VODIČ: Evo kako kupiti dionice koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi

Kada investitor na temelju svojih analiza i praćenja tržišta donese odluku o kupnji određene dionice kompanije koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi, slijedi proces kupnje koji se odvija u nekoliko koraka...

Prvo, investitor treba odabrati svog brokera odnosno investicijsko društvo koje mora biti član Zagrebačke burze i imati odobrenje nadležnih tijela za pružanje investicijskih usluga i investicijskih aktivnosti. Investitor može birati hoće li kupovati dionice i druge vrijednosnice posredstvom brokerskih odjela banaka (trenutno ih je u Hrvatskoj 14) ili posredstvom privatnih društava (trenutno ih je u Hrvatskoj 8).

Ovaj komentar je omogućio – Siguran novac, svjetski poznati investicijski vodič, od sada dostupan i na hrvatskom tržištu . Posjetite www.siguran-novac.com i predbilježite se – besplatno je! Ukoliko želite doznati više o Sigurnom novcu, pročitajte članak koji smo objavili na tu temu…

Drugo, investitor treba imati otvoren račun kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (SKDD) i to u pravilu obavlja broker bez naknade. SKDD je mjesto na kojem se u obliku elektroničkog zapisa vode podaci o izdavateljima vrijednosnih papira, vrijednosnim papirima i njihovim vlasnicima te obavljaju drugi zakonom predviđeni poslovi.

Treće, investitor može dati nalog za kupnju dionica svome brokeru putem telefona, osobno ili može trgovati dionicama putem web aplikacija. Kako bi broker mogao provesti nalog, investitor treba uplatiti odgovarajći iznos novca za vrijednosnice uvećan za brokersku naknadu na poseban račun investicijskog društva, a tim novcem broker smije raspolagati samo prema nalogu investitora.

Po zaprimanju naloga, broker je obvezan bez odgode izložiti nalog na burzu. Ako u istom trenutku postoji ponuda za prodaju zadane količine dionica i po cijeni koja je ponuđena za kupnju, nalog će se izvršiti. Ako ne postoji takva ponuda za prodaju, nalog će biti otvoren dokle god se ne izvrši ili ga investitor ne povuče. Ako je transakcija uspješno obavljena, broker šalje investitoru obračun transakcije. Nakon otprilike tjedan dana investitor će od SKDD-a zaprimiti izvješće o upisanim dionicama na njegov račun.

Kada se radi o prvoj kupnji dionica, investitor će od SKDD-a dobiti PIN koji služi za provjeru stanja na računu, potvrdu zahtjeva za registraciju vrijednosnih papira s brokerom ili skrbnikom i za promjenu podataka o dopisnoj adresi. Brokerska naknada koju naplaćuju investicijska društva sastoji se od tri raličite naknade, a to su naknada burze, naknada SKDD-a i naknada brokera. U pravilu brokerska naknada već uključuje sve troškove, ali postoje i društva kod kojih se naknada burze i naknada SKDD-a naplaćuju dodatno. Pri izboru brokera investitor treba uzeti u obzir omjer visine naknada i
ponuđene kvalitete usluga.

U nastavku je pregled investicijskih društava i banaka koje nude brokerske usluge i visine njihovih naknada ako se npr. ostvari nalog za kupnju dionica u visini od 11.000,00 kuna. Primjer. Naknada inv. društava i banaka za ostvareni nalog za kupnju u visini od 11.000,00 kn:

Visina naknada za kupnju dionica putem naloga koji se brokeru daje osobno ili telefonski kreće se između 0,15% do 1,5% iznosa transakcije te ovisi o iznosu transakcije tako da su naknade niže što su viši iznosi transakcija i obrnuto. Mininalne naknade se kreću između 30,00 i 150,00 kuna po transakciji.

Najpovoljnije je trgovanje putem interneta odnosno putem web aplikacija koje su u ponudi većine investicijskih društava i banaka. Visina naknada za kupnju dionica putem naloga koji se zadaje preko interneta kreće se između 0,25% i 0,6% iznosa transakcije i većinom ne ovisi o visini transakcije s time da neka društva i banke ne naplaćuju minimalnu naknadu dok kod drugih ona iznosi i do 60,00 kuna.

*Napomena: izračuni su informativne prirode. Podaci za izračun su preuzeti sa službenih internetskih stranica navedenih investicijskih društava i banaka i važeći su na dan 19.veljače 2012. g.

[SAVJET] Ne zaboravite zatražiti povrat poreza na dividende

Kad kompanija ostvari neto dobit, dio dobiti raspoređuje se u zakonske, statutarne i ostale rezerve, dok se preostali dio može isplatiti dioničarima u obliku dividende na temelju postotnog udjela u vlasništvu. Dividende se na Glavnoj skupštini mogu izglasati uvijek kada za to postoje uvjeti, a to su prije svega da kompanija ima zadržanu dobit (akumuliranu dobit ili neraspođenu dobit iz ranijih razdoblja) i neto dobit tekućeg razdoblja ukoliko se ne koristi za pokriće gubitaka...

Umjesto isplate dividendi može se donijeti odluka o zadržavanju dijela neto dobiti u cilju reinvestiranja u poslove koji mogu rezultirati povećanjem budućih zarada. Brojni su argumenti za i protiv isplate dividende. Nesumnjivo, zarade kompanije pripadaju dioničarima u čijem je vlasništvu kompanija i imaju pravo na isplatu. Mnogi dioničari računaju na prihode od dividendi za podmirenje životnih potreba ili još bolje za reinvestiranje dividendi u dionice ukoliko postoji opravdana situacija na tržištu dionica. Dividende predstavljaju dioničarima „stvarni novac“ odnosno tekući dohodak, dok se zarade koje se zadržavaju u kompaniji mogu, ali i ne moraju pokazati kao opipljiva vrijednost za dioničare.

Dok neke kompanije znaju kako uspješno reinvestirati zarade što rezultira porastom vrijednosti udjela dioničara u kompaniji, druge ili nagomilavaju novac brže nego što ga mogu trošiti ili ga rasipaju donošenjem nepovoljnih odluka i šireći svoje poslovanje na nove segmente koji se na kraju mogu pokazati kao prezahtjevnim ili neprofitabilnim. U svakom slučaju, financijski izvještaji mogu se različitim metodama „uljepšavati“, ali to se ne može napraviti s količinom novca u poduzeću. Dividende su jedan od signala da kompanija zaista ostvaruje dobit.

Jedna od alternativa isplati dividendi je otkup vlastitih dionica čime se također povećava vrijednost udjela u kompaniji. Posebno je ova metoda popularna u situacijama kada se dividende oporezuju jer se na taj način izbjegava dvostruko plaćanje poreza – pri oporezivanju dobiti kompanija, a zatim i dividende. Kada kompanija ponovno otkupi dio svojih dionica i poništi ih, smanjuje se broj dionica na tržištu, a zarade po dionici rastu budući da se ukupan iznos zarade kompanije dijeli na manji broj dionica. Na hrvatskom tržištu kapitala može se u posljednje vrijeme primijetiti veliki broj kompanija koje otkupljuju vlastite dionice što je itekako opravdano s obzirom na podcijenjenost tržišta.

Porez na dividendu je prvi put u Hrvatskoj uveden 2001., a ukinut je 1. siječnja 2005. godine. Vlada je odlučila o ponovnom uvođenju poreza na dividendu u visini od 12%. Od 1. ožujka 2012. godine oporezuju se sve isplate dividendi i udjela u dobiti, osim onih koji se isplaćuju iz dobiti ostvarene prije 1. siječnja 2001. godine i to na način da se porez na dividendu naplaćuje svim domaćim investitorima i vlasnicima udjela u kompanijama prilikom isplate dividende.Ukoliko je ukupni iznos dohotka od dividendi po osobi manji od 12.000,00 kuna, dioničar ima pravo povrata poreza prilikom godišnje prijave poreza. Na taj način su zaštićeni mali dioničari kao i većina investitora u dobrovoljne investicijske ili obvezne mirovinske fondove u kojima se ukupna prikupljena dividenda dijeli na investitore u fond i tek onda oporezuje.

Ako ukupni dohodak od dividendi prelazi 12.000,00 kuna po osobi, povrat poreza bit će odobren samo na dio dohotka do 12.000,00 kuna, ali ne i na ostatak dohotka. Dioničar koji ima osnova za povrat poreza, treba inspuniti prijavu poreza na dohodak za 2012. godinu. U prijavi se popunjavaju poglavlja pod 1. „Opći podaci“ i 4.4.1. „Podaci o dividendi i udjelu u dobiti“ te se u poglavlju 7. „Popis priloženih isprava“ navodi kao prilog „Potvrda o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2012. godini“ koju je dioničar primio ili od kompanije koja je na njegov račun uplatila dividendu ili od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva koje je u ime kompanije uplatilo dividendu. Prijava se mora predati Poreznoj upravi najkasnije do 28. veljače 2013. godine.

Evo zašto je dionica instrument dugoročnog ulaganja

U literaturi se može naći puno različitih definicija investiranja. Mnoge od tih definicija ne prave razliku između koncepta investiranja i koncepta špekuliranja, iako ta razlika postoji i potrebno ju je naglasiti. Svaki sudionik na burzi koji kupuje vrijednosne papire bez obzira na to kako kupuje, što kupuje, po kojoj cijeni i slično rado sebe naziva „investitorom“. No, samim time što je osoba uložila novac na burzu vrijednosnih papira, ne znači da je postala i investitor...

Možda je najjezgrovitija definicija investiranja ona Benjamina Grahama koja kaže: „Investicija je operacija koja, nakon temeljite analize, obećava sigurnu glavnicu i primjeren prinos. Operacije koje ne zadovoljavaju te zahtjeve smatraju se špekulativnima.“

Dionice su po svojoj definiciji vlasnički udio u poduzeću i jedan od kritičnih čimbenika uspješnog investiranja jest da investitor ne zaboravi da kupuje udio nekog stvarnog poduzeća. Prije nego što kupi dionicu, investitor bi trebao temeljito analizirati kvalitetu upravljanja poduzećem (menadžment) i njegovo poslovanje. Temelj za ocjenjivanje stanja i kretanja
ključnih poslovnih pokazatelja poduzeća su financijski pokazatelji koji se dobivaju iz financijskih izvješća.

Iz bilance, izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti i izvještaja o novčanim tokovima investitor može analizirati profitabilnost, likvidnost i zaduženost koji mogu pomoći da se odredi dugoročna stabilnost nekog poduzeća i usporedi kvaliteta poslovanja između istih i različitih poduzeća. Osim ovih pokazatelja, za investitora su od velike važnosti i tržišni pokazatelji koji su osnovni parametri za procjenu vrijednosti dionica poduzeća. Dugoročno, investitor bi trebao težiti umjerenim, ali održivim prinosom koji može biti u obliku isplate dividendi i rasta vrijednosti njegovih udjela u poduzeću.

Od trenutka kada se investitor nađe u pravom poduzeću, njegovu sudbinu ne određuje tržište dionica, nego on sam. O tržištu dionica trebali bi se brinuti drugi. Kad investira u dionice, investitor treba zamisliti da će tržište dionica biti zatvoreno sljedećih 5 do 10 godina i da neće moći prodati dionice. Ako nakon takve pomisli i dalje želi kupiti dionice poduzeća
koje je pažljivo odabrao, to znači da je spreman zauzeti dugoročno stajalište. Za investitora koji posjeduje dionice u izvrsnim poduzećima kratkoročno razdoblje nije važno osim ako ne dođe do značajnog pada cijene i prilike da se smanji prosječna kupovna cijena dionica, pod uvjetom da pad nije uzrokovan negativnim poslovnim trendom poduzeća.

Pravi investitor se usredotočuje na vrijednost poduzeća i njegove izglede u budućnosti, a ne na cijenu dionica. Za većinu ljudi fokus je obrnut, što se očituje opsjednutošću da se stalno provjeravaju cijene i količina dnevnog trgovanja što može dovesti do nepromišljenih poteza. Potencijalni investitor ne bi trebao razmišljati o burzi kao o mjestu gdje se „ preko noći“ može
lako obogatiti. Literatura koja obećava tako nešto obično ne upozorava na moguće rizike i gubitke.

Investiranje se mora ozbiljno shvatiti i trebalo bi ličiti na konkretan posao. Potrebno je razumijeti posao koji stoji iza vrijednosnice. Razvijanje takvih sposobnosti zahtijeva vrijeme i trud, no uloženo se može itekako isplatiti.

Evo zašto (možda) nije loše ulagati u dionice hrvatskih kompanija

Mnogi ljudi vjeruju da je investiranje u tržište dionica složeno, misteriozno i riskantno. Dionice se uglavnom shvaćaju kao sofisticirana varijanta klađenja, a takvo shvaćanje je pojačano nakon snažnih korekcija na tržištima kapitala koje su nastupile tijekom 2008. godine...

Tome u prilog idu strani i domaći mediji puni „crnih prognoza“ i senzacionalističkih natpisa o srozavanjima burzovnih indeksa i negativnih vijesti sa svjetskih burzi. Tržišta u razvoju, poput hrvatskog, posebno su pogođena. U razdoblju od 2007. do 2012. godine službeni dionički burzovni indeks CROBEX izgubio je oko 70% svoje vrijednosti.

Unatoč tome, situacija nije nikada bila bolja za potencijalne investitore koji imaju viška novca i žele odškrinuti vrata svijeta dioničarstva. Sam čin sloma tržišta značajno je umanjio rizik investiranja i omogućio potencijalnom investitoru da po superpovoljnim cijenama postane vlasnik udjela u izvrsnim kompanijama. Važno je zapamtiti da je niska cijena najbolji osigurač od rizika. Na hrvatskom tržištu kapitala mogu se povoljno kupiti dionice kompanija koje ostvaruju izvrsne rezultate, profitabilne su, uvećavaju svoju vrijednost, nisu zadužene (što je u ovakvim uvjetima u gospodarstvu od iznimne važnosti za opstanak), šire svoje poslovanje, većinu prihoda ostvaruju od izvoza i prihodi im ne ovise o riziku Hrvatske, kao u slučaju pada kreditnog rejtinga, a neke isplaćuju i zavidnu dividendu (dio dobiti koju kompanija isplaćuje uslijed dobrog poslovanja). Primjerice radi, dionica Hrvatskog Telekoma u posljednjih 5 godina donosila je godišnji prosječni dividendni prinos od 11%, dok ste u banci za isto razdoblje mogli oročiti štednju na najviše 4% godišnje.

Svakako da nisu sve cijene dionica povoljne i da postoje dionice kompanija koje su i dalje preskupe u odnosu na kvalitetu odnosno vrijednost kompanija. Zato treba biti oprezan pri donošenju odluke o investiranju u pojedine kompanije.

Mnogi dionicu shvaćaju samo kao nekakvu papirnatu ili elektroničku ispravu. Takvo shvaćanje nije ispravno jer je dionica puno više od toga. Treba kupovati dionice kompanija čije vlasništvo izaziva kod investitora ponos jer kupnjom dionica postaje se vlasnikom udjela u poduzeću. Naravno da to ne znači da dioničar može doći u poduzeće i reći „Ovo je moj stol, ovo su moje zavjese, ovo je moj kompjuter...!“, ali kao vlasnik udjela dioničar ima pravo glasa na glavnoj skupštini dioničara koje se održavaju uglavnom jednom godišnje, pravo na udio u imovini društva u slučaju likvidacije (nakon što se namire potraživanja svih vjerovnika), pravo prvokupa u slučaju novog izdanja dionica društva i već spomenuto pravo na udio u dobiti kroz dividende.

Potencijalni investitor u dionice hrvatskih kompanija treba shvatiti da je upravo sada pravo vrijeme da se iskoriste odlične prilike na tržištu dionica i pripreme strategije za odabir dionica koji će donijeti dugoročno stabilan prinos.