Kroničan ste radoholičar? Donosimo 4 savjeta kako uspostaviti balans

Poduzetnici su dobro poznati kao radoholičari te vrlo često i žive svoj posao, provodeći većinu svog vremena radeći, osmišljavajući nove strategije i sanjajući o budućim uspjesima.

Važno je biti strastven oko svog poslovanja i svaki posvećeni poduzetnik zna da će se za boljital svog biznisa morati žrtvovati. No, kada vaš privatni život, zdravlje kao i veze pate jer ste previše fokusirani na posao tada to postaje nezdravo.. Stoga je potrebno pronaći balans u životu i malo utišati glas radoholičara u sebi.

U nastavku su četiri savjeta kako to postići:

 

Postavite granice

Jedna od najtežih stvari koje poduzetnik mora naučiti jest reći ‘ne’. Nije svaka prilika dobra za vaš posao, a postavljanje granica ključno je da filtrirate one prilike koje vam crpe vrijeme i energiju.
“Kada sam tek počela sa svojim biznisom, radila bih i po 75 sati tjedno zbog čega sam postala sve lošijeg zdravlja te su moje veze patile. Iako je bilo teško u početku, naučila sam kako postaviti granice i reći ‘ne’ klijentima i projektima koji nisu u skladu s našim mogućnostima i vrijednostima.” izjavila je Kristin Kimberly, osnivačica Creative Development Agency.

 

Isplanirajte svoje večeri i vikende unaprijed

Vrlo vjerojatno je vaš svaki dan dobro isplaniran zadacima, projektima i sastancima. Chris Christoff, suosnivač MonsterInsights-a, rekao je kako bi poduzetnici isto to trebali učiniti i sa svojim večernjim satima i vikendima jer bi tako uspjeli produljiti vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima.

 

Isplanirajte putovanje

Ponekad nije dovoljno samo ostaviti mobilne uređaje u nekoj drugoj sobi kako biste se maknuli od posla. Zbog toga Sweta Patel, osnivačica Silicon Valley Startup Marketinga, predlaže da isplanirate putovanje – čak i neko kraće – kako biste si promijenili svakodnevicu i usredotočili se malo na sebe.
“Nekada trebate samo sjesti na avion i otputovati negdje kako biste ponovo napunili baterije i iznova se usredotočili na sebe. Možete čak planirati i male izlete s obitelji i prijateljima kako biste proveli i vrijeme s obitelji i tako spojili ugodno s korisnim.” izjavila je Sweta.

 

Isključite ‘poslovne notifikacije’ na vašem mobilnom uređaju

Moderne tehnologije poduzetnicima danas omogućuju da rade bilo kada i bilo gdje putem svojih pametnih telefona. Nažalost, to vrlo često znači da imaju osjećaj da cijelo vrijeme moraju biti na raspolaganju. Osnivač SeedProd-a, John Turner rekao je kako je važno isključiti mobilne uređaje – ili barem isključiti obavijesti – u svoje slobodno vrijeme, jer vrijeme koje provedete s obitelji bez stalnog gledanja u mobitele zasigurno će biti kvalitetnije i bolje.

Dr. Nicolas Kfuri: Kako uvesti reda u kaosu

Živimo u svijetu koji postaje sve kaotičniji. Štoviše, poduzeća su sve više izložene kaosu nego redu. Kako možemo vratiti red u organizacije? Ovo je bilo pitanje kojim se bavio Dr. Nicolas Kfuri, međunarodni ekspert za obuku menadžera, profesor i konzultant, čije su ekspertize Globalna korporativna strategija, marketing i brendiranje i internacionalizacija procesa, u nedavnom webinaru održanom od strane COTRUGLI Business Schoola-a.

Kako današnja kriza, poput ove epidemije COVID-19, klimatske promjene i slično utječu na rad i poduzeća? Imali načina da neke organizacije izađu još jače iz ove krize? Dok je pokušavao odgovoriti na ova pitanja, Dr. Kfuri je istaknuo da red ima svoje korijene u političkim, ekonomskim i religijskim sistemima, što bi značilo da "dovođenje stvari u red" u različitim kulturama znači različite stvari, od zemlje do zemlje, od organizacije do organizacije.

U ovom procesu, nailazimo i na paradoks znanja, jer "znamo" više nego ikad prije, ali zbog toga što organizacije stalno rastu, što standardno dovodi više kaos, moramo vratiti ovaj rastući kaos u red kako bi taj organizacijski kaos postao izdrživ, ističe Dr. Kfuri.

Društvo se mijenja - još od početka vremena!

Naravno, kako se društvo mijenja, organizacijama postaje sve teže zadovoljavati potrebe svojih korisnika. Dr. Kfuri ukazao je na novu razinu neizvjesnosti, jer smo prešli sa "ne znamo kojim resursima doći do kraja" na "ne znamo što je kraj".

Kroz povijest socijalnog razvoja, ljudi su došli sa utjecaja vlasti na utjecaj društvenih mreža, što nas je dovelo do promjene naših osobnih odnosa. Ovo utječe i na kulturu pa tako i kulturu unutar organizacija. Treba nadodati i da tradicionalne industrije prolaze kroz tehnološku transformaciju, koja, kao rezultat svih gore navedenih čimbenika na korporacije, u konačnici utječe i na društvo.

U Q&A dijelu webinara, Dr. Kfuri je odgovarao na pitanja hoće li trenutna kriza srušiti EU kao Uniju na što je on odgovorio "Točno je da smo skupa kad stvari idu dobro, a kad ne idu, onda više nismo skupa. Stoga, zadržati ćemo Uniju ako ostanemo skupa i solidarni i u ovim teškim vremenima." Ali, on ne vjeruje da Europska Unija ide ka svom kraju.

Ikrea na primjer otvara svoje poslovnice u centrima gradova, bankarski sektor se mijenja zbog novih igrača na tržištu a kompanije poput Amazona se sada opisuju kao oni koji remete tržište. Treba nadodati i da novi igrači na tržištima sve više utječu na globalne biznise, navodi Dr. Kfuri, dodajući da su 3 riječi sada spajaju: fizički, digitalno i biološki.

"Čini se da je sve počelo u 2007" prisjeća se Kfuri, navodeći par novih proizvoda i inovacija: prvi iPhone, Facebook, Twitter, Android, Amazon Kindle, Airbnb, IBM-ov Watson, Intelov "non-silicon" materijal, pa čak i obnovljivi izvori energije, sekvenciranje DNA i jedan izvjesni "Satoshi Nakamoto" (inače pseudonim osobe koja je razvila bitcoin, napominje autorica).

"Od svog početka, tehnologija se rapidno razvija, ali čini se da danas evoluira brže no ikada. Ovaj proces počeo se ubrzavati prije stotinjak godina, kada je još uvijek trebalo 20 ili 30 godina da inovacija dođe na tržište, dok danas to traje svega par godina."

Od umjetne inteligencije do Biblije

Dr. Kfuri se zatim bavio temom umjetne inteligencije, koja za razliku od ljudske inteligencije ima mogućnost stalnog ažuriranja i "spojenosti", pojašnjavajući kako računala ne spavaju već uče konstantno. Dodao je i da ljudska vrsta danas ima probleme poput ove pandemije koji su po njemu globalni baš iz razloga što je svijet toliko povezan danas.

"Globalizacija je donijela neke izvrsne promjene, ali i dodatne rizike. Dr. Kfuri vjeruje da prije 25 godina globalizacija nas je dovela do spoznaje kako napraviti stvari povoljnije, a idućih 25 godina će nas voditi do toga kako napraviti stvari pametnije.

Sa ovim faktorima na umu i sa mišlju vodiljom "kako uvesti red u naše organizacije", menadžmenti organizacija moraju imati na umu da vode svoje organizacije kroz vrlo turbulentan svijet. Zbog toga, moraju sa stajališta kontroliranja svog prostora prijeći na "svladavanje vremena" u ovom fluidnom svijetu. Nadalje, menadžeri se moraju boriti protiv "naseljenika" i stvoriti takozvanu "nomadsku kulturu" u ovom mobilnom i ekstrateritorijalnom svijetu, jer ljudi bi trebali biti spremni na nove izazove, izazove koji konstantno zahtijevaju nove vještine na novim područjima.

Vraćajući se na razlike između ljudi i umjetne inteligencije, Dr. Kfuri je spomenuo "storytelling" koji, zajedno sa menadžerima, treba inspirirati ljude i igrati pozitivnu ulogu na ovom polju. Ovo će stvoriti snažnu vezu između kompanija i korisnika, dodao je, napominjući kako je najbolje prodavana knjiga svih vremena - Biblija - kolekcija ljudskih priča.

Izvor za tekst: Alenka Lena Klopčić.

Koronavirus: Čekić i ples

Kako može izgledati slijedećih 18 mjeseci, ako nam lideri kupe to vrijeme

Ovaj članak napisao je Tomas Pueyo, a nastavlja se na članak "Coronavirus: Why you must act now sa preko 40 milijuna čitanja i 30 prijevoda.

Sažetak članka: Snažne mjere protiv koronavirusa danas bi trebale trajati samo par tjedana, ne bi trebalo biti velikog porasta u broju zaraženih poslije toga i sve to se može napraviti uz jako male troškove za društvo usput spašavajući milijune života. Ako ne poduzmemo potrebne mjere, deseci milijuna će biti zaraženi, mnogi će umrijeti, zajedno sa svim onima kojima je potrebna intenzivna njega iz prostog razloga što će se urušiti zdravstveni sistemi.

Unutar jednog tjedna, zemlje diljem svijeta su prešle sa "Ovaj virus nije nešto strašno" na stroge mjere još neviđene u ovom mileniju. Ali i dalje mnoge zemlje ne rade ništa po pitanju zaštite. Zašto?

Svaka država pita sebe isto pitanje: Kako bi trebali reagirati? Odgovor nije toliko očit.

Neke države poput Francuske, Španjolske ili Filipina su proglasile stroge karantene. Druge poput SAD-a, Velike Britanije ili Švicarske su se dugo premišljale i oklijevale, držeći se "social distancing" mjera.

Evo čime ćemo se baviti danas uz mnogo podataka, grafova i modela sa raznih izvora:

  1. Koja je trenutna situacija?
  2. Koje opcije imamo?
  3. Koja je jedna stvar koja je bitna trenutno? (Vrijeme)
  4. Kako izgleda dobra koronavirus strategija?
  5. Kako bi trebali razmišljati o ekonomskim i socijalnim učincima?

Kada završite čitati članak ovo će biti vaši zaključci:

Zdravstveni sistemi su već sada u kolapsu.
Države imaju dvije opcije: ili će imati snažne mjere ili će imati ogromne epidemije.
Ako odaberu pandemiju, tisuće će umrijeti. U nekim državama milijuni.
Ta opcija vjerojatno neće zaustaviti ni nove valove infekcija.
Ako ćemo se sada boriti jako, smanjiti ćemo broj žrtava.
Bolje ćemo se pripremiti.
Naučit ćemo.
Svijet nikada nije brže učio o biločemu.
A trebamo učiti jer znamo tako malo o virusu.
Sve to će nam donijeti nešto kritično: malo vremena.

Ako odaberemo snažne mjere, borba će u početku biti nagla, kasnije postepena.
Biti ćemo zatvoreni par tjedana, ne mjeseci.
Zatim, dobiti ćemo sve više sloboda nazad.
Neće se sve vratiti u normalu odmah, ali na koncu hoće.
A sve to možemo napraviti imajući itekako na umu i ekonomiju.

Bacimo se na posao.

1. Kakva je situacija?

Prošli tjedan pokazao sam ovu krivulju:

Krivulja pokazuje slučajeve koronavirusa diljem svijeta izvan Kine. Možemo pogledati Italiju, Iran i Sjevernu Koreju, ako povećate početak desno ugla krivulje. Moja poanta je da će zemlje koje ne budu poduzimale stroge mjere doživjeti sudbinu ove 3 zemlje.

Pogledajmo što se dogodilo u međuvremenu.

Kao što je i predviđeno, broj slučajeva je eksplodirao u desetak zemalja. Ovdje recimo gledamo samo zemlje sa preko 1000 slučajeva. Treba naglsiti par stvari:

Da li ste primjetili nešto neobično na ovoj listi zemalja? Izvan Kine i Irana, koji imaju veliku eksploziju slučajeva, te Brazila i Malezije, svaka država na ovoj listi je među najbogatijim državama svijeta.

Mislite li da virus cilja bogate zemlje? Ili je vjerojatnije da su bogate zemlje bolje u identificiranju i testiranju virusa?

Malo je vjerojatno da siromašnije zemlje nisu u tolikoj opasnosti. Toplo i umjereno vrijeme sigurno pomaže ali ne spriječava širenje virusa - inače Singapur, Malezija i Brazil ne bi prolazili kroz takvu eksploziju.

Najvjetojatniji scenarij je da je koronavirus sporije došao do tih zemalja jer su slabije povezane ili je već tamo ali nemaju dovoljno sredstava da kvalitetno testiraju i bore se s njim.

Svakako, ako je zadnje točno, to znači da većinu zemalja koronavirus neće zaobići. Pitanje je vremena kada ćemo vidjeti nove slučajeve u tim zemljama.

Kakvu mjeru mogu te zemlje poduzeti?

2. Koje su nam opcije?

Od prošlotjednog članka, narativ mnogih zemalja se promjenio i veliki je broj država poduzeo mjere. Evo nekih najiluzornijih primjera:

Mjere u Francuskoj i Španjolskoj

U jednom ekstremu imamo Španjolsku i Francusku. Ovo je nekakva lenta vremena za Španjolsku:

U četvrtak 12.03. presjednik je izjavio da španjolske vlasti nisu neozbiljno shvatile rizik od koronavirusa.
U petak 13.03., proglašeno je izvanredno stanje
U subotu 14.03. ove su mjere poduzete:

U ponedjeljak, zatvorene su granice.

Neki ljudi ovo vide kao listu odličnih mjera. Drugi očajavaju nad ovim mjerama. Ovaj članak će pokušati približiti obe strane.

Lenta vremena francuskih mjera je jako slična, samo su oni malo sporije ih provodili ali su zato sada malo agresivniji. Npr., najam, porezi i komunalne usluge su oprošteni do daljnjeg za male poduzetnike.

Mjere u SAD-u i Velikoj Britaniji

SAD i Velika Britanija su (poput Švicarske recimo) bile jako spore sa uvođenjem strogih mjera. Evo lente vremena za SAD:

Mnoge savezne države i gradovi su sami poduzeli inicijative i uveli strože mjere.

Velika Britanija ima sličan set mjera: mnogo preporuka al jako malo strogih mjera.

Ove dvije grupe država ilustriraju dva ekstremna pristupa virusu: mitigacija i suzbijanje. Pokušajmo shvatiti što one znače.

Opcija 1: Ne poduzimanje mjera

Prije nego to napravimo, pogledajmo što činjenje ničega donosi za države poput SAD-a:

Ovaj fantastičan kalkulator epidemije može vam pomoći da shvatite što će se dogoditi pod različitim scenarijima. Zalijepio sam poviše graf sa ključnim faktorima koje određuju ponašanje virusa. Primjetite da zaraženi (u rozoj boji) imaju plafon od 10 milijuna na određene datume. Većina varijabli je ostavljena po početnim postavkama. Jedine primjene su na R sa 2.2 na 2.4 (ima više smisla s obzirom na najnovije informacije. Vidite na dnu epidemiološkog kalkulatora), stopa smrtnosti (4% zbog raspada zdravstvenog sustava. Pogledajte detalje ispod ili prethodni članak), dužina ostanka u bolnici (sa 20 na 10 dana) i stopa hospitalizacije (dolje sa 20% na 14% na temelju ozbiljnih i kroničnih slučajeva. Treba uzeti u obzir da WHO iznosi podatak od 20%) na temelju najnovijih istrživanja. Treba također uzeti u obzir da ove brojke ne mijenjaju konačan rezultat previše. Jedina promjena koja je bitna je stopa smrtnosti.

Ako ne napravimo ništa: Svi će se zaraziti, zdravstveni sustav će biti preplavljen, stopa smrtnosti će skočiti u nebesa i na koncu će umrijeti 10-ak milijuna ljudi (plavo na grafu). Grubo računajući ako se 75% stanovnika SAD-a razboli i 4% umre, to je 10 milijuna mrtvih ili 25 puta više nego što ih je umrlo u 2. svjetskom ratu.

Sigurno mislite: "To zvuči previše, čuo sam puno optimističnije prognoze."

U čemu je onda kvaka? Sa svim ovim brojevima, lako se zabuniti. Bitne su dvije stavke - koliko broj ljudi će se zaraziti virusom i razboljeti te koji postatak njih će umrijeti. Ako se samo 25% razboli (jer neki imaju virus al nemaj simptome i ne broje se kao slučajevi) a stopa smrtnosti je 0.6% umjesto 4%, opet na kraju imamo 500 000 mrtvih u SAD-u.

Ako ne učinimo ništa, broj mrtvih od koronavirusa će vjerojatno biti negdje između te dvije brojke. Rupa između tih brojki uglavnom ovisi o stopi smrtnosti pa bi stoga razumijevanje iste bilo ključno. Što uzrokuje smrt kod koronavirusa?

Kako bi trebali razmišljati o stopi smrtnosti?

Ovo je isti graf kao prije, al sada gledamo hospitalizirane slučajeve umjesto broj zaraženih i mrtvih:

Svijetlo-plavo područje je broj ljudi koji trebaju u bolnicu dok je tamno plavom označen broj ljudi koji će trebati intenzivnu njegu. Vidljivo je iz tablice da bi intenzivnu njegu trebalo više od 3 milijuna ljudi.

Sada usporedite to sa brojem kreveta za intenzivnu njegu u SAD-u (50,000 trenutno). Čak i da se udvostruči sa prenamjenom još uvijek nije ni približno dovoljno.

Ne, ne radi se o grešci, crvena linija na grafu je zbilja broj kreveta za intenzivnu njegu u SAD-u. Svi preko te linije bi bili u kritičnom stanju a ne bi mogli dobiti potrebnu njegu i vjerojatno bi umrli.

Umjesto kreveta za intenzivnu njegu možemo pogledati i stanje sa respiratorima, al rezultat je sličan, jer ih u SAD-u ima manje od 100,000.

Ovo je razlog zašto su ljudi umirali u Hubeiju te zašto sada u tolikoj mjeri umiru u Italiji i Iranu. Stopa smrtnosti u Hubeiju je na koncu bolja nego je mogla biti jer su izgradili doslovno dvije bolnice preko noći. Italija i Iran nisu mogli napraviti isto, jako malo zemalja ima takvo ubrzano graditeljstvo kao Kina.

Zašto je onda stopa smrtnosti tako blizu 4%?

Vrlo jednostavno, ako 5% ljudi treba intenzivnu njegu, a ti ju ne možeš priuštiti njima, oni će vjerojatno umrijeti.

Na to treba nadovezati i nedavna istraživanja koja potvrđuju da su slučajevi u SAD-u teži nego u Kini.

Volio bih da je to sve, ali nije.

Kolateralna šteta

Ove brojke samo pokazuju ljude koji umiru od koronavirusa. Al što je sa svima ostalima ako dođe do kolapsa zdravstvenog sustava? I drugi isto umiru od različitih bolesti.

Što se dogodi ako imaš srčani udar a hitnoj pomoći treba da dođe 50 minuta umjesto 8 kao inače? Što ako ta hitna dođe a nema stručnog doktora ili opremu za intenzivnu njegu? Vjerojatno je odgovor smrtni slučaj.

U SAD-u svake godine 4 milijuna pacijenata treba intenzivnu njegu. Od toga njih 500,000 umre. Bez kreveta za intenzivnu njegu, postoje šanse da će taj postotak ići sa 13% na 80%. Čak i da ode na 50%, u epidemiji koja traje godinu dana, broj mrtvih raste sa 500,000 na 2 milijuna. To je čak 1,5 milijuna novih smrtnih slučajeva.

Ako se uruši američki zdravstveni sustav, broj mrtvih će gledati u milijunima, vjerojatno i preko 10 millijuna.

Slična je stvar u većini zemalja. Broj ležajeva za intenzivnu njegu i radnika u zdravstvu je sličan kao u SAD-u ili čak i niži. Razuzdani koronavirus znači da se urušio zdravstveni sustav a to znači ogroman broj mrtvih.

Do sada, nadam se da je vrlo jasno da treba hitno djelovati. Dvije opcije koje imamo su mitigacija i suzbijanje. Obje strategije pomažu strategiji "flatten the curve" samo imaju vrlo drugačije metode.

Opcija dva: Mitigacija

Mitigacija je otprilike ovakva: "Nemoguće je zaustaviti koronavirus sada, amo pokušati pustiti da radi svoje i pokušati izbjeći prevelike skokove u broju infekcija. Dakle ideja je da se samo malo krivulja ispravi da se olakša zdravstvenom sustavu."

Ovaj graf pojavljuje se u vrlo važnom tekstu Imperial College Londona. Navodno je ovaj komad papira ubrzao i promjenio odluke SAD-a i Velike Britanije.

Vrlo je sličan prijašnjem ali nije isti. Ovdje, "ne činimo ništa" strategija je crna krivulja. Svaka druga krivulja je što bi se dogodilo da smo implementirali strože socijalne mjere. Plava predstavlja najstrože mjere socijalnog distanciranja, izolacija zaraženih, karantena onima koji bi mogli biti zaraženi te zabrana kretanja starijim ljudima. Ova plava linija je trenutna strategija Velike Britanije iako je trenutno to samo preporuke te se ne provode nikakve kontrole.

Nažalost i na ovom grafu je crvena linija broj ležajeva za intenzivnu njegu, ovog puta u Velikoj Britaniji. Još jednom, crvena linija je na samom dnu. Sve dakle iznad linije su pacijenti koji potencijalnu mogu umrijeti zbog nedostatka ležajeva za intenzivnu njegu.

Ne samo to, ne ispravljanjem krivulje, jedinice intenzivne njege će mjesecima nedostajati, donoseći ogroman broj kolateralnih žrtava.

Trebalo bi vas to šokirati. Kada čujete "proći ćemo kroz mitigaciju", ono što zapravo žele reći je "svjesno ćemo dozvoliti preopterećenje zdravstvenog sustava, dovodeći stopu smrtnosti do deset puta većih brojki od standardnih".

Iako ovo izgleda dovoljno užasno, još nismo gotovi. Jedna od glavnih pretpostavki ove strategije za koju ste sigurno čuli je "imunitet krda".

Imunitet krda i mutacije virusa

Ideja je da su svi ljudi koji su prebolili korona virus sada imuni na njega. To je sama srž ove strategije: "Gle, znamo da će biti teško jedno vrijeme al kada umre par milijuna ljudi, ostatak nas će biti imun na bolest te će se time spriječiti daljnje širenje virusa i koronavirus će zauvijek postati prošlost. Bolje da jednom prođemo kroz to i gotovi smo s njime nego da smo svi u karanteni godinu dana pa da po izlasku iz karantene virus opet podivlja."

Samo, jedna stvar je ovdje problem, a to je pretpostavka da virus neće mutirati. Ako se virus mnogo ne promjeni, jako velik broj ljudi će postati imun na njega i na koncu će epidemija biti završena.

Ali kolike su šanse da virus mutira?

Pa čini se da već je:

Ovaj graf predstavlja različite mutacije virusa. Možete vidjeti da početne zaraze se dogodile u Kini a onda su se širile. Svaki novo grananje na grafu predstavlja neku malu mutaciju virusa.

Ovo nas ne bi trebalo čuditi: virusi bazirani na RNA (koronavirus) imaju tendenciju da mutiraju 100 puta brže nego oni koji su bazirani na DNA, iako treba naglasiti da koronavirus mutira sporije od virtus influenze recimo.

Ne samo to, najbolji način za virus da mutira je da ima milijun prilika da to napravi a to je točno ono što dozvoljava strategija mitigacije, a to je da se stotine milijuna razbole.

Zbog toga bi svake godine trebali uzeti cjepivo za gripu. Zato jer postoji toliko mutacija gripe da naše tijelo ne može samo razviti imunitet na sve vrste.

Ne samo da strategija mitigacije pretpostavlja milijune mrtvih u zemljama kao što su SAD ili Velika Britanija, ona se također i kocka sa činjenicom da virus neće mutirati - iako smo svjesni da hoće. Najgore od svega je što točno tom strategijom virusu dajemo savršenu šansu da mutira. Tom strategijom postoji mogućnost da nakon milijuna mrtvih ove godine imamo milijune novih u novom valu različitih mutacija virusa. Tom strategijom koronavirus može biti problem svake godine, baš kao gripa recimo, samo što je koronavirus puno smrtonosniji od obične gripe.

Najbolji način da virus mutira je strategija mitigacije, koja mu daje milijune prilika da mutira.

Pa ako ni ne poduzimanje ničega ni mitigacija ne funkcioniraju, koja je alternativa? Zove se suzbijanje.

Opcija 3: Suzbijanje

Strategija mitigacije ne pokušava zadržati epidemiju, samo malo ublažiti krivulju. U međuvremenu, strategija suzbijanja pokušaje provesti stroge mjere kako bi brzo dovela epidemiju pod kontrolom. Primjerice:

Kako to izgleda?

Svi su parametri isti, samo postoji intervencija koja suzbija stopu širenja na R=0.62 i zbog toga zdravstveni sustav nije doživio kolaps a stopa smrtnosti je 0.6%. Definirao sam sad kao 32,000 slučajeva za vrijeme intervencije. Čak i da je stopa širenja R=0.98 umjesto 0.62 broj smrtnih slučajeva je 15000 a stopa srtnosti 0.7%. Puno bolje nego 5% i milijuni mrtvih. Odgoda strogih mjera je povećanje R-a te time i veliko povećanje smrtnosti.

Kod mjera supresije, nakon prvog vala, mrtvi se broje u tisućama a ne u milijunima.

Zašto?

Zato što time ne bismo samo srezali eksponencijalni rast broja slučajeva nego i smanjili stopu smrtnosti jer zdravstveni sustav ne bi bio potpuno preopterećen. Ovdje uzimam za primjer stopu smrtnosti od 0,9 %, što je otprilike stopa koju vidimo danas u Južnoj Koreji gdje se strategija suzbijanja pokazala vrlo učinkovitom.

Ovako rečeno, strategija se doima vrlo jednostavnom. Svi bi trebali slijediti strategiju suzbijanja.

Zašto onda neke vlade oklijevaju?

Jer se boje triju stvari:

1. Prva karantena trajat će mjesecima, a to je mnogim ljudima neprihvatljivo.

2. Višemjesečna karantena uništila bi gospodarstvo.

3. Strategija ne bi riješila problem jer bismo tako samo odgodili epidemiju: jednom kad se popusti s mjerama socijalnog distanciranja, milijuni ljudi će se opet zaraziti i umrijeti.

Ovo je model suzbijanja koji predlažu stručnjaci s Imperial Collegea. Zelene i žute krivulje su različiti scenariji suzbijanja. I dalje ne izgleda dobro. Vidimo da su maksimumi i dalje vrlo visoki. Zašto bismo se onda uopće trudili?

Doći ćemo do ovih pitanja za čas, al postoji nešto važno prije.

Ovdje fali poanta.

Predstavljeno ovako, dvije opcije mitigacije i supresije, jedna pored druge, ne izgledaju baš privlačno. Ili umre puno ljudi u početku i ne oštetimo ekonomiju danas, ili oštetimo ekonomiju danas samo kako bi odgodili smrti.

Ovo zanemaruje vrijednost vremena.

3. Vrijednost vremena

U prošloj objavi, objasnili smo kakva je vrijednost vremena u spašavanju života. Svaki dan, svaki sat odgađanja mjera opasnost raste eksponencijalno. Vidjeli smo kako jedan dan može smanjiti broj totalnih slučajeva za 40% i broj mrtvih drastično pada.

Ali, vrijeme je puno vrijednije od toga.

Suočiti ćemo se sa najvećim pritiskom na zdravstveni sustav koji smo ikada vidjeli. Kompletno smo nespremni, suočavamo se sa neprijateljem kojeg ne poznajemo, a to nije dobra pozicija u ratu.

Što ako se trebaš suočiti sa svojim najgorim neprijateljem o kojem znaš jako malo a imaš dvije opcije: Ili trčiš prema njemu ili pobjegneš da si kupiš malo vremena da se pripremiš. Koju bi opciju vi izabrali?

To je ono što trebamo napraviti danas. Svijet se probudio. Svaki dan odgode koronavirusa smo bolje spremni. Idući paragrafi će objasniti što nam vrijeme donosi:

Smanjenje broja slučajeva

Aktivnom strategijom suzbijanja, točan broj pravih slučajeva bi eksplodirao preko noći, kao što smo vidjeli prošli tjedan u Hubeiju.

Kako sada stvari stoje, 0 je novih slučajeva u Hubeiju, pokrajini od 60 milijuna ljudi.

Broj slučajeva bi rastao par tjedana, al onda bi krenuo put dolje. Sa manje slučajeva, pada i stopa smrtnosti. A time se smanjuje i kolateralna šteta — manje ljudi bi umiralo od uzroka nepovezanih s koronavirusom koji u suprotnom slučaju ne bi mogli biti zbrinuti jer se zdravstveni sustav urušava.

Zahvaljujući strategiji suzbijanja:

Shvaćanje pravog problema: Testiranje i praćenje

Sada, Velika Britanija i SAD ne znaju točan broj slučajeva. Ne znamo koliko ih je. Samo znamo da broj nije točan a da je točan broj vjerojatno višestruko veći. To se događa zato jer se ne provode testiranje i ne bilježi se.

Mjere spomenute u ovom odjelku (testiranje i praćenje) same su uspjele smanjiti rast koronavirusa u Južnoj Koreji bez strogih mjera opreza i ekonomske štete.

Povećanje kapaciteta

SAD (a vjerojatno i Velika Britanija) idu u rat bez opreme.

SAD ima dovoljno maski za 2 tjedna, nekoliko komada osobne zaštitne opreme, nedovoljan broj respratora, nedovoljno kreveta na Odjelima intenzivne njege, nedovoljno strojeva za ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju (ECMO)… Zato bi stopa smrtnosti mogla biti toliko visoka primjenom strategije mitigacije.

No, ako si kupimo malo vremena, možemo to okrenuti:

Jednostavno rečeno, ne trebaju nam godine da se dobro pripremimo, trebaju nam tjedni. Trebamo napraviti sve što možemo da proizvodnja krene sada. Zemlje su mobilizirane, ljudi su kreativni - primjerice neki koriste svoje 3D printere kako bi isprintali dijelove za respirator. Mi to možemo, samo trebamo vremena. Tko ne bi htio par tjedana da se pripremi za smrtnog neprijatelja?

Ovo nije jedini kapacitet koji nam treba. Trebamo i sve zdravstvene djelatnike. Trebamo ljude koji će proći obuke da pomažu medicinskim sestrama. Trebamo medicinske djelatnike da se vrate iz mirovina. Mnoge zemlje su već počele s tim, al zahtjeva vremena. Možemo to postići za par tjedana, al ne ako se sve sruši.

Smanjiti javnu zarazu

Javnost je u strahu. Korona virus je nov i još ga ne poznamo dobro. Ljudi se nisu odvikli od rukovanja, još uvijek se grle, ne otvaraju vrata laktovima, ne peru ruke nakon diranja kvake, ne dezinficiraju stol prije sjedanja.

Kada budemo imali dovoljan broj maski, možemo ih upotrebljavati i izvan zdravstva, ali za sada je bolje opremiti one kojima je najpotrebnije. Kada bi imali dovoljno maski, ljudi bi ih trebali nositi svakodnevno, kako ne bi zarazili ljude oko sebe ako su zaraženi, a sa pravilnom edukacijom, smanjila bi se i mogućnost zaraze onih koji nose masku (za to vrijeme, nositi nešto na licu je bolje nego ne nositi ništa).

To su sve vrlo jeftini načini na koji se stopa prenošenja virusa može smanjiti, a što se on manje širi, manje mjera će se morati poduzimati da ga se obuzda. S druge strane, trebamo vremena da ljude obrazujemo o ovim mjerama i pripremimo ih za njihovo provođenje.

Upoznati virus

Jako malo se zna o virusu, ali svaki tjedan imamo stotine novih članaka.

Svijet se napokon ujedinio u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Znanstvenici diljem svijeta su mobilizirani kako bi proučili koronavirus.

Kako se virus širi?

Kako se zaraza može usporiti?

Koji je udio asimptomatskih prenositelja?

Jesu li zarazni? Koliko?

Koji su tretmani uspješni?

Koliko virus može preživjeti?

Na kojim površinama?

Kako različite mjere socijalnog distanciranja utječu na stopu prenošenja virusa?

Koje su cijene tih mjera?

Koje su najbolje prakse u praćenju virusa?

Koliko su pouzdani naši testovi?

Jasni odgovori na ova pitanja će nam pomoći da umjerimo napore prema kontroli virusa, a pri tome ćemo smanjiti kolateralnu štetu u društvu i ekonomiji. Odgovori nam stižu kroz par tjedana a ne par mjeseci.

Pronaći lijek

Ne samo to, što ako nađemo lijek za nekoliko tjedana? Svaki dan koji dobijemo vodi nas bliže tome. Već sada se nazire nekoliko ozbiljnih kandidata kao što su Favipiravir, Chloroquine, ili Chloroquine  sa Azithromycinom. Što ako se za dva mjeseca ispostavi da smo otkrili lijek za virus? Kakve bi onda budale ispali da smo dopustili da umru milijuni strategijom mitigacije?

Razumjeti troškove i koristi

Svi gore navedeni faktori nam mogu pomoći da spasimo milijune života i to bi nam trebalo biti dovoljno. Nažalost, političari ne mogu samo razmišljati o životima ugroženih nego i o cijeloj populaciji, a stroge mjere socijlanog distanciranja utječu i na ostatak populacije.

Trenutačno ne znamo kako različite mjere društvene udaljenosti utječu na smanjenje prenošenja virusa. Isto tako ne znamo kolika će biti ekonomska i društvena cijena ovih mjera.

Nije li teško odlučiti koje mjere trebamo poduzeti dugoročno ako ne znamo njihove troškove i koristi koje donose?

Nekoliko tjedana dalo bi nam vremena da ih krenemo proučavati, da ih razumijemo i odredimo prioritete i odlučimo koje od njih ćemo slijediti.

Manje oboljelih, bolje shvaćanje problema, više sredstava za borbu, razumijevanje virusa, razumijevanje troškova i koristi od različitih mjera, edukacija javnosti… Ovo su neka od osnovnih oružja za borbu protiv virusa, ali treba nam samo nekoliko tjedana da bismo većinu od njih ih razvili. Kako bi samo bilo glupo da se obavežemo na strategiju koja bi nas nepripremljene jednostavno bacila u ralje neprijatelja?

4. Čekić i Ples

Sada znamo da je strategija ublažavanja najvjerojatnije užasan izbor, dok nam strategija suzbijanja daje veliku kratkoročnu prednost.

Ljudi su sa pravom zabrinuti oko ove strategije:

Sada ćemo vidjeti kako bi prava strategija suzbijanja izgledala. Nazvati ćemo ju "Čekić i Ples".

Čekić

U početku djelujemo brzo i agresivno. Zvog gore navedenih razloga, imajući na umu dragocjenost vremena, želimo zarazu ugasiti što je prije moguće.

Jedno od najvažnijih pitanja je: koliko će ove mjere trajati?

Svi strahuju kako će mjesecima biti zaključani u domovima, uz strah od ekonomske krize i mentalnog sloma. Ovu je ideju razradio članak kojeg je objavio Imperial College:

Sjećate se ovog grafa? Ovo svjetloplavo područje koje ide od početka ožujka do kraja kolovoza je period u kojem članak predlaže strategiju Čekića, suzbijanje uz stroge mjere socijalnog distanciranja.

Ako ste političar koji vidi da je jedna opcija pustiti da stotine tisuća umre od posljedica strategije ublažavanja, a druga da zaustavite ekonomiju na pet mjeseci prije nego što prođete kroz isti vrhunac slučajeva zaraze, ovo vam možda ne zvuči baš uvjerljivo.

Ali ne mora biti tako. Članak iz kojeg potječe ovaj graf, koji je potaknuo neke današnje metode, oštro je kritiziran zbog nekih katastrofalnih pogrešaka. Autori su zanemarili praćenje kontakata (to su neke od ključnih mjera u Južnoj Koreji, Kini, Singapuru, itd..), ograničenje putovanja (ključno u Kini), utjecaj većine na širenje virusa,...

Vrijeme potrebno za primjenu Čekića su tjedni, ne mjeseci.

Ovaj graf pokazuje nove zabilježene slučajeve u provinciji Hubei u kojoj živi 60 milijuna ljudi, svaki dan od 23. siječnja. U dva tjedna, ljudi su se počeli vraćati na posao. U roku od pet tjedana situacija je pod kontrolom, a u roku od 7 tjedana bilo je tek nekoliko dijagnosticiranih slučajeva, a upravo je ta regija Kine bila najjače pogođena.

Sjetite se da su to narančasti stupci. Sivi stupci koji predstavljaju prave slučajeve, smanjili su se mnogo ranije (graf 9).

Poduzete mjere bile su slične onima u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj: izolacija, karantena, ljudi su morali biti u domovima osim za osnovne obaveze, pratili su se kontakti, vršila su se testiranja, povećali su broj jedinica za intenzivnu njegu, zabranili migracije i slično..

Dakako i ovi su detaljni važni:

Mjere u Kini su bile strože, npr. samo po jedna osoba iz kućanstva može napustiti stan radi kupovine hrane svaka 3 dana. Isto tako, mjere su se strogo provodile pa je vjerojatno da su zato brže zaustavili epidemiju.

U Italiji, Franuskoj i Španjolskoj mjere nisu toliko drastične i njihovo je provođenje blaže, a ljudi i dalje hodaju po ulicama, mnogi bez maske. Ovo sve će vjerojatno usporiti rezultate Čekića jer će trebati duže vrijeme da se epidemija stavi pod kontrolu.

Neki ljudi to tumače kao "Demokracije ne mogu replicirati ovoliko smanjenje slučajeva zaraze." Ali to nije točno.

Par tjedana Južna Koreja imala je najtežu epidemiju izvan Kine, a sada se ista uglavnom nalazi pod kontrolom. Sve su to napravili a da nisu tražili ljude da ostaju doma, već kroz povećanje broja testiranja, praćenje kontakata, te uvođenjem karantene i izolacije.

Slijedeća tablica daje uvid u to koje su mjere različite zemlje uvodile, te kako su iste na njih utjecale (ova je tablica se još izrađuje i povratne informacije su dobrodošle).

Tablica prikazuje kako zemlje koje su se pripremile, sa strogim epidemiološkim autoritetom, edukacijom o higijeni i socijalnom distanciranju, ranoj detekciji i izolaciji, nisu morale ispaštati uvođenjem težih mjera kasnije.

S druge strane su zemlje poput Italije, Španjolske i Francuske koje nisu dobro provodile ove mjere pa su morale oštro udariti čekićem kako bi stigle ostale zemlje.

Na drugom kraju spektra je nedostatak mjera SAD-a i Velike Britanije, posebice SAD-a. Ove zemlje još uvijek ne čine ono što je Singapuru, Južnoj Koreji i Tajvanu omogućilo obuzdavanje virusa, unatoč eksponencijalnom rastu broja zaraženih. Ali i to je tek pitanje vremena: ili će imati masovnu epidemiju, ili će uvidjeti svoje greške i morati kompenzirati strožom provedbom Čekića. To nije moguće izbjeći.

Ali izvedivo je. Ako se zaraza u Južnoj Koreji može staviti pod kontrolu kroz samo par tjedana i to bez socijalnog distanciranja, onda Zapadne zemlje koja već strogo primjenjuju čekić sigurno mogu učiniti isto. Stvar je samo discipline i toga kako će se stanovništvo držati pravila.

Nakon primjene čekića i obuzdavanja zaraze, kreće druga faza: Ples.

Ples

Ako udarimo čekićem po virusu, unutar nekoliko tjedana imati ćete ga pod kontrolom i biti ćete u volje stanju boriti se protiv njega. Zatim kreće dugoročni trud koji se obuzdava virus dok ne pronađemo cjepivo.

Ovo je ujedno i najveća i najvažnija pogreška koju čini većina ljudi kada razmišljaju o ovoj fazi: misle da će ih držati mjesecima u domovima. Ali to uopće nije tako. Zapravo je vjerojatniji scenarij da će se život brže vratiti u normalu.

Ples u uspješnim zemljama

Kako je moguće da Južna Koreja, Singapur, Tajvan i Japan već dugo imaju slučajeve zaraze, Južna Koreja čak ima tisuće, a ipak nisu svi zaključani u svojim domovima?

U ovom videu ministrica vanjskih poslova Južne Koreje objašnjava kako su oni uspjeli. Bilo je vrlo jednostavno: efikasno testiranje, praćenje, zabrana putovanja, učinkovita izolacija i karantena.

Video ministrice Južne Koreje

Ovaj članak recimo objašnjava kako je to uspjelo Singapuru:

Lekcije koje možemo naučiti od Singapura

Što mislite koje vjere su uveli? Iste kao i Južna Koreja, ali njihove uključuju i ekonomske mjere pomoći ljudima u karanteni, zabrane putovanje te odgode.

Da li je prekasno za ostalo? Ne. Primjenom Čekića dobivaju novu šansu da poprave situaciju, ali što duže čekaju, to će primjena Čekića biti duža i stroža, ali na kraju će epidemija biti obuzdana.

A što ako i ove mjere nisu dovoljne?

Ples R-a

Višemjesečni period između Čekića i cjepiva ili lijeka nazvao sam Ples jer za vrijeme provođenja mjere neće biti jednake ili stroge. Neke će regije imati ponovljene slučajeve, ostale dugo vremena neće imati novih zaraza. Ovisno o tome kako će se slučajevi zaraze razvijati, morati ćemo pojačavati mjere socijalnog distanciranja ili ćemo ih opustiti. Ovo je ples R-a: ples mjera između vraćanja života u normalu i širenja bolesti, ples između ekonomije i zdravstva.

Kako ples funkcionira?

Sve se vrti oko R-a, odnosno ranije spomenute stope prijenosa. Na početku, u standardnoj i nepripremljenoj zemlji, R je između 2 i 3: kroz nekoliko tjedana zaražena osoba zaradi još 2 ili 3 osobe.

Ako je R iznad 1, broj zaraženih raste eksponencijalno i pretvara se u epidemiju, ako je ispod 1, broj zaraženih opada.

Za vrijeme faze čekića, cilj je približiti R nuli u što je moguće kraćem vremenu kako bi što prije ugasili epidemiju. Računa se da je R u Wuhanu na početku bio 3.9 a nakon zatvaranja grada i karantene spustio se na 0.32.

Kada pređete u fazu plesa, više to ne morate raditi. Potrebno je samo da R ostane ispod 1 jer mnoge mjere društvene udaljenosti ozbiljno koštaju ljude. Ljudi mogu ostati bez posla, tvrtke im mogu propasti, mogu izgubiti zdrave životne navike, ...

R se može zadržati ispod 1 a to se postiže s nekoliko jednostavnih mjera.

Ovaj graf je procjena kako različita vrsta pacijenata reagira na virus. Nitko ne zna pravi oblik ovog grafa ali smo sakupili podatke iz više članaka kako bi otprilike pokazali kako izgleda.

Svaki dan nakon zaraze virusom ljudi imaju određen potencijal da zaraze druge ljude. Zajedno, svi dani zaraze čine oko 2,5 zaraza u prosjeku.

Vjeruje se da se neke zaraze odvijaju tijekom asimptomatske faze. Nakon toga, kako simptomi postaju izraženiji, ljudi obično odlaze liječniku, dijagnosticira im se zaraza i njihova se zaraznost smanjuje.

Na primjer, u ranoj fazi, imate virus ali nemate simptome i stoga se ponašate normalno. Kada razgovarate s ljudima, širite virus. Kada dotaknete nos i zatim kvaku da biste otvorili vrata, zarazit ćete osobu koja će iza vas otvoriti vrata i zatim dotaknuti nos.

Kako se simptomi pojačavaju, to ste zarazniji. Onda, nakon što dobijete simptome, prestat ćete ići na posao, ostat ćete u krevetu, nositi masku ili otići liječniku. Što su simptomi izraženiji, više se društveno udaljavate i smanjujete širenje virusa.

Jednom kada ste u bolnici, čak i da ste vrlo zarazni, ne širite virus jer ste izolirani.

Tu se vidi uspješnost mjera u zemljama poput Singapura ili Južne Koreje:

Tek ako ove mjere zakažu potrebne su oštrije mjere socijalnog distanciranja.

Isplativost ulaganja (ROI) u "social distancing"

Ako je uz sve mjere R debelo iznad 1, moramo ograničiti broj ljudi koji svaka osoba sretne.

Neki od povoljnijih načina da se to postigne je npr. zabrana događanja na kojima se okuplja veći broj ljudi (npr 50 ili 500) ili rad od kuće kada je to moguće.

Drugi način je ekonomski, društveno i etički mnogo skuplji, npr. zatvaranje škola i sveučilišta, traženje od ljudi da ostane doma i zatvaranja poduzeća.

Ovaj graf je izmišljen jer još ne postoji. Nitko nije proveo dovoljno istraživanja na ovu temu niti objedinio sve mjere da bi se mogle usporediti.

Nažalost jer to je najvažniji graf koji bi političarima trebao pomoći pri donošenju odluka. To je ono o čemu oni zapravo razmišljaju.

Tijekom razdoblja čekića, političari žele, kroz mjere koje stanovništvo može podnijeti, spustiti R što je više moguće. U provinciji Hubei R je spušten na 0,32. Nama to možda nije potrebno, dovoljno je 0,5 ili 0,6.

Ali tijekom razdoblja plesa R-a, najbolje je da R dugoročno ostane bliže 1. Ovakva mjera sprječava nove pojave virusa i otklanja potrebu za najoštrijim mjerama za njegovo širenje.

Bez obzira na to žele li svjetske vođe to čuti ili ne, ovu nam je činiti:

U početku neće previše vjerovati ovim brojevima, ali to je način njihovog razmišljanja.

Ono što bi trebali napraviti je formalizirazi proces, razumjeti da je ovo igra brojki u kojoj je najvažnije shvatiti gdje je R sada te kako koja mjera utječe na smanjenje R-a te na društvo i ekonomiju.

Tek onda će biti u stanju racionalno odlučiti o mjerama koje će primjeniti.

Zaključak: Kupimo si vremena

Koronavirus se širi posvuda, 152 države imaju zabilježene slučajeve zaraze i ovo je utrka sa vremenom. Ali ne mora biti tako - postoji jasan način kako postupiti u ovoj situaciji.

Neke zemlje, naročito one koje nemaju veliki broj zaraženih, trenutno se pitaju - hoće li se i nama ovo dogoditi? Odgovor je - već vam se događa, samo još toga niste svjesni. Kada broj zaraženih poraste znatno, zdravstveni sustav će biti u gorem stanju nego što je kod bogatijih zemalja sa dobro posloženim zdravstvenim sustavom. Bolje je spriječiti nego liječiti, mjere trebati poduzeti odmah.

Za zemlje koje već sada imaju veliki broj zaraženih, mogućnosti su jasne.

S jedne strane se mogu odlučiti na mjere ublažavanja i izazvati epidemiju i preopterećenje zdravstvenog sustava te potencijalno milijune mrtvih i nove mutacije virusa.

S druge strane, zemlje se mogu boriti, mogu proglasiti karantenu na par tjedana da nam kupe vrijeme, stvore educiran plan djelovanja i obuzdaju virus dok ne nađemo lijek ili cjepivo.

Države diljem svijeta danas, uključujući neke poput SAD-a, Velike Britanije ili Švicarske su izabrale opciju mitigacije.

To znači da su odustali od borbe. Vide druge zemlje kako se uspješno bore protiv virusa ali su odlučili - mi to ne možemo.

Što d aje Churchill rekao istu stvar? "Nacisti su već osvojili Europu, ne možemo se boriti, odustanimo." Ovo je ono što mnoge vlade diljem svijeta rade. Ne daju vam šansu da se borite. Zato ju sami trebate tražiti.

Proširite riječ

Nažalost, milijuni života su na kocki. Podijelite ovaj članak ili sličan - ako mislite da možete promjeniti nečije razmišljanje. Voditelji moraju shvatiti da vas vode u katastrofu. Djelovati treba sada.

Uspješna poslovna komunikacija kao ključ dobrog poslovanja

Poslovna komunikacija iznimno je raznovrstan pojam koji obuhvaća slanje i primanje informacija prema velikom broju dionika, od poruka prema i između samih zaposlenika, preko komunikacije s klijentima i partnerima, do razmjene s različitim marketinškim ciljnim skupinama i općom javnosti. To je svakom s imalo znanja o poslovanju apsolutno jasno, no odmaknimo se od suhoparnih definicija – komunikacija u stvarnosti izgleda potpuno drugačije od ideala sa slideova obrazovnih ustanova.

Ljudi zaboravljaju. Ljudi donose krive procjene i ponekad nemaju dovoljno empatije. Ljudi lažu. A u tvrtkama ima (relativno) puno ljudi. Dinamično okruženje teško je kontrolirati, no to ne znači da u startu treba odustati od istraživanja, prilagođavanja i upornog ponavljanja ključnih poruka. Kao i u privatnim odnosima, često ćete pogriješiti, ali ništa nije nepopravljivo. Evo nekoliko ideja za komunikaciju koja će doprinositi uspjehu tvrtke i zadovoljstvu njenih djelatnika:

 

Izbjegavajte neutemeljeno zaključivanje

Pretpostavke su jedan od glavnih izvora loše komunikacije, bilo da računamo na koji način će netko reagirati, bilo da smatramo kako je za nekoga konkretna informacija nevažna. Svi se želimo osjećati uključeno, uvaženo i poštovano. Možda su neke informacije kojima raspolažete povlaštene ili poslovna tajna pa ih ne možete reći svim djelatnicima, no, osim ako radite u SOA-i, velika većina to nije. Imate neku novost? Recite svima, pa makar se radilo samo o novim cvjetastim šalicama za kavu. Ne želite da vam se kolege uvrijede, jer su informacije čuli od drugih kolega ili, još gore, na njih naišli na internetu. Povrijeđeni ego je nepredvidljiv i potencijalno destruktivan za poslovne odnose. Slično tome, ni javnost vas neće nagraditi ukoliko informaciju o nekoj vašoj greški čuju iz drugih izvora. Primjer je nedavna prometna nesreća autonomnog vozila u testiranju, zbog koje je jedna osoba preminula. Tvrtka Uber nije na svojim društvenim mrežama niti u izjavama upoznala građane s objektivnim činjenicama oko nesreće, već je samo objavila prekid daljnjih testiranja, a pogriješile su i povezane tvrtke, Volvo i Toyota, jer su odbile komentirati kakav će odnos s Uberom imati poslije ovog događaja. Uz to, proširile su se i informacije kojima se žrtva pokušala diskreditirati kako bi javnost dobila dojam da je ona skrivila nesreću, što je puno gore nego da su bili transparentni i preuzeli odgovornost za pogreške vozačice (evidentne iz kasnije objavljenog video materijala).

 

Eliminirajte diskriminirajući sadržaj

Diskriminacija je ponekad kao tipfeler – niste je napisali namjerno i ne vidite sami da nešto nije u redu. Potražite drugo mišljenje, pogled izvana. Inače ćete završiti kao PepsiCo i njihovi Doritosi „za žene“. Očito da su iz tvrtke bili toliko zaslijepljeni idejom novog, potencijalno boljeg proizvoda, da nitko nije uočio očaj poruka poput „žene ne vole preglasno hrskati čips u javnosti“ i „žene ne vole lizati prste dok jedu čips“. Nakon krizne situacije na društvenim mrežama, PepsiCo je dobro riješio problem negirajući plasiranje takvog proizvoda uz izjavu da već postoji Doritos za žene i zove se - Doritos.

 

Personalizirajte poruke                

Pod tim ne mislim na to da na početak generičkog e-maila napišete ime primatelja, već na to da odgovorne osobe tvrtke nastupaju kroz, manje ili više prividno, osobne kanale kako bi poruke zvučale iskrenije i autentičnije. Primjer je u ovom slučaju Mark Zuckerberg koji se po važnim pitanjima oglašava statusima s osobnog profila, umjesto s nekog Facebook support pagea. Time porukama daje pečat osobne angažiranosti i veću uvjerljivost da će se neki problem doista riješiti. Pitanje krađe osobnih podataka Zuckerberg je sažeo u Facebook objavu umjesto da komunicira dugačkim priopćenjem koje nitko ne bi pročitao do kraja i dodatno ga pojednostavio oblikovanjem u kratak slijed događaja. Potom je nabrojao konkretne korake koje će poduzeti kako bi podaci korisnika bili sigurni, umjesto da se prikloni frazetinama poput „poduzet ćemo sve potrebne mjere“. Najvažnije, preuzeo je odgovornost za događaje na sebe i opetovano naglasio svoju motivaciju koja ga vodi u poslovanju.

Gubite motivaciju? Ove 4 stvari će vas napuniti energijom za rad

Istraživanja psihologa pokazala su da snaga volje ne samo da je precijenjena, već je i ograničena, u nedostatku motivacije u poslovanju, karijeri ili općenito životu, navodimo samo nekoliko jednostavnih načina da se iznova pokrenete.

  1. Nagradite sebe

Ništa ne može proći bez malo proslave i nagrađivanja. Prema Charles Duhigg-u, dobitniku Pulitzer nagrade, snažne navike su formirane u tri faze: znakovi, rutina, nagrada. To znači da naš mozak može jednostavno ponavljati ponašanja ako je značajna nagrada uključena u proces. Nagrada može biti što god zamislite, od istezanje tijela svakih sat vremena do izlaska s prijateljima nakon dugog radnog dana.

  1. Razgovarajte s vašim zadovoljnim kupcima

Unatoč svakodnevnim problemima kojima smo bombardirani iznova, najjednostavniji način da vratite vašu strast u posao jest razgovor sa zadovoljnim kupcima. Velika je vjerojatnost da su kupci zadovoljni proizvodom ili uslugom koju nudite pa ako ih o tome i upitate ne bi trebao biti problem podijeliti s vama, a što će vama pomoći da ponovo primijetite sve pozitivne i lijepe dijelove posla koji radite.

  1. Naučite nove vještine

Učenje novih vještina može se izravno primijeniti na vaše poslovanje ili karijeru, poput Photoshop-a ili programiranja, no isti tako možete učiti i neku životnu vještinu, poput učenja stranog jezika koja vama može pomoći u osobnom razvoju.

  1. Učinite kvalitetu ( ne kvantitetu) svog sna prioritetom

Mnogi su uvjereni kako broj sati koji ste spavali je od velike važnosti da biste se osjećali odmorno. No, koliko ste se samo puta nakon 9 - 10 sati sna probudili čangrizavi i neispavani. To nam može potvrditi da je kvaliteta sna je puno značajnija od njegove kvantitete.

Dvije stvari koje možete učiniti da poboljšate kvalitetu sna su:

  1. Smanjite plavo svijetlo – plavo svijetlo je ogroman faktor kojim se smanjuje razina melatonina, hormona u našim tijelima zaduženog za spavanje. Istraživanja su pokazala da dnevno provedemo i više od 10 sati ispred ekrana različitih uređaja koji sadržavaju štetno plavo svijetlo, a kao najbolji način rješavanja problema je nošenje naočala za kompjuter koje će umanjiti dopiranje plavog svijetla do vaših očiju.
  2. Pravilo 90 minuta – umjesto da pokušavate izračunati koliko sati spavate, možete koristiti tomu namijenjen kalkulator. Prema istraživanjima, REM faza je u ciklusu od 90 minuta što znači da ako se ujutro želite probuditi u 6 sati, navečer biste trebali ić na spavanje u 22:30 ili ponoć kako bi se zadovoljilo pravilo od 90 minuta.

Sve dok vaše raspoloženje ovisi o stanju vašeg poslovanja, osuđeni ste na neuspjeh. Razlog tomu su i različite vanjske varijable koje nisu pod vašim utjecajem, stoga se vi fokusirajte na učenje novih vještina jer to je nešto što je u potpunosti pod vašom kontrolom i čini vas motiviranijima i zadovoljnijima.

Kako raditi "više-kanalski" marketing kvalitetno?

Robne marke, danas, imaju više mogućnosti nego ikad da privuku i angažiraju svoje potencijalne kupce. Od tableta, pametnih satova do AI asistenata, prosječno kućanstvo sada ima šest uređaja povezanih na Internet. Gotovo svi Amerikanci – njih 98 posto – dnevno koristi više uređaja.

No, kako se tvrtke pobrinu da pošalju pravu poruku, pravoj osobi, putem pravog kanala, u pravom trenutku?

Više komunikacije je dobro, sve dok brendovi nude neometanu konekciju između uređaja. Prema New Jersey Institute of Technology za 9 od 10 kupaca ovo je bila vrlo važna stavka. Primjerice, ako netko kupuje računalo i koristi svoj mobilni uređaj kako bi otvorio poruku u elektroničkoj pošti, koja ga podsjeća da ponovo posjeti svoju Dell online košaricu, email bi trebao sadržavati i sadržaj te košarice kao i poveznicu koja će cijeli proces kupnje učiniti što bezbolnijim.

Poticanje informacija o ponašanju kako bi se kupci angažirali kada to ima smisla i potrebe sljedeći je korak. Uzmite u obzir satelitsku radio postaju SiriusXM, koja je klijent tvrtke Adobe Campaign.

Nakon što kupci kupuju SiriusXM opremljen automobil, tvrtka im šalje poruku putem e-pošte s molbom da “kliknu ovdje” kako bi pokrenuli probnu pretplatu. Međutim, budući da istraživanja pokazuju da je veća vjerojatnost da će korisnici početi s probom ako su na cesti, poruka će odvesti korisnike na stranicu koja ih pita jesu li trenutno u svojim automobilima. Ako kliknu "da", šalju im se upute kako aktivirati ispitivanje.

 

Tvrtke bi trebale iskoristiti svaku priliku, bez obzira koliko male bile

No, ako kliknu na "ne", SiriusXM im šalje tekstualnu poruku s aktivacijskom poveznicom, kako bi lako mogli pokrenuti probu sljedeći put kada sjednu u svoja vozila, a da se pri tom ne moraju sjetiti otvaranja e-pošte. Usmjerenost na komunikaciju putem različitih kanala tako je pomogla održavanju rasta pretplate tijekom protekle godine.Tvrtke bi trebale iskoristiti svaku priliku, bez obzira koliko male bile, kako bi stvarale iskustva koja će biti prikladnija kupcima.

Primjerice, modni maloprodajni lanac Nordstorm povezuje fotografije proizvoda sa svojom Pinterest stranicom i odgovarajućim proizvodima na stranici web trgovine što je čak 4.4 milijuna Pinterest korisnika dovelo izravno na njegovo internetsko prodajno mjesto. Nekada su se posebne ponude nudile samo u posebnim razdobljima, danas pak kupci očekuju takve ponude svakodnevno.

Potrošači više neće kupiti prvi proizvod na koji nalete jer će velika većina pokušati pronaći najbolju ponudu koju mogu dobiti. Stoga bi tvrtke trebale uvijek pravovremeno reagirati. Tako je primjerice, na danima igrica, organizacija San Francisco 49 postavila kioske oko stadiona omogućujući fanovima da stisnu gumb kako bi pokazali svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo  iskustvom na tom eventu. Tim je tada podatke koristio kako bi prilagodio svoju strategiju s obzirom na koncesiju, društvene medije, ulaznice i parking.

Tvrtke koje žele preživjeti u nadolazećim desetljećima neće uspjeti fokusiranjem na svaki kanal posebno. Oni, naime, moraju razmišljati sveobuhvatnije i staviti iskustva klijenata u središte svoje marketinške strategije u svakom kanalu i tek tako mogu postići uspjeh.

7 savjeta kako do maksimalne produktivnosti

Živimo u vremenu kada je pred nas postavljen veliki broj različitih obaveza koje moramo ispuniti ili izvršiti unutar određenog roka na dnevnoj bazi. Zbog toga smo često puta u utrci sa vremenom i nerijetko imamo osjećaj kako nam izmiče tlo pod nogama i kako ništa nećemo stići odraditi na vrijeme.  Kako bi izbjegli onaj negativan osjećaj neuspješno obavljenih zadataka koji u nama izaziva frustraciju i dovodi nas do stresa, potrebno je stvoriti vlastiti sustav funkcioniranja unutar kojega ćemo postati višestruko produktivniji, imati više energije, ostvarivati bolje rezultate te u konačnici, izgledati i osjećati se bolje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Želite li to postići potrebno je stvoriti  model djelovanja na dnevnoj bazi utemeljen na 7 dnevnih zadataka.  Znanstvena istraživanja potvrdila su kako je potreban 21 dan da bi određena prakasa prerasla u naviku i zato ako zaista želite prakticirati sustav funkcioniranja koji ću sa vama podijeliti bilo bi poželjno da ga se pridržavate, upravo toliko, 21 dan.

7 dnevnih zadataka

Ako na kraju radnoga vremena sa posla želite otići osjećajući se korisno i zadovoljno, ovaj sustav pomoći će vam da sve zadatke koje ste si postavili odradite uspješno, približite se željenim ciljevima i  budete produktivniji. Da bi to postigli potrebno je svaki dan odraditi određeni broj zadataka sa vaše to do liste.

7 dnevnih aktivnosti

Dakle, potrebno je sastaviti listu od 7 zadataka.  O tome kada ćete raditi listu ovisi jeste li noćni ili jutarnji tip osobe. Iako bi bilo poželjno, a to vam savjetujem iz osobnog iskustva,  da to do listu sastavite večer unaprijed jer si na taj način šaljete mentalnu poruku na što se morate sutra fokusirati  – šaljete si poruku važnosti! Krucijalna prednost to do liste upravo je u tome  da znate što treba napraviti, a ne da vam se u toku dana dogodi da „zujite“ i razmišljate što bi još trebali napraviti. Da imate onaj tzv. prazni hod. Ovako „trezvene“ glave odlučujete što ćete odraditi i to odradite i što je vrlo važno, poslali ste mozgu poruku na to što vas čeka, pripremili ste se, a to je već pola posla.

Međutim rijetkost je da ćete u praksi odraditi svih 7 zadataka sa vaše liste. Ako niste uspjeli izvršiti sve navedene zadatke i aktivnosti, novi dan je pred vama i možete nešto od prijašnjeg dana prebaciti u sljedeći dan. I zapamtite, u cijelom ovom postupku najbitniji je postupak stvaranja liste. Krajnji rezultat liste je 7 aktivnosti koje želim obaviti taj dan.

S druge strane, na poslu ima i nepredvidljivih situacija, izvanrednih situacija na koje ne možemo djelovati. U takvoj situaciji trebamo se postaviti tako da obavimo što trebamo obaviti. Zahvaljujući stupnju naše fleksibilnosti prilagođavamo se novonastaloj situaciji. U slučaju da su okolnosti događaja takve da na njega možete djelovati, samo podsjećanje da imate listu od 7 aktivnosti i onoga što vam trenutno pokušava odvući pažnju, biti će dovoljno da procijenite u kojem smjeru ćete nastaviti.

 Kako kreirati listu od 7 zadataka (piramida prioriteta)

Aktivnosti koje biramo za sutrašnji dan za sadržaj naše to do liste kreira se temeljem kategorije koja nas približava određenom cilju. Npr. kategorija „moram odraditi“, koju veći nas eskivira, a odnosi se na slanje izvještaja, pospremanje radnoga stola, čišćenje mailboxa… To spada u kategoriju održavanja jer da bi mogli biti produktivni, mi moramo odraditi neke predradnje, poput gore navedenih.

Ako malo razmislite, aktivnosti koje provodimo unutar 24 sata mogu se svrstati u ove 4 kategorije/grupe aktivnosti:

  1. Produktivna kategorija –  aktivnosti koje stvaraju rezultate
  2. Kategorija održavanja – aktivnosti morate odraditi ali ih nevoljko odrađujtete
  3. Kategorija aktivnosti – aktivnosti koje služe kao podrška za biti produktivan
  4. Kategorija zabave – aktivnosti koje nam pričinjaju ugodu (Facebook, skype, izlazak, odlazak na piće…)

Npr. Ako želim smršaviti, produktivna aktivnost je vježbanje, zabava je Facebook chat sa našim osobnim trenerom, priprema je odlazak u teretanu, a održavanje je peglanje sportske opreme. Možda zvuči čudno no ova podjela opisuje sve aktivnosti koje radimo unutar svoja 24 sata.

Rezultati unutar 45 minuta

Naime, 45 minuta je vrijeme u kojemu čovjek može biti dovoljno dobro koncentriran. Nakon 45 minuta pažnja opad, a samim time i kvaliteta našega djelovanja. Djelovati treba unutar blokova od 45 minuta u gore navedenim kategorijama.  Zašto? Zato što ćemo se ograničenim djelovanjem unutar određenog vremenskog perioda biti najdjelotvorniji i najefikasniji glede ostvarenja naših ciljeva. Tu nema previše mudrolije, kada ste u jednoj kategoriji i radite posao, onda ga radite u trajanju od 45 minuta, a nakon toga uzmite pauzu od 15 minuta, 45 minuta radite, 15 minuta pauze. 45 – 15 – 45… S druge strane, ako vam ovakav model ne paše, možete raditi po principu jedna kategorija 45 minuta, zatim pauza od 15 minuta i onda napravite oštar rez i prijeđite u neku drugu kategoriju (npr. prelazak iz pripreme u zabavu).

Zapamtite – tajna je u grupiranju aktivnosti i djelovanju unutar 45 minuta!

Ovu tehniku vrlo je lako i jednostavno naučiti i impelmentirati u svakodnevni život. Bitno je pokazati malu dozu ustrajnosti, dobre volje i vježbe da bi vaš život bio lakši. Ljudi su bića navika, a usvajanje ovakvog sustava djelovanja pomoći će vam da budete aktivniji,  produktivniji i kreativniji. Ovaj model ponašanja biti će podrška u usvajanju produktivnih navika s time da ćete kroz cjelokupan proces poštivati svoje emocije i želje.

Već nakon tjedan dana trebali bi osjetiti i vidjeti prve rezultate.

Trebaju li kompanije koristiti "AI" kod biranja kandidata za posao?

Zapošljavanje uz korištenje umjetne inteligencije (AI tehnologije) zvuči pomalo zastrašujuće, no u današnje vrijeme je sve više moguće. U današnje vrijeme mnogo je težeg pronaći talentirane i kvalitetne zaposlenika koji su tvrtkama potrebni, piše Harvard Business Review.

Digitalni intervjui pružaju pravednije iskustvo provedenog intervjua kandidatima

Stoga, ako bismo kako bi pronalazak talenata bio što učinkovitiji – i više meriokratski – važno je gledati i iznad postojećih metoda, posebno ako nam tehnološke inovacije omogućuju da predvidimo, razumijemo i rangiramo ljude po njihovoj sposobnosti. Jedan od glavnih problema trenutnog načina intervjuiranja kandidata za posao jest taj da je cijeli taj proces uvelike nestrukturiran, ostavljajući prostora postavljanju hirovitih i nevažnih pitanja od strane poslodavca. Osim što je ovakav način neučinkovit on nerijetko dovodi i do pristranog donošenja odluke ovisno o preferencijama ispitivača. Ovdje, zato, mogu pomoći video i digitalni intervjui jer mogu gotovo u potpunosti ukloniti takva ograničenja. Koristeći tehnologiju za stvaranje visoko strukturiranog i standardiziranog  iskustva intervjuiranja, svakom kandidatu mogu biti postavljena ista pitanja i tako im dati istu priliku da izraze svoj talent, što u konačnici poboljšava prediktivnost videa.

Dok digitalni intervjui pružaju pravednije iskustvo provedenog intervjua kandidatima i organizacijama omogućuju pristup raznolikijim talentima, ipak kada dođemo do pregleda tih intervjua,  nailazimo na iste probleme - pristrani ljudi i dalje donose odluke o zapošljavanju. No, što ako bi umjetna inteligenija i algoritmi za strojno učenje bili zaduženi za prikupljanje podataka iz tih videozapisa kako bi se identificirale pouzdane veze između onoga što ljudi rade i govore tijekom intervjua te njihove osobnosti, sposobnosti ili izvedbe posla. U slučaju digitalnih intervjua, algoritmi inteligentnog intelektualnog djelovanja mogu upotrijebiti izraze lica i govor tijela, uključujući i ono što kažu i kako to kažu.

Praćenje svih tih podataka može otkriti puno o talentu kandidata i ukazati na to kako bi mogli raditi na poslu. Iako su znanstvena istraživanja na ovom području još uvijek u začetcima, već postoje neki zanimljivi i obećavajući zaključci. Na primjer, istraživači su postavili algoritme koji rukuju raznim karakteristikama glasa pojedinca (tj. visine glasa, glasnoće i intenziteta); pokreti tijela (npr. gestikulacije ruku, držanje tijela itd.), ili izrazi lica (tj. sreća, iznenađenje, ljutnja, itd.) za točno predviđanje profila osobnosti, za koje znamo da je jedan od vodećih prediktora uspješnosti posla. Nadalje, istraživači su izradili slične signale za predviđanje ponašanja i kvaliteta koje su kritične za izvedbu poput komunikacijskih vještina, uvjerljivost, tolerancije na stres, sposobnost zapošljavanja i vodstvo.

AI ima potencijal da značajno poboljša način na koji identificiramo talente

Otkrivajući koliko je ova tehnologija doista pronicljiva, tim istraživača koristio je gore spomenute tehnologije za kvantificiranje emocionalnosti CEO-a dok su govorili na konferencijskim razgovorima kako bi točno predvidjeli buduće financijske rezultate tvrtke. AI ima potencijal da značajno poboljša način na koji identificiramo talente jer može smanjiti troškove preciznog predviđanja o vlastitom potencijalu, dok u isto vrijeme uklanja pristranost koja tako često zamagljuje ljudsku prosudbu. Činjenica da AI algoritmi mogu otkriti i izmjeriti latentne ili naizgled nematerijalne ljudske kvalitete može dovesti do toga da neki budu skeptični prema gore navedenim nalazima, ali vrijedi napomenuti da postoji mnogo znanstvenih studija koje pokazuju da ljudi mogu točno identificirati osobnost i intelekt iz kratkog verbalnog i neverbalnog ponašanja. AI algoritmi pak jednostavno koriste iste znakove kao i ljudi.

Međutim, razlika između ljudi i umjetne inteligencije je u tome što se AI može mjeriti i automatizirati te AI nema ego kojim treba upravljati. Trenutno, mnoge organizacije koje koriste digitalne intervjue ne koriste ove vrste moćnih analitičkih AI-a, jer njihovi regruteri često ne žele prihvatiti preporuke algoritma i nastavljaju se oslanjati na vlastitu prosudbu. Nažalost, ovo neznanje šteti i kandidatu i organizaciji. Odjeli za ljudske resurse koji shvaćaju da znanost i podaci, a ne intuicija ili instinkt, trebaju biti osnova za donošenje odluka, privući će i zadržati najbolje talente. Naravno, to ne znači da sve odluke o zapošljavanju donose sustav AI, uvijek mora postojati ljudski nadzor. No, vjerujemo da se ljudske odluke mogu značajno poboljšati ako postoje točni i valjani podaci za informiranje i oblikovanje naših prosudbi.Naravno, neophodno je razmotriti pravne i etičke posljedice korištenja ovih inovativnih tehnoloških alata, baš kao što se  to čini kada razmotrimo korištenje tradicionalnih metoda procjene.

Tvrtke moraju obratiti pažnju na to kako su ti sustavi postavljeni te ih redovito provjeravati radi potencijalne pristranosti. Također, jasno je da sada postoji razlika između onoga što možemo znati o ljudima i onoga što trebamo znati o njima s mogućnostima koje nadilaze zakonske i etičke granice. Ipak, u isto vrijeme, još uvijek je moguće primijeniti inovacije poput onih koje ovdje opisujemo dok se radi unutar ograničenja dobrih kodeksa ponašanja. Kandidati se mogu u potpunosti informirati o tehnologijama koje se koriste za njihovo vrednovanje te bi organizacije trebale u potpunosti zaštititi sve osjetljive podatke i cijeli bi proces trebao biti transparentan.

Zapravo, čak je moguće (i preporučljivo) da kandidati posjeduju svoje podatke i rezultate, koje mogu dobrovoljno podijeliti i s odabranim regruterima i poslodavcima - ili ne. Iako se ovaj scenarij može činiti utopijalnijim od gore opisanih novih tehnologija, možda bi ga regruteri i poslodavci ipak mogli uzeti u obzir. Uostalom, nema ničeg lošeg u dobrom razumijevanju kandidata kojeg bismo zaposlili i pomoći da bolje razumiju sebe.Naime,  organizacije - i pojedinci -  imali bi velike koristi kada bi nove tehnologije mogle povećati njihovu sposobnost odabiranja prave osobe za pravi posao.

6 toksičnih navika kojih bi se trebali rješiti ako želite biti uspješni

Svi želimo biti uspješni, ali se ne želimo suočiti s onim što nas u tome sprječava već radije ignoriramo ono što bi nam trebalo biti važno.

Koje su to pogreške i prepreke koje nas sputavaju na našem putu do uspjeha i što trebamo učiniti s njima? U nastavku je 6 toksičnih navika koje trebate uništiti kako biste mogli postati uspješni:

1. Uspoređivanje s drugim kolegama
Ponekad svi mi želimo nešto što nemamo, no postoje trenuci kada trebati prestati s uspoređivanjem. Iskoristite tu energiju i usredotočite se na to kako da poboljšate svoju izvedbu i uspoređujete se sa samim sobom.

2. Hranjenje lošeg mišljenje koje imate o sebi
Otarasite se straha od nepoznatog, rastjerajte svoje 'samo-ograničavajuće' uvjerenje da su iznimno uspješni ljudi talentiraniji od vas. Oni su samo malo više entuzijastični. Zato postanite i vi entuzijastični i napravite poteze koje nitko ne očekuje.

3. Osuđivanje drugih
Mnogi ljudi koji su postigli bogatstvo zasigurno su uložili puno vremena i truda kako bi imali to što imaju. Siromašni ljudi nisu lijeni, već ne znaju za bolje i na neki su način zaglavili tu gdje jesu. Prema tome prijeđite preko svojih prosudbi i krenite dalje.

4. Upiranje prstiju u druge
Nitko nije odgovoran za vašu dobru ili lošu sudbinu osim vas samih. Nitko i zato se s tim morate pomiriti i prihvatiti kao takvo.

5. Težnja savršenstvu
Napravit ćete brojne pogreške na putu do svog uspjeha i ništa neće biti savršeno. Možete težiti uspjehu i napretku, ali morate biti i svjesni svih uspona i padova koji će vam stati na put.

6. Čekanje
Nikada ne postoji savršeno vrijeme za pokretanje posla, njegovu prodaju ili prihvaćanje novog izazova u karijeri. Ako imate potrebu za nečim novim, prvi korak je da to napravite odmah.

Kako pomoći remote zaposlenicima da se osjećaju kao dio ekipe

Nedavno sam govorio o zapošljavanju neovisnih izvođača i udaljenih radnika za vašu tvrtku i kako to ako se pravilno obavi zaista vam može pomoći da povećate i povećate svoj posao, istovremeno zadržavajući svoje nadzemne troškove.

 

I kao poslovni trener preko 25 godina, mogu potvrditi koliko imam daljinskog tima izvođača koji će vam pomoći u razvoju poslovanja. Ipak, postoji nekoliko zamki koje vrijedi spomenuti i istražiti. Osobito kada je riječ o integriranju neovisnog dobavljača u vaš tim i pomaganju im da se osjećaju kao dio poslovne kulture.

 

Pomozite im da se osjećaju kao dio tima

Kao udaljeni radnik ili neovisni poduzetnik može se lako osjećati kao autsajder. Nema dnevnog razgovora o hladnjaku vode, nema vremena za suočavanje s upravom i suradnicima u kabini pored vas. Dakle, postaje presudno da kao voditelj stavite poantu da uvučete svoj udaljeni tim u glavnu kulturu poslovanja.

 

To je jedini način na koji će se stvarno upustiti u kulturu vaše tvrtke, razumjeti fokus vaše tvrtke i imati pravi pristup informacijama koje su im potrebne za izvrstan posao. Razmislite o tome da se mjesečno sastajete s vašim timom, letite zajedno s tim najmanje dva puta godišnje ili čak postavite neformalne „ručkove“ gdje se vaš tim na nove načine povezuje na nestrukturirani poziv u trajanju od 30 do 45 minuta kako bi se upoznali.

 

Pomozite im da pronađu značenje u svom radu

Nećete dobiti i zadržati veliki talent u današnjem konkurentnom svijetu ako ne pomognete svom timu da se osjeća dijelom nečeg većeg od sebe i da jasno vidite kako oni osobno utječu na vaše poslovanje. Ovo se posebno odnosi na udaljene i neovisne izvođače koji mogu imati druge klijente s kojima rade svakodnevno. Uzmite vremena da se povežete sa svojim timom i pobrinite se da razumiju važnost posla koji obavljaju i ulogu koju igraju u tvrtki.

 

Pomozite im nadgledati njihovu izvedbu

Postoji određena razina autonomije koja ide s udaljenim naručiteljima i za mnoge je to jedna od glavnih osobina posla. No važno je postaviti jasne, jednostavne i dosljedne načine redovitog ocjenjivanja vlastitog učinka. Da bi nastavili raditi izvrsno, moraju biti u stanju pratiti svoje rezultate, vidjeti napredak i ispraviti se dok idu. Jedan od ključnih dijelova stvaranja virtualnog timskog rada jest osigurati da svaki član tima točno zna standarde koje mora ispunjavati i rezultate za koje je odgovoran svaki dan, tjedno, mjesečno i tromjesečno.

 

Koje konkretne rezultate očekujete? Kako zapravo izgleda sjajna izvedba njihovog položaja? Što jasnije možete naslikati ovu sliku, to je veća vjerojatnost da ćete biti zadovoljni radom svog daljinskog tima. Najveća greška koju vidim kod klijenata iz našeg poslovnog treniranja koji koriste udaljene radnike jest da imaju nejasno ili nepotpuno razumijevanje odgovornosti svog udaljenog tima napraviti. Usredotočenjem na jasne kriterije uspjeha dajete mogućnost svom udaljenom timu da shvati na čemu rade.

 

Pomaganje udaljenom neovisnom ugovaratelju da se osjeća vrijednim članom tima važan je zadatak i onaj koji se ne bi trebao uzimati olako. Ako se pravilno napravi, vidjet ćete vrijednost i moći ćete skalirati i rasti brže nego što ste ikada očekivali.

COTRUGLI virtualno predavanje: „Leading behind the Mask“

COTRUGLI Business School 2. travnja organizira online predavanje „Leading behind the Mask“ s dr. Nicolasom Kfurijem!

U vrijeme rizika od pandemije, klimatskih promjena, novih tehnologija, globalizacije itd. narušavaju se izvori mira i autoriteta koji su nas stoljećima vodili. Koja je uloga lidera u ovom kontekstu? Kojim specifičnim vještinama i alatima bi menadžeri trebali ovladati? Ne postoji jednoglasan odgovor na to pitanje, no zato postoje određene prakse koje nam mogu pomoći da uočimo horizont potencijalnih uspjeha!

O kojim alatima je točno riječ, moći će saznati svi oni koji se prijave na online predavanje „Leading behind the Mask“ koje će voditi dr. Nicolas Kfuri, jedan od najbolje ocijenjenih predavača na COTRUGLI Business School.

Rok za prijavu je 31. ožujka.

Za više informacija i prijavu kliknite OVDJE.

Najsigurnija investicija

Ovo predavanje namijenjeno je osobama koje razmišljaju o upisu MBA programa, a žele biti sigurni u najbolji odabir. Ulaganje u poslovnu edukaciju je od presudne važnosti, posebice u vrijeme kriznih perioda – to je jedna od najsigurnijih investicija koju možete napraviti. Međutim, od ključne je važnosti odabrati pravu školu koja će vam pružiti edukacijsku uslugu. Pritom trebate imati na umu kvalitetu predavača, praktičnost i primjenjivost programa, atraktivnost poslovnih područja koja predavanja pokrivaju, otvorene mogućnosti networkinga s kolegama iz regije i kvalitetu istoga.

Zašto odabrati COTRUGLI Business School?

Za uspjeh je potrebno posjedovati relevantno znanje, imati konkurentnu diplomu te biti okružen pravim ljudima, a upravo to COTRUGLI Business School omogućuje svojim polaznicima. Škola okuplja 2200 alumnija, a njezini programi su međunarodno akreditirani od strane Assocation of MBAs (AMBA). Priznanje od strane AMBA-e polaznicima jamči prepoznatljivost i konkurentnost diplome, kvalitetu predavača, iskustvo i relevantnost polaznika te dodatne aktivnosti koje podržavaju networking polaznika.

Iskustva COTRUGLI alumnija:

Potreban vam je program koji će vam proširiti znanje iz svake discipline poslovanja i menadžmenta, izoštriti analitičke vještine i povećati samopouzdanje. Sve to sam pronašla u COTRUGLI Business School.

Ana Hajnal, Head of Global Medical Affairs Finance (PDMA Finance) / F.Hoffmann-La Roche

Naš rast i učenje nisu završili nakon diplomiranja. COTRUGLI mi je pokazao kako nastaviti put učenja, otvorio novu perspektivu i ohrabrio me da ciljam više u karijeri.

Igor Vlahović, President of the Board / PressGlass

Neovisno o tome želite li promijeniti posao, plaću, industriju ili pokrenuti svoj biznis, COTRUGLI MBA je motivirajuće  iskustvo koje bih preporučila svakome jer je najbolji pokretač za ostvarenje njihovih želja!

Ivana Kovačić, Country Head of HR / Wiener osiguranje Vienna Insurance Group

Naučio sam kako pristupiti izazovima, kako odrediti prioritete kad se pojavi multitasking, kako razmišljati na strukturiran način i učinkovito komunicirati ideje. Ono što sam naučio u nedjelju, u ponedjeljak sam već primijenio u poslu. Nakon završetka programa na COTRUGLI Business School počeo sam se razvijati brže nego ikad.

Nino Štambuk, Head of Business Strategy / RTL Hrvatska

Roditelji najuspješnije djece rade ovih 5 stvari

Biti roditelj  ponekad je težak posao i nitko ga ne radi savršeno. Ipak, postoje stvari koje možete napraviti kako bi vaša djeca odrasla u osobu koja je zadovoljna svojim životom i koja zna kontrolirati svoje ponašanje.

Evo što, prema nekim istraživanjima, roditelji uspješne djece rade drugačije:

Više razgovaraju sa svojom djecom

Istraživači s MIT-a, Harvarda i sveučilišta u Pennsylvaniji koristili su MR (magnetsku rezonancu) kako bi proučavali aktivnosti mozga kod tridesetoro djece u dobi od četiri do šest godina. Također su slušali audio zapise iz njihovih domova kako bi izmjerili  koliko djeca i njihovi roditelji međusobno razgovaraju. Nakon provedenog istraživanja, ispostavilo se kako su djeca čiji su roditelji više razgovarali s njima pokazala više aktivacije u Brocinom području mozga  - dijelu mozga koji upravlja motoričkom kontrolom govora. Ovaj podatak je važan jer je sposobnost slušanja i govora u visokoj korelaciji s uspjehom. Zapravo, poslodavci komunikacijske vještine ocjenjuju kao vještine koje najviše traže kod kandidata.

Djeci ne dozvoljavaju korištenje mobilnih i drugih uređaja u kasnim večernjim satima

Nedostatak sna negativno utječe na rad mozga, pamćenje, sposobnost učenja, imunološki sustav, razinu hormona te povećava mogućnost depresije, tjeskobe, pretilosti i smrti. Istraživanjem se otkrilo kako korištenje elektroničkih uređaja  - pogotovo u satima prije spavanja – ima mnogo veze s činjenicom da djeca uglavnom ne spavaju dovoljno. U studiji u kojoj se ispitivalo 6 616 adolescenata gotovo tri četvrtine (71,5 posto) koristilo je mobilni uređaj, tablet, prijenosno računalo ili gledalo TV prije odlaska na spavanje. Ovakav podatak nije dobar, budući da su kroz istraživanje takvo ponašanje povezali s lošijom kvalitetom sna kao i nižom razinom kvalitete života povezanu sa zdravljem.

Uče  ih duhovnosti

Istraživači s Harvarda proučavali su longitudinalne podatke o zdravlju i dobrobiti više od 5 600 mladih. Tako su pronašli vezu između tjednog pohađanja vjerskih susreta i većeg zadovoljstva životom, manjom razinom konzumacije cigareta i droga. Također su pokazani i znatno manji simptomi depresije i kasnija seksualna inicijacija što samim time dovodi i do manjeg broj seksualnih partnera. Slične rezultate, autori su pronašli i kod djece koja su se redovito molila ili meditirala.

Slušaju glazbu s djecom

Prema studiji provedenoj na sveučilištu u Arizoni, djeca - posebice tinejdžeri – koja su dijelila glazbena iskustva s roditeljima, izjavili su da imaju bolje odnose sa svojim majkama i očevima. To podrazumijeva ne samo odlazak na koncerte ili sviranje instrumenata zajedno, već i samo slušanje glazbe prilikom vožnje u automobilu. Dio toga ima veze s emocijama koje glazba potiče i fenomenom koji stvara empatiju kod ljudi koji dijele neko iskustvo.

Oni pokazuju "unutarnji lokus kontrole"

Psihološki vjerujemo da su naše postupci važni te da sami kontroliramo svoju sudbinu što se dijelom povezuje s ‘unutarnjim lokusom kontrole’. No suprotno tomu, vanjski lokus kontrole podrazumijeva da osoba osjeća da je nemoćna promijeniti svoj život, što je način razmišljanja koji općenito vodi nižim razinama postignuća u životu.  Kada je u pitanju roditeljstvo i kakva će biti vaša djeca, unutarnji lokus kontrole je pak povezan s djecom koja bolje rade i ostvaruju bolja postignuća. Prema studiji objavljenoj u Frontiers in Psychology, roditelji s unutarnjim lokusom kontrole su  uporniji i strukturirani u usporedbi s onima koji imaju  vanjski lokus kontrole. Kao takvi, oni imaju tendenciju da podižu djecu koja će bolje spavati, manje se prejedati i manje izbacivati izljeve gnjeva.

3 stvari koje možemo naučiti iz najgledanijeg TED govora svih vremena

Sir Ken Robinson 2006. je godine utjecao ne samo na svijet TEDTalka već i na sektor obrazovanja, a pokazao je i kako održati dobru prezentaciju. Njegov sjajan govor pogledalo je više od 56 milijuna ljudi, a osim što je zabavan, daje i nekoliko izvrsnih savjeta kako pravilno educirati djecu.

Njegov stil, ponašanje, šale i isticanje ključnih stavki svima mogu poslužiti kao odličan primjer. Evo što možemo naučiti iz najgledanijeg TEDTalka svih vremena.

  1. Nemojte biti previše ozbiljni
    Nema sumnje da je Robinsonov govor najviše gledan jer je zabavan. Ono što je također dobro u njegovim govorima su i ključne točke govora, koje u početku izgledaju kao fusnote koje pretvori u priču.

 

  1. Dajte primjere prije nego počnete objašnjavati svoje stajalište
    Robinson smatra da su najbolji govornici ujedno i vrhunski pisci. Umjesto da vas zaokupe cjelokupnim konceptom, započinju zanimljivim pričama i primjerima. Dok gledate video, obratite pozornost na to koliko je puta ispričao priču i koliko mu je vremena bilo potrebno da prenese glavnu ideju.

 

  1. Ostavite ljude «bez teksta»
    Počevši pričama i šalama, a potom dolazeći do ključnih ideja koje želi prenijeti, Robinson ostvaruje dva cilja. Prvo, stječe povjerenje i zanimanje publike i zadržava vašu pozornost do kraja. Drugo, gradi odnos sa svojom publikom. Iznimno je važno da publika razumije tko ste, što želite reći i imate li pravo to reći. Robinson prvo dokazuje da posjeduje vještine dobrog govornika i dobre komunikacije, a potom i komunicira. Kod njega to jednostavno uspijeva.

Što kaže znanost o skromnim voditeljima

Na pitanje - je li bolje biti 'dobar' lider kako bi vas zaposlenici voljeli ili strog kako bi dobili poštovanje i marljivog radnika - i danas je teško dati točan odgovor. Tradicionalna paradigma i dalje za mnoge izgleda sigurnija: budite čvrsti i malo distancirani od svojih zaposlenika. Ljudi koji rade za vas trebali bi vas poštovati i ne bi trebali biti toliko bliski s vama kako ne bi zaboravili tko je glavni.

Ako biste bili rukovoditelj kojem je stalo do zaposlenika mogli biste izgledati preblago? Znači li to da ćete samim time imati i manje poštovanja od svojih zaposlenika? I da će vaši zaposlenici raditi znatno manje?

Novi napredci u organizacijskim istraživanjima pružili su iznenađujuće odgovore na postavljena pitanja.

Strogi menadžeri često misle kako će pritisak koji stvaraju svojim zaposlenicima poboljšati njihove performanse, no to je pogrešno. Nažalost jedino što se tada povećava je količina stresa na poslu – istraživanja su pokazala kako visoka razina stresa može stvoriti visoke troškove zaposlenicima, ali i poslodavcima.

Lideri koji stvaraju ugodno okruženje znatno učinkovitiji od onih koji imaju čvrst stav u svom vodstvu

Istraživanja koja su provela brojne organizacije pokazuju kako su zdravstveni izdaci za zaposlenike koji su izloženi višoj razini stresa za 46 posto veći nego kod sličnih organizacija kod kojih je stres manje zastupljen. Isto tako, povećana razina stresa na poslu zaposlenike nerijetko potiče na pronalazak novog posla, odbijanje promaknuća ili napuštanje posla.

Stoga, je li bolje raditi za dobrog menadžera? Jesu li njihovi zaposlenici bolji te je li vidljiv napredak kod takvih menadžera?

Istraživanje Amy Cuddy i istraživača s Harvard Business Schoola pokazalo je kako su  lideri koji stvaraju ugodno okruženje znatno učinkovitiji od onih koji imaju čvrst stav u svom vodstvu. Zašto je to tako? Pa, jedan od razloga je povjerenje. Naime, zaposlenici imaju više povjerenja u nekoga tko je prema njima ljubazan. Također tim pristupom se povećava produktivnost, grupna i individualna. Ta mirna, pozitivna i motivirajuća atmosfera smanjuje zastupljenost stresa na radnom mjestu i povećava zadovoljstvo zaposlenika.

Na temelju brojnih istraživanja došlo se do zaključka kako stvaranje rukovodstva koji obiluje međusobnom suradnjom i povjerenjem stvara sretniju organizacijsku kulturu u kojoj su zaposlenici spremniji na međusobnu pomoć i pri tom postaju produktivniji na duge staze.

Prema tome vrlo je jasno da ćemo u budućnosti morati znatno više cijeniti ljubaznost na radnom mjestu kao važnu karakteristiku.

Prema Steve Jobsu jedna stvar razlikuje uspješne zaposlenike od ostalih

Steve Jobs imao je ekstremo visoka očekivanja. Izazivao je sebe, ali i ljude oko sebe da rade pametnije, vise i jače kako bi on, a i oni, mogli ostvariti sve što požele. Jobs je vjerovao u moć traženja, vjerovao je da se svi na neki način u budućnosti možemo istaknuti.

 

Oklijevamo, jer želimo vidjeti kraj prije samog početka

A  ono  što je još važnije, Steve Jobs je vjerovao u temeljnu snagu vjerovanja u samih sebe i korištenja tog uvjerenja da nas motivira i inspirira.

Jedan od velikih razloga zbog kojeg većina nas se ne usudi postići veći cilj je jer smatramo da prvo treba raziti sveobuhvatni detaljni plan, onaj u kojem je svaki korak zacrtan i unaprijed definiran i da samo tako postižemo uspjeh.

Zbog toga što nemamo takav plan – jer je njegovo stvaranje u samoj osnovi nemoguće – oklijevamo, jer želimo vidjeti kraj prije samog početka. I zato nikada ne počinjemo.

Jobs je znao da planovi nikada nisu savršeni. Ono što se stvarno događa  jest da ljudi koji u konačnici uspiju započeli su probavanjem stvari. Mnogo različitih stvari gdje bi u nekima  uspjeli, a u nekima doživil neuspjeh, no upravo iz svojih uspjeha i neuspjeha oni su učili.

Želite pokrenuti posao? Želite poboljšati svoje zdravlje? Želite promijeniti karijeru? Utvrdite svoje korake i pokrenite se.

 

Najvažnije od svega, vjerujte u sebe.

Vjerujte da ćete znati kako reagirati na prepreke i izazove koji vam se pojave na putu. Vjerujte da ćete postati mudriji za to iskustvo. Vjerujte da ćete postati vještiji, iskusniji i svjesniji samih sebe.

Probajte nove stvari, učite iz svakog uspjeha, ali i svakog neuspjeha i s vremenom ćete imati sve vještine, iskustvo i znanje koje vam je potrebno. Nikada ne možete biti sigurni da ćete uspjeti, no kada ne vjerujete u sebe i bojite se probati nešto novo tada ste sasvim sigurni da nećete uspjeti.

Vjerujte da će sve doći na svoje i biti upravo onako kako treba biti, a u međuvremenu će vaš život biti puno zanimljiviji i zasigurno zabavniji.

4 lekcije koje većina ljudi shvati prekasno u životu

4 vrijedne lekcije koje svi ljudi nauče prekasno u svom životu:

  1. Sve je privremeno

Vaše dobro vrijeme, kao i loše vrijeme u životu je privremeno. Stoga kada ste sretni, uživajte i budite zahvalni zbog toga, a kada ste tužni znajte da ćete uspjeti to prebroditi.
Život je prepun preokreta, iznenađenja, uspona i padova, te ne smijete zaboraviti da je smisao svega zapravo u destinaciji  koju priželjkujete, a ne putovanju do iste. U svemu možete i trebate pronaći lekciju kao i cijeniti život koji živite. Sve u vašim životima je privremeno i zato morate izvući najbolje iz svake situacije u kojoj se nalazite.

  1. Radite ono što volite, volite ono što radite

Ogroman dio života, danas, posao je i posao koji radite i kojemu se posvećujete mnogo vremena. Ako ste nesretni poslom koji radite, to će svakako imati negativan utjecaj i na druge aspekte vašeg života. Međutim, čak i onda kada ništa nije savršeno, važno je da radite na sebi i učinite sve kako biste postigli svoje ciljeve i zadovoljili svoje želje.

Najvažnije je da ulažete u sebe, što jedino možete upravo vi i potom živite svaki dan radeći ono što volite.

  1. Biti sretan iziskuje rad na sebi

Najsretniji ljudi su najčešće oni koji su najviše radili na sebi. Biti sretan iziskuje mnogo vremena i truda, znatno više nego da odlučite buditi nesretni. Stoga, birajte mudro. Biti sretan znači da u jednom trenutku odlučite staviti pod kontrolu vaš život i odlučite da nećete više biti žrtva već ćete svoju energiju usmjeriti u poboljšavanje vas kao osobe. Ponekad to, istina, može biti teško, ali baš zbog toga trebate se poticati i gurati naprijed.

  1. Percepcija je stvarnost

Istina je da način na koji shvaćate svijet oko vas ima izravan utjecaj na vaša uvjerenja i način na koji živite život. Percepcija stvara predrasude kao što stvara razumijevanje, također stvara strah isto kao što stvara i znatiželju. Poznato je da ljudi uvijek žele više, čak i ako je to samo na podsvjesnoj razini, gdje se u našem društvu od samih početaka naglašava važnost znanja i obrazovanja, a učenje i otkrivanje je upravo ono što radimo. Kako biste naučili ono što ne znate, postavite sami sebi jednostavna pitanja „Što je to ne znate?“ i „Što biste to željeli naučiti?“, no ono što je najvažnije od svega je razumjeti da je u redu i pogriješiti jer pogreške su te koje nas potiču na daljnji rast i učenje.

Vaš cijeli život je konstantni razvoj i osobni rast i prva stvar koju morate učiniti za sebe jest ne uspoređivati se s drugima. Ljudi vrlo brzo i jednostavno postanu ljubomorni jedni na druge i žele ono što drugi imaju. No vrlo često, vaša percepcija tuđeg života bude potpuna zabluda.

Prema tome, da biste bili sretni potrebna je praksa, bilo da vi učite kako otpustiti ego i ne davati mu značaj ili formirati više navika kojima ćete voljeti sebe onakvima kakvi jeste. Zapamtite,  imate samo jedan život zbog toga radite na njemu što bolje i jače možete kako biste ga učinili najboljim životom za vas.