Ljudi danas znatno teže pregovaraju o svom položaju na poslu, da se primijeti njihova prava vrijednost i ono što rade. Svoje glave drže čvrsto vezane za posao, mnogo rade i nadaju se da će to prepoznati njihovi nadređeni i nagraditi ih. Uglavnom se ili dodvoravaju nadređenima kako bi im dali neki oblik nagrade ili se žale što oni nisu prepoznali njihov izvanredan doprinos poslovanju.

Zato je važno promijeniti mišljenje i osobni pristup karijeri te iskoristiti četiri pravila koja mogu biti od koristi ako želite napredovati u karijeri i povećati svoju vrijednost.

1. Tehnički, zaposleni ste kao radnik, te ako i razmišljate kao jedan od njih to vas neće dovesti nigdje. Korijen tog stava vidljiv je još u tome kako smo se ponašali kao studenti.  Naime, kada se kao student pojavite na nekom radnom mjestu, očekujete da će vaš poslodavac o vama voditi brigu i učiniti sve da vam olakšaju u budućnost. Međutim, kompanije za koje radite vas plaćaju kako biste vi bili ti koji bi njima pomogli rastu, a ne da oni vama pomažu u vašem poslovnom putu. Zato morate ukloniti očekivanja koja vas drže kao zaposlenika i početi razmišljati i postavljati se kao vlasnik tvrtke.
2. Počevši od vašeg šefa koji je ujedno i vaš primarni klijent, morate razumjeti kako vaš poslodavac nije zadužen da preuzme vodstvo u vašoj karijeri. Kao vlasnik tvrtke, preuzmite to vodstvo na sebe i raspravite o tome koji bi posao željeli raditi i kolika bi bila vrijednost toga. Kako bi ste napredovali u karijeri ključno je usvojiti pristup gdje ste vi vlasnik, a svi ostali, čak i vaš poslodavac je vaš kupac te svoje želje oko napretka jasno iznosite.
3. Stavljanje vaše karijere pod kontrolu ne znači nužno da to morate raditi samostalno. Nerijetko možemo vidjeti kako ljudi odgovornost za napredak svoje karijere prenose na menadžere. No umjesto toga, bolje je da podijelite s njim na što ste sve spremni, opišite kako vidite u kojem će se smjeru kretati kompanija. Naglasite kako kompaniju vidite kao posao kojim ćete doći na mjesto na kojem trebate biti, no da vam je potrebna i suradnja s njim unutar organizacije kako biste do željenog napretka i došli.
4. Kao posljednje pravilo umjesto da se usredotočite na stvaranje radnih mjesta za koje je pitanje hoće li uopće postojati u sljedećem desetljeću, radije pažnju posvetite stvaranju što boljeg branda. Potpredsjednik, viši menadžer vodeći supervizor sve su to titule koje mnogi ljudi imaju. No, iz toga nije vidljivo kako netko obavlja svoj posao, a još manje koliko ga dobro obavlja. Prema tome, ključno je da pažnju više posvetite stvaranju branda nego li novih radnih mjesta u svrhu poboljšanja karijere i vaše vrijednosti.

Da biste povećali vrijednost vašeg rada na poslu prilikom pregovaranja s poslodavcem, vi morate biti ti koji će učiniti da se to dogodi, umjesto da čekate da poslodavac ili menadžer to isto učini za vas. Kada se jednom povežete s načinom razmišljanja kako razmišljaju sami vlasnici kompanija, bit ćete oduševljeni spoznajom kako samo prirodno proaktivni možete postati i vi i što možete učiniti za vlastiti boljitak na radnom mjestu.

Postoji mnogo stvari koje možete početi raditi i pritom postati sretniji, bilo da je to ulaganje u vas same ili poboljšavanje odnosa. No, isto tako postoji jedan oblik tako zvanog samokažnjavanja koji ima negativan utjecaj na nas i može umanjiti naše zadovoljstvo, a to je konstantno uspoređivanje s drugima.

Kada ste posljednji put na Facebooku vidjeli da je netko u svojoj objavi dijelio trenutke neuspjeha?

U poslovnom svijetu, ljudi se nerijetko uhvate u trenutcima kada sebe uspoređuju s drugima. Ponekada je to preispitivanje jesu li i oni obavili posao jednako dobro kao njegovi kolege ili jesu li oni u njihovo vrijeme bili na istoj razini znanja? Povećanja plaća kao i promocije bile su usko vezane za sustav rada gdje se pratilo koliko netko radi dobro u usporedbi s drugima. Tako pokušavajući ispuniti tuđa očekivanja, gubimo iz vida ono što uspjeh predstavlja nama. Sve teže i teže se oslobađamo činjenice da nam znače mišljenja drugih i tako oni imaju utjecaj na nas.

Dovoljno je loša spoznaja da se neprestano uspoređujemo s drugima, posebno kada smo previše samokritični. Za primjer uzmimo društvene mreže, kada ste posljednji put na Facebooku vidjeli da je netko u svojoj objavi dijelio trenutke neuspjeha, kao slike kako čisti radni stol jer je upravo dobio otkaz i slično. To, naravno, nije ono što ljudi dijele, ono što mi vidimo jesu slike njihovih uspjeha poput penjanja na Kilimanjaro ili slike njihove djece koja završavaju fakultete.

Postajete li bolja verzija sebe ili ne?

Istina je da uspoređivanjem naše, možda dosadne svakodnevice ili neuspješnijeg perioda u životu, s nečijim stalnim i vidljivim uspjesima ima utjecaj na to kako ćemo se osjećati. No i za to postoji jedan jednostavan, a moćan lijek. Svakodnevno se podsjećajte da jedina usporedba koju trebate raditi je ona kakvi ste vi bili jučer. Postajete li bolja verzija sebe ili ne?

Potrebno je shvatiti da stvari koje vas razlikuju od drugih i zbog kojih se uspoređujete s drugima, čine vas jačima, a ne slabijima. Zbog njih ste vi upravo to što jeste.

• Osobe koje su osjetljive na emocije drugih poznati su kao empati.
• Budući da su empati također osjetljivi na buku, miris i blizinu ljudi, velika je vjerojatnost da će se u gužvama osjećati preplavljeno, a u društvenim situacijama iscrpljeno.
• Judith Orloff, psihijatrica je koja se identificira kao empat, bavi se drugim empatima kako bi im pomogla u suočavanju s njihovim izazovima.

Empatija je sposobnost koja omogućuje da razumijemo kako se netko drugi osjeća. Većina ljudi, osim ekstremnih slučajeva poput antisocijalnih i narcističkih osobnosti, ima mogućnost da osjete empatiju na nekoj razini. No, neke osobe su empatičnije od drugih. Oni koji su na vrhu ljestvice zovu se empati. "Empat je emocionalna spužva. To je osoba koja upija stres i pozitivne emocije u vlastito tijelo od drugih ljudi", objasnila je psihijatrica Judith Orloff, autorica knjige The Empath's Survival Guide.

"Empath je emocionalna spužva", izjavio je za Business Insider, Judith Orloff, psihijatar koji je napisao knjigu "Empath's Survival Guide", dodajući kako osoba "apsorbira stres i pozitivne emocije u vlastita tijela od drugih ljudi. "

Nemaju filtere poput ostalih ljudi

Kada je netko empat to ne znači samo da ima mnogo suosjećanja, u mnogim stvarima te osobe nemaju filtere poput ostalih. Snažno doživljavaju ono što se događa oko njih, vrlo su osjetljivi na buku, miris i pretjerano pričanje. To znači da u gužvi mogu brzo postati preplavljeni senzacijama i iscrpljeni nakon samo kratkog perioda.

"Imaju dar intuicije, dubine i stvarne brige za druge, a uz to osjećaju duboko suosjećanje.'', objasnila je Orloff, koja je i sama empat te dodala kako često daju previše od sebe te da mogu preuzeti bol u tijelu od svojih voljenih tako da je oni osjećaju.

Trebaju vrijeme samoće

Neki empati trebaju spavati sami, što može biti škakljiva tema razgovora s partnerom. Bliskost koja je uobičajena za vezu može biti iscrpljujuća za empata, iako su namjere njegova partnera dobre.

"Poznajem empate koji vole spavati sami, ali to ne govore svojim partnerima. Jednostavno ne mogu zaspati dok je netko drugi u krevetu. Jedna moja pacijentica to naziva priljubljeno držanje, jer njezin se partner voli priljubiti uz nju i zagrliti je, a ona se osjeća zarobljeno", objasnila je Orloff.

Nekima je možda teško pojmiti da netko treba vrijeme samoće u sretnoj vezi. To je još jedan od razloga zašto takvi ljudi dobivaju krive dijagnoze poput depresije ili anksioznosti. Oni uistinu mogu iskazivati simptome tih bolesti, no to može biti rezultat toga što su prisiljeni živjeti onako kako im ne odgovara.

Godinama slušaju kako su 'previše osjetljivi', mnogi od njih odrastu uvjereni da s njima nešto nije u redu, a istina je da imaju poseban dar. Ako nisu svjesni svoje prirode, svakodnevne interakcije mogu im nanijeti štetu.

Postavljanje granica može biti teško

Empatima je prava borba postaviti granice, posebno s manipulatorima koji ih mogu iskorištavati.

Narcisi i empati privlače jedni druge jer prvi u empatima vide nekoga koga mogu iskoristiti, a empati u narcisima vide nekoga kome mogu pomoći. Psihijatrica Orloff pomaže svojim klijentima da nauče kako se zauzeti za sebe i da shvate što je najbolje za njih.

''Uvijek im kažem da je 'ne' cijela rečenica. Naučite kako reći 'NE' te pritom ne ulazite u raspravu oko toga. Samo recite ne, žao mi je ne mogu to večeras, radije bih ostao kod kuće", navela je Orloff.

Na samom početku svjoe knjige, Orloff nudi test samoprocjene, dizajniran je tako da si empati sami mogu postaviti dijagnozu. Nakon toga u knjizi mogu pronaći tehnike, primjerice meditaciju, kojima si mogu olakšati.

Psihijatrica je istaknula da si empati moraju osvijestiti kako imaju prekrasan dar koji je u današnjem svijetu prijeko potreban, a njezin je posao pomoći im u suočavanju s izazovima kako bi prihvatili i uživali u tom svom daru.

Obrazovanje bi nas trebalo pripremiti za život. Nekada, to je značilo učenje određenih činjenica i vještina, poput učenja množenja i dijeljenja ili kada je Kolumbo otkrio Ameriku. No, danas se nastavni plan više usredotočuje na globalni i digitalni svijet, poput kulturne povijesti, osnovnih računalnih vještina kao i pisanje koda (programiranje).

Ipak, izazovi s kojima će se naša djeca suočiti mnogo su drugačiji od onih s kojima smo se mi suočavali dok smo odrastali, te mnoge stvari koje tipični student danas uči neće biti toliko relevantni onda kada završi fakultet. Tako su rezultati istraživanja napravljenog na Sveučilištu Oxford pokazali kako će 47 posto današnjih radnih mjesta u sljedećih 20 godina biti eliminirano.

Za 10 ili 20 godina, većina onoga što „znamo“ o svijetu više neće biti tako. Računalna budućnost neće biti digitalna, softverski kod će nestati ili će pak postati znatno manje važan. Mnogi poslovi, koji se danas smatraju dobrima, bit će ili potpuno automatizirani ili uvelike devalvirani. Zato moramo razmisliti kako pripremamo našu djecu za budućnost.

Razumijevanje sustava

Predmeti koje smo učili u školi uglavnom su bili statični, primjerice dva plus dva uvijek je bilo četiri, Kolumbo je još uvijek 1492. godine otkrio Ameriku. Tumačenja su se možda razlikovala od mjesta do mjesta i evoluirala tijekom vremena, no uglavnom su nas učili kako se svijet temelji na određenim činjenicama, a mi smo bili ocjenjivani na temelju znanja tih istih činjenica.

Tehnologija već dugo vremena ima veliki značaj u svakodnevnom životu ljudi, no računala sama po sebi će se i dalje sve više mijenjati te će se manje temeljiti na digitalnom kodiranju, a više na kvantnim zakonima i ljudskom mozgu. Djecu, stoga, treba učiti manje o tome kakve su stvari danas, a više o sustavima na kojima će se temeljiti buduće tehnologije, poput genetike, kvantne dinamike i logike koda. Najbolji način spremnosti na to što budućnost nosi jest razvijanje sposobnosti učenja i prilagodbe.

Primjena suosjećajnosti i dizajnerskih vještina

Ipak, unatoč razvoju računala i njihovim sve boljim postavkama, odsutnost empatije strojevima otežava dizajniranje proizvoda i procesa koji će maksimizirati zadovoljstvo i korisnost kod ljudi. Prema tome, potražnja za dizajnerskim vještinama bit će sve veća dok će se osnovna proizvodnja i analitički procesi sve više automatizirati. Porastom umjetne inteligencije i virtualne stvarnosti, naša iskustva s tehnologijom postat će sve značajnija što će povećati potrebu za dobrim dizajnom. Na primjer, konverzacijski analitičari (da, to je pravi posao)  rade zajedno s dizajnerima na stvaranju konverzacijske inteligencije za glasovna sučelja i, očito će,  virtualna stvarnost biti mnogo dizajnerski intenzivnija  nego što je to video ikada bio.

Sposobnost komuniciranja složenih ideja

U obrazovanju, danas, naglasak se više stavljao na STEM područja (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) i na to kako je uspješnost u tim područjima važna kako bi studenti mogli razumjeti svijet. Međutim, ponekad diplomanti STEM-a teško pronalaze dobre i kvalitetne poslove. S druge strane, sposobnost učinkovitog komuniciranja ideja postaje vrlo cijenjena vještina. Uzmite u obzir Amazon. Iako je to jedna od najinovativnijih i tehnički najiskusnijih organizacija na svijetu, kao ključni čimbenik njene uspješnosti krije se u kulturi pisanja. Tvrtka je vrlo fanatična oko sposobnosti komuniciranja te je razvijanje dobrih vještina pisanja ključan faktor da biste kod njih gradili karijeru. Iako je učenje tehničkih predmeta poput matematike uvijek dobra ideja, proučavanje vijesti, filozofije i književnosti jednako je važno.

Suradnja i rad u timovima

Tradicionalno, školski rad i uspjeh se temeljio na individualnim postignućima. Trebali ste učiti kod kuće, pripremiti se za nastavu i biti u stanju samostalno pisati testove. Ako biste pogledali test svog prijatelja to bi bilo varanje  i zbog toga ste imali problema, zbog čega smo svi naučili da smo sami odgovorni za svoja postignuća. No, vremena danas se mijenjaju, pa primjerice jedan rad bude napisan od strane većeg broja autora te se poslovi od većeg značaja sve više obavljaju u timovima. Sve više će biti potrebno da je pojedinac spreman na rad u timu i da u ostvarenju ciljeva surađuje sa svojim kolegama, a poznavanje brojki i činjenica postat će manje bitno. Zato je važno obratiti pažnju ne samo na to kako djeca postižu uspjeh u školi već i na njihov način igranja, rješavanja sukoba i čine li druge oko sebe da se osjećaju podržanima jer društvene sposobnosti  postale su značajnije i od onih kognitivnih.

Najčešći problem ljudi danas je nedostatak samopouzdanja i za većinu postizanje samopouzdanja jedan je od ciljeva koje žele ostvariti. No, da biste postigli samopouzdanje morate promijeniti svoj život jer kada promijenite život onako kako vama odgovara tada ćete doći do željenog samopouzdanja.

Kada se suočavate s velikim nedostatkom samopouzdanja, pozitivno razmišljanje neće pomoći da se magično osjećate bolje

Samopouzdanje možete postići poduzimanjem nekih koraka iako je prvi korak uvijek najteži posebno onda kada nemate visoko mišljenje o sebi. Naime, kada se suočavate s velikim nedostatkom samopouzdanja, pozitivno razmišljanje neće pomoći da se magično osjećate bolje. Isto tako ako vjerujete da niste dovoljno dobri, govoreći sebi „Ja sam pametan/na.“ ili „Ja sam dobra osoba“ vjerojatno ćete se osjećati površno što vam neće baš dati veliki poticaj u jačanju samopouzdanja.

No, nitko nikada nije izgradio zdravo samopuzdanje sjedeći kod kuće cijeli dan. Umjesto toga, samouvjereni ljudi poduzimaju  korake.  Zato, učinite nešto čime ćete dokazati da vaš mozak i njegova percepcija vas samih nije točna. Učinite neke zahtjevne stvari i izoštrite svoje vještine. Zdrava razina samopouzdanja gradi se savladavanjem novih stvari i prevladavanjem straha da nešto ne možete. Svaki put kada uspijete i nešto postignete pokazat ćete svom mozgu da ste jači nego što mislite i tijekom vremena  stvoriti drugačiju sliku o sebi. Ne morate nužno svaki put uspjeti da biste nešto dokazali jer i vaše pogreške kao i neuspjesi mogu vam pomoći u izgradnji samopoštovanja.Kada ne uspijete dobivate priliku da vježbate kako se nositi s neugodnim emocijama – poput razočaranja, sramote i frustracija. Svaki put kada uspijete tolerirati i kontrolirati negativne osjećate gradite povjerenje u svoju sposobnost da se nosite sa stresom.

Jednom kada počnete nešto poduzimati i dokažete sebi da ste sposobniji i kompetentniji nego što vam mozak daje zasluge, možete raditi i na rješavanju i drugih problema povezanih sa samopouzdanjem. Najbolji način da to učinite je da promijenite svoj način razmišljanja, a ako i dalje imate negativno mišljenje o sebi tada pokušajte navesti sve razloge zašto ste dobri i što vas čini sposobnima i uspješnima. Podsjetite se da su sve vaše pogreške zapravo samo prilika da se poboljšate, a ne dokaz da ste gubitnik.

U cijelom putu do postizanja samopouzdanja pojavit će se i preispitivanje. Ono je neizbježno, ali način na koji vi reagirate na to vaš je izbor. Obvezujući se da poduzmete nešto proaktivno kako biste izgradili samopouzdanje odličan je početak. Kada ste spremni suprotstaviti se, ponekad teškim stvarima, zapravo jačate svoje psihičko zdravlje te što se budete više osjećali jaki, osjećat ćete se bolje kao osoba.

Godinama se cijeli koncept roditeljstva temeljio na 'ideji omogućavanja' i konstantnog trčkaranja oko djece kako bismo bili sigurni da imaju sve što im je potrebno, pa čak i više od toga. Naravno, kao što znamo, to im je u mlađoj dobi pomagalo da postanu neovisni, no kako djeca odrastaju, roditelji su i dalje u iskušenju da im uvijek budu pri ruci i na bilo koji način im olakšaju svakodnevni život.

Nova nedavna istraživanja sugeriraju da je za što zdravije odrastanje poželjno da roditelji samo iz daljine gledaju sazrijevanje i odrastanje svoje djece i pomažu im kada je to potrebno. Umjesto toga, i dalje postoje tzv. „roditelji kosilice“, roditelji koji pokušavaju riješiti sve buduće sukobe svoje djece, grade im put da što lakše pronađu posao jednostavno „kose“ put pred njima. Oni rade sve da put odrastanja njihove djece bude što lakši, glađi i bez velikih prepreka.

No, takav način roditeljstva je loša ideja

Važno je djecu naučiti kakav je stvarni svijet i kako on zapravo funkcionira te da neće uvijek sve biti jednostavno i onako kako su oni zamislili. Kada jednom budu zaposleni, moraju biti svjesni da šefovi neće uvijek imati razumijevanja i da će se morati potruditi puno više da bi nešto postigli. Potrebno je da se nauče nositi s neuspjehom i da znaju rješavati sukobe.

Kada, naime, svojoj djeci pomičete sve prepreke stvarnog svijeta ne činite im uslugu jer se tako ne uče nositi s problemima u stvarnom životu, ne uče kako ustrajati u neuspjehu kao ni  prevladati izazove s kojima se mogu susresti na radnom mjestu.

Ako činite sve za svoju djecu i umjesto njih to, definitivno, nije znak ljubavi i brige već je znak da ne vjerujemo da naša djeca zapravo odrastaju, sazrijevaju i postaju odrasli ljudi. Stoga, na vrijeme promijenite svoj način odgoja djece jer im možete učiniti veliku uslugu pripremite li ih za svijet onakav kakav on uistinu jest.