Slovenija u okovima krize: Evo zašto Dežela neće postati novi Cipar

Muke po eurozoni se nastavljaju! Slovenija je sljedeća zemlja za koju vlada bojazan da će trebati bailout, odnosno veliki paket pomoći kako bi održala financijsku stabilnost. Čemu takve bojazni i što je pošlo po zlu...

Bankarski sustav je veoma osjetljiv – propast jedne banke znači da propadaju ne samo depoziti i štednja, već svi instrumenti koje je ta banka izdala postaju nenaplativi. Poduzeća koja imaju neki instrument koji je izdala ta banka gube novac zbog nemogućnosti naplate, što dobar dio njih gura u probleme, a tim putem kreću i s njima povezane financijske institucije, uključujući i druge banke. Na taj način propadanje jedne banke znači ozbiljnu prijetnju gospodarstvu čitave zemlje.

Ovaj komentar je omogućio – Siguran novac, svjetski poznati investicijski vodič, od sada dostupan i na hrvatskom tržištu . Posjetite www.siguran-novac.com i predbilježite se – besplatno je! Ukoliko želite doznati više o Sigurnom novcu, pročitajte članak koji smo objavili na tu temu…

U Sloveniji postoji jedna banka koja je, što zbog loših procjena pri davanju kredita, što zbog loše makroekonomske situacije, u naročito ozbiljnoj situaciji: Nova Kreditna Banka Maribor d.d. (iako je
tu i Nova Ljubljanska Banka d.d.), koja je izgubila više od 82% svoje tržišne vrijednosti u posljednjih godinu dana i potrebna joj je pomoć. MMF je iznio procjenu prema kojoj se oko trećinu korporativnih zajmova triju najvećih slovenskih banaka ne otplaćuje. Kada se zajmovi ne otplaćuju dulje vrijeme, moraju se otpisati, a kako su oni dio imovine banke, njihovim otpisom banka gubi na vrijednosti.

Slično se događa i s poduzećima koja imaju visok udio nenaplativih potraživanja, pa se često događa da stečaj jednog velikog poduzeća uzrokuje propast ili probleme kod mnogih malih dobavljača i
poslovnih partnera i domino-efekt u čitavom gospodarstvu. Slovenska poduzeća tako imaju visok udio duga prema glavnici (debt/equity ratio), što ih čini ranjivima na tržišne poremećaje i povećava
potrebu za investicijskim kapitalom. Slovensko je zaduživanje u posljednjih mjesec dana zbog ovih rizika poskupilo za cijelih jedan posto, ako promatramo trošak kamata za desetogodišnju državnu obveznicu, što dodatno otežava sanaciju. Iz tog je razloga MMF savjetovao Sloveniji veće otvaranje prema izravnim stranim investicijama, kritizirajući ih zbog odveć zaštitničkog garda prema 'nacionalnim interesima'.

Nije ništa čudno čuti takve kritike od MMF-a, koji otvaranje prema stranim investicijama smatra univerzalnim lijekom za sve bolesti. Što je Slovencima uistinu činiti, i hoće li ih zadesiti ciparska sudbina? Vjerojatno neće. Slovenija treba rekapitalizaciju u iznosima više no deseterostruko manjim od onog ciparskog, a sama Vlada može prodati neko od velikih poduzeća u državnom vlasništvu, koja su do sada ljubomorno čuvana kao strateški interes. Je li prodaja dobro rješenje – nije, no možda će biti nužno, kako bi se namaknula odgovarajuća sredstva. Velik će politički pritisak biti na novoj premijerki Alenki Bratušek, a glas MMF-a bit će njihov ekspert koji za nekoliko dana postaje guverner središnje banke, Boštjan Jazbec.

Vjerovati je kako će Slovenci proći i kroz ovu krizu zbog visokih potencijalnih priljeva kapitala u slučaju novog privatizacijskog vala, no pitanje ostaje je li se ovakav scenarij mogao izbjeći i može li se gospodarstvo postaviti na zdrave temelje koji će jamčiti dugoročnu stabilnost i rast u jeku krize eurozone.

KOMENTAR: Evo zašto je "ciparski presedan" važan i za hrvatske štediše

Uvečer 19. ožujka, s trideset šestoricom zastupnika protiv i niti jednim za, ciparski je parlament odbio prijedlog međunarodnih zajmodavaca i predsjednika Anastasiadesa, kojim se željelo nametnuti jednokratan porez na sve bankovne depozite u zemlji, i to s 6,75% za one ispod 100,000 eura, a s 9,9% one iznad 100,000 eura. Time je zasad spriječen jedan od najvećih presedana u zapadnom bankarstvu, ali i produbljena ciparska financijska kriza...

Zašto je ovaj presedan važan za svakoga od nas?

Sve do sada, privatni su depoziti bili nešto u što se nikako, ni pod koju cijenu nije diralo. Zakoni su veoma čvrsto štitili štednju, a države je osiguravale, zbog sprječavanja pojave „juriša na banku“. Ako svi podignu depozite, banke ostaju bez sredstava, gospodarstvo bez kredita, a samim time dolazi do kolapsa financijskog i gospodarskog sustava. Upravo da se spriječi panika, banke u Cipru su zatvorene sljedećih dana kako bi se spriječilo da građani podignu svoje depozite – manje zbog ubiranja poreza, više zbog osiguravanja funkcioniranja financijskog sustava.

Sagledajmo sada cjelovitu situaciju koja je ovakav, dosad neviđen prijedlog dovela do Parlamenta. Cipar je gospodarski snažno povezan s Grčkom – više od 20% ciparskog izvoza odlazi u Grčku. Nakon što je Grčka upala u poteškoće s otplatom duga, ciparske su banke otpisale gotovo 25% vrijednosti grčkih državnih obveznica u svojim portfeljima, što je iznosilo oko 1,3 milijarde eura, ili oko 8% ciparskog BDP-a.

Takav nagli gubitak imovine ciparskih banaka uzrokovao je financijske poteškoće koje ih sprječavaju da zadovolje kriterije poslovanja u eurozoni, koje je Cipar postao dijelom još 2008. Banke trebaju znatnu pomoć kako bi opstale, a Eurogroup (skupina koja odlučuje o politici eurozone, a sastavljena je od ministara financija njenih članica) i MMF su postavili uvjete po kojima će posuditi 10 milijardi eura samo ako Cipar prikupi još šest za ukupno potrebnih 16 time što će uvesti jednokratni porez na depozite i povisiti porez na dobit s 10 na 12,5%. Situaciju dodatno komplicira činjenica kako mnogi ruski investitori drže depozite u ciparskim bankama, zbog Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojeg je Rusija potpisala s Ciprom, a što se nikako ne sviđa dijelu Eurogroupa koji ne želi spašavati ruske depozite europskim novcem.

S druge strane, neki ruski ekonomski analitičari ne smatraju ovu krizu lošom jer smatraju kako će se ruski kapital vratiti
gdje pripada, u Moskvu, od koje se posljednjih godina želi stvoriti financijsko središte. Ciprani su, međutim, otišli po pomoć u Rusiju nadajući se zajedničkom rješenju budući da posjeduju naftna i plinska polja u svom ekonomskom pojasu koja bi mogla poslužiti kao kolateral. Vlada, naravno, želi pod svaku cijenu izbjeći oporezivanje depozita jer će na taj način ugroziti privlačenje stranih investicija u bližoj budućnosti, a i dobivanje sljedećih izbora.

Kruha dakle nema, ali igara ima.

Kako god ciparska kriza završila – ili se nastavila, ovaj presedan je možda najava nesigurne budućnosti za dobar dio europskih štediša. Cipar nije jedini član eurozone sa sličnim problemima: čitav Mediteran dijeli slične brige. Vrijeme će pokazati je li ova otočna država iznimka ili samo pokusni kunić za novu metodu rješavanja krize u Eurozoni, koja će možda za sobom povući dalekosežne posljedice i promijeniti investicijske odluke malih, ali i velikih ulagača.

Evo zašto pad hrvatskog kreditnog rejtinga nije tako velika katastrofa

Novinski naslovi posljednjih dana puni su katastrofičnih prognoza uslijed snižavanja rejtinga za Hrvatsku agencijske kuće Moody's.Što je Moody's zapravo učinio? Procijenio je kako se povećao rizik da Hrvatska neće podmirivati svoje obveze po kreditima i obveznicama...

Posljedično, poput domina, snizio se rejting i za sva povezana društva, poput HBOR-a, HEP-a i svih drugih čiji priljev kapitala ovisi o mogućnostima financiranja središnje države. Koliko to sivilo koje su mediji prenijeli doista ima efekta na hrvatskom tržištu kapitala?

Prije svega, potrebno je postaviti pitanje tko uopće određuje tržišna kretanja u Hrvatskoj? Je li to država, medijske kuće, velika poduzeća ili mali ulagači? Najprecizniji odgovor na to jest – svi oni. Svi oni imaju određeni utjecaj na to hoće li u Hrvatsku biti profitabilno ulagati. No, ono što je najvažnije jest da će, neovisno o nekim globalnim ili regionalnim tržišnim kretanjima, uvijek postojati određena poduzeća u koja će biti mudro uložiti novac, kao što će i u veoma uspješnim gospodarstvima postojati gubitaši. Čak i na tržištu obveznica mišljenje rejting agencija ne mora biti presudno: kamatna stopa po kojoj se Hrvatska zadužuje u desetogodišnjim obveznicama nije porasla otkada je druga agencija, Standard&Poor's, objavila pad kreditnog rejtinga prije nešto manje od dva mjeseca.Zapravo, ta stopaje u navedenom razdoblju pala za 40 baznih bodova (0,40%) u posljednjih mjesec dana, i sada iznosi 4,55 posto. Po toj stopi se trenutno Hrvatska može zaduživati, i ona je niža od slovenske, iako Slovenija ima bolji kreditni rejting.

Vidljivo je da pad kreditnog rejtinga nije imao negativnog utjecaja na tržište obveznica, no što je s dionicama? Pogledajmo nakratko što se dogodilo na Zagrebačkoj burzi od prošlog pada rejtinga, 14.12. prošle godine: iako je uslijedio pad CROBEX-a (indeks sastavljen od 25 najznačajnijih dionica kojima se trguje na Zagrebačkoj burzi) od 40 bodova na radni dan nakon objave, kada je iznosio 1680 bodova, narastao je na gotovo 1900 bodova na dan 1.2., dakle tržište kapitala nije doživjelo znatniji potres, štoviše, CROBEX je, kao referentni indeks Zagrebačke burze, rastao, dok je veličina trgovanja bila na sličnoj ili nešto višoj razini u odnosu na prosinac.

Možemo zaključiti kako, iako makroekonomska situacija u Hrvatskoj nije percipirana kao povoljna zbog velikog deficita središnje države i velikog broja nezaposlenih, ona još uvijek ne mora značiti kako je ulagati u Hrvatsku loše – kudikamo je važnije zdravlje samog poduzeća u kojeg ulažemo.

Štoviše, ulaganje je na hrvatskom tržištu i tržištima regije upravo u ovom trenutku, kada su dionice relativno jeftine, veoma mudra odluka koja se u duljem vremenskom roku može itekako isplatiti.