tvitnem par tviteva ili posjetim Facebook stranicu i nekako sam se osjećao kao da je to dio mene, dio mog poslovnog života.

No, isto kako sam se odrekao cigareta prije par godina, a na način da sam jednog jutra jednostavno popušio zadnju cigaretu i više ih nisam kupio, a što je najbitnije nisam ni žicao, isto tako nemam problema nestati sa blogosfere, tvitosfere, faceosfere i ostalih online sfera.

Sve više sam mišljenja da su ovisnosti o Facebooku, Twitteru, društvenim mrežama marketinški trikovi, a ne prave ovisnosti. Naime, zabranjeno voće je najslađe voće. Ok, postoje pojedinci koji nakon samo jedne posjete postaju ovisnici o tome, postoje pojedinci koji nakon samo jedne cigarete razviju ovisnost i nikotinu, nakon jednog frulice i blaženog stanja moraju svakod dana rolati joint i slično, ali smiješno je to ići generalizirati.

Sjetimo se početaka interneta kada se govorilo o svojevrsnoj ovisnosti o internetu, desocijalizaciji društva, samoubojstvima zbog neuzvraćenih virtualnih ljubavi i sličnih ondašnjih novotarija.

Jednostavno, prihvatimo svijet kakav je, na kraju krajeva mi sami ga takvim i gradimo. Često spominjanje činjenice da nakon stalnog korištenja društvenih servisa postajemo ovisnici o njima svakako ne drže vode. Osobno bih bez problema, kad bi plaća i uvjeti bili prihvatljivi, pokupio obitelj, prodao stan i otišao čuvati ovce negdje na proplanke Velebita, Dinare ili Mosora. Smijemo se s njih, ali oni su barem svakog dana u prirodi, zdravo i prirodno se hrane, gibaju se, imuni su na razne bolesti i na kraju krajeva ne znaju što je stres.

S druge strane, mi koji se njima smijemo, svakodnevno živimo u smogu, trošimo razne tablete jer nam se malo popela temperatura, cijepimo se protiv raznih sezonskih i svinjskih gripa, kašljucanje nam je normalna pojava, 90% dana prosjedimo ili odležimo, a ono što čoban ima svakog dana, a to su zdrava hrana, gibanje, trening, aerobik, gimnastika i slično mi plaćamo debelim novcima.

Njegov stres i olakšanje nastupaju kad mu stado napadne čopor vukova ili medvjed te jedva jedvice izvuče živu glavu uz samo dvije izgubljene ovce. Navečer priča kolegama priče koje stvarno imaju snagu. Naše priče su slične samo što završavaju time da smo uspjeli vratiti slučajno obrisani e-mail ili obrisati nesretni tweet kojeg smo slučajno odaslali u nekom afektu. Kasnije sjedimo s istim ljudima s kojima i tvitamo na kavici, pivici i pričamo slične lovačke priče.

I tko je onda u toj priči smiješan?

No, bilo kako bilo, ponuda za čobana nije baš prihvatljiva, a osim toga moj imunološki sustav ne bi podnio bez posljedica te uvjete, tako da ću ipak ostati u sferi bloganja, tvitanja i fejsanja.

//Objavljeno uz dopuštenje autora