Sve je teže privući, a još teže zadržati pažnju publike na internetu. Nekada davno internet je bio mjesto na kojemu ste mogli napraviti čuda s vrlo malo resursa i nešto kreativnosti. Publika je bila željna svega, a posebno sadržaja, kvalitetnih tekstova i videa koji su uz sve to bili još i besplatni i dostupni u svakom trenutku.

Danas? Danas su se vremena promijenila, a sadržaja je više nego ikada. Govorimo o besplatnom sadržaju visoke kvalitete i vrhunske produkcije koji samo čeka da ga netko otkrije. S obzirom da je sve teže istaknuti se u masi, a ni algoritmi društvenih mreža ne idu u prilog organskom dometu, svatko tko je barem jednom kreirao sadržaj ili radio na njegovoj promociji zna koliko je važno biti kreativan u pokušajima da taj sadržaj postigne najbolje rezultate s, po mogućnosti, najmanje ulaganja u oglašavanje.

Kako onda privući pažnju i potaknuti publiku na djelovanje? U tome bi mogli pomoći emotikoni. Gotovo da nema osobe koja ne koristi emotikone u komunikaciji, posebno kada je riječ o komunikaciji na društvenim mrežama.

Da bi komunikacija bila kvalitetna, a poruka ispravno shvaćena, neverbalna komunikacija važna je koliko i verbalna (ponekad i važnija). Geste, držanje, pokreti, izrazi lica i način govora pomažu da nas sugovornik bolje razumije i prepozna emocije koje želimo prenijeti.

U pisanoj komunikaciji tog luksuza neverbalne komunikacije nema pa ovdje na scenu dolaze emotikoni kako bi popravili komunikaciju i učinili stvari jasnijima. 2015. godine Oxfordski rječnik je emotikon sa suzama proglasio za riječ godine.

Iako ih je to koštalo brojnih kritika javnosti koja im je poručila da u rječniku provjere značenje riječi “riječ”, taj potez samo pokazuje koliko se komunikacija modernizirala u zadnjih nekoliko desetljeća.

Što su onda emotikoni ako nisu riječi? Emotikoni su slike koje izražavaju određene osjećaje i iako nisu riječi, čak ni kad bismo značenje riječi shvatili vrlo fleksibilno, ipak su na neki način jezični znakovi u slikama. Emotikoni su način komunikacije i iako se čine jako modernima, ljudi oduvijek komuniciraju slikama (sjetite se samo crteža u pećinama).

Istraživanje provedeno u Britaniji je pokazalo da 72% ljudi od 18 do 25 godina više voli komunicirati emotikonima nego riječima jer se na taj način lakše izražavaju.

Komunikacija se razvija zajedno s tehnologijom. Ljudi se u zadnje vrijeme više druže online nego što to čine u realnosti. Više se vole dopisivati i iako je kultura pisanja pisama zamrla, kultura komuniciranja putem sms-a, e-maila i ostalih programa za komunikaciju u stvarnom vremenu (WhatsApp, Facebook Messenger, Skype i sl.) sve više napreduje i postaje popularnija. A s njom i upotreba emotikona.

Ali, nisu li emotikoni djetinjasti? Zašto biste ih koristili u poslovnoj komunikaciji, brendiranju ili oglašavanju? Zato što emotikoni, ako je vjerovati mnogim istraživanjima, povećavaju angažman, privlače pažnju, navode ljude na djelovanje i općenito izazivaju pozitivne reakcije. Ukratko, emotikoni izražavaju one emocije koje riječi, posebno napisane, ne mogu.

Brendovi su puno više od proizvoda ili usluge koju prodaju. Nisu impersonalni, daleki, strani, ukočeni i neuhvatljivi. Ili barem ne bi smjeli biti žele li uspjeti u današnjem digitalnom svijetu i omekšati srca potrošača.

Brendovi su kao ljudi i to ljudi puni karaktera s kojima se publika lako može povezati. Kada koristite emotikone u brendiranju i marketingu, dajete svom brendu osobnost i identitet te potičete i olakšavate komunikaciju.

Želite li poboljšati svoj brend, približiti ga ljudima, humanizirati ga i potaknuti publiku da klikne na link ili kupi od vas ono što prodajete, bilo bi dobro isprobati emotikone u pismenoj komunikaciji.

Kako to učiniti na najbolji način?

Neka budu relevantni

Emotikoni moraju imati smisla, moraju imati veze s temom i moraju se uklapati u identitet brenda. Ukoliko se ne uklapaju nemojte ih koristiti jer forsiranje nema smisla, a moglo bi postići i suprotan učinak od željenog i planiranog.

Ne pretjerujte s emotikonima

Tanka je granica između dobrog ukusa i pretjerivanja, a još je tanja u poslovnoj komunikaciji. Ovdje je najbolje voditi se pristupom da je manje više pa kada ste u dilemi, izbrišite emotikon ili dva.

Malo je brendova koji uspješno mogu komunicirati isključivo emotikonima bez teksta pa, ukoliko niste sigurni možete li i što je previše, bolje je za početak korisiti ih umjereno i oprezno.

Neka emotikoni pričaju priču

Budite kreativni. Slika vrijedi 1000 riječi, a emotikon na internetu još i više. Ispričajte priču svog brenda i povežite relevantne emotikone. Napravite svoje vlastite emotikone, ako ste u mogućnosti, i ponudite ih publici te ih potaknite da ih koriste i dijele.

Izbjegavajte dvosmislene emotikone

Postoje određeni emotikoni koji se mogu pogrešno shvatiti kao i oni koji su s vremenom dobili određeno značenje koje prvotno nije zamišljeno na taj način. Iz tog razloga loša je ideja koristiti dvosmislene emotikone kao i one za koje niste potpuno sigurni što znače.

Koliko god je dobro privući pažnju, pogrešna pažnja, negativna reakcija i saniranje štete zadnje je što vam je potrebno u digitalnom marketingu, posebno ako je razlog u nepromišljenosti.

Budite uporni

Postoji više od 2823 emotikona ali to ne znači da ćete izabrati nekoliko i da će publika poludjeti za vama, a vi zadovoljno zaključiti kako se upotreba emotikona isplatila. Kao i u svemu drugome, i ovdje će za rezultate biti potrebno više vremena nego što možda očekujete (posebno ukoliko ste opsjednuti brzim rezultatima).

Izaberite nekoliko relevantnih emotikona koji imaju veze s vašim brendom i pričom koju pričate i počnite ih koristiti u komunikaciji. Pratite reakcije, analizirajte, osmislite strategiju i promijenite je po potrebi.

Dalje je sve na vama. Emotikoni su jednostavan i zabavan način da dodate malo osobnosti i neverbalne komunikacije kampanjama, mailovima, društvenim mrežama, oglašavanju ili bilo kojoj drugoj komunikaciji u online svijetu.

Isprobajte ih, možda se pozitivno iznenadite.

Sjećate li se dana kad ste zaključili da vam je suđeno pisati? Trenutka kad ste napokon napisali prvi tekst, uredili ga i držali drhtavi prst iznad miša kako biste napokon skupili hrabrost da stisnete taj Publish na besplatnom blogu lošeg dizajna i objavite cijelom svijetu svoje remek djelo?

Remek djelo koje vjerojatno nije naišlo na reakcije kakve ste očekivali ali u tom trenutku ta činjenica nije bila ni najmanje važna. Važan je bio samo onaj osjećaj da ste napokon  javno objavili svoj tekst i postali pravi pisac. Ili ste tako barem mislili.

Zajednička karakteristika svih pisaca je da su osjetljivi na svoj posao, pomalo narcisoidni, pate od weltschmerza i sve shvaćaju ozbiljno pa biste mogli stradati čak i ako potpuno nedužno ispitujete nešto što vam nije jasno, a pisac to smatra neprimjerenim.

Što nikada ne smijete reći piscu želite li izvući živu glavu?

Dobro je imati hobi

Slažem se da je hobi uvijek dobra ideja, problem je u tome što većina pisaca ne misli da je pisanje hobi. Svi pišu s nekim razlogom. Neki bi željeli pronaći izdavača za svoju knjigu pa se pisanjem bloga ili kolumni brendiraju. Drugi žele razviti svoj posao pa otvore poslovni blog. Neki pišu bez ikakvih konačnih ciljeva jer se jednostavno moraju kreativno izraziti.

Svatko tko piše i uživa u pisanju, neovisno o tome piše li knjige ili tekstove za novine, portale i blogove, a riječ je o dovoljno upornom pojednicu ili pojedinki da konstantno objavljuje novi sadržaj, najvjerojatnije ne gleda na svoj posao kao na hobi.

Teško je biti ustrajan u hobiju dovoljno dugo da nakon nekog vremena ne odustanete i pobjegnete glavom bez obzira posebno kad shvatite koliko taj hobi oduzima vremena.

U hobi spadaju pecanje, skupljanje salveta, šaranje po bojankama za odrasle, maljanje vodenim bojama po papiru svaka 4 mjeseca. Sjedenje pred laptopom, istraživanje tema, pisanje bilješki, prenošenje misli na (digitalni) papir, traženje grešaka i uređivanje teksta…ne, to nije hobi.

Kako imaš toliko vremena za pisanje?

Blago tebi što imaš toliko vremena, da ga bar ja imam, reakcija je mnogih kad otkriju da pišete. S vremenom obično postoji jedna velika zabluda - mnogi misle kako neki ljudi imaju više ili manje vremena od drugih. Osobno ne vjerujem u tu teoriju, a reći ću vam i zašto.

Dan traje 24 sata i svima traje jednako. Organizacija vremena je vještina koja se uči, a raspolaganje vremenom je stvar prioriteta. Želite li za nešto pronaći vrijeme, pronaći ćete ga. Ne želite li pronaći vrijeme, pronaći ćete izgovor.

Ne može biti jednostavnije od toga. Mislite li da netko ima puno vremena, bolje pitajte tu osobu za savjet o upravljanju vremenom i stvaranju vremena za prioritete. Mogli biste naučiti nešto korisno.

Želiš li se proslaviti?

Mnogi ljudi rade nešto što vole u potpunoj anonimnosti čak i pod pretpostavkom da nikada nitko ne otkrije što rade. Drugi rade nešto što vole i objavljuju to javno na internetu kako bi cijeli svijet mogao vidjeti i hvaliti ih.

Ipak, to što netko objavljuje javno sadržaj ne znači da se želi proslaviti. Ne žele svi biti poznati, a i ako žele, to stvarno nije ničija briga pa s tim na umu nije ni pristojno ispitivati ljude žele li biti slavni.

Zarađuješ li od pisanja?

Moram li izabrati najnepristojniju stvar koju netko može uputiti bilo kome onda bi pitanje o zaradi bilo na prvom mjestu. Hodate li ulicom i ispitujete li nepoznate ljude koliku imaju plaću? Pitate li članove svoje šire obitelji, prijatelje, poznanike i suradnike kolika im je plaća?

Nisam ni mislila. Onda nemojte ispitivati ni pisce zarađuju li od pisanja jer je riječ o jako osobnom i neprimjerenom pitanju kojim jako zadirete u privatnost i stvari koje vas se ni najmanje ne tiču.

Gdje se može pročitati ono što pišeš?

Iako zvuči kao potpuno nevino pitanje ovdje je često skrivena prava namjera, a to je traženje životopisa na diskretan način. Jedini način da se netko dokaže kao “pravi pisac” je da izlista nekoliko objavljenih knjiga, dnevnih novina, časopisa i publikacija u kojima redovno objavljuje sadržaj.

Neovisno o tome što ste objavili i tko je objavio vaš sadržaj, najbolji način na koji možete odgovoriti na pitanje je “Oh, možeš me čitati na mom blogu” i šokirati ih do kraja.

Super, a koji ti je pravi posao?

Mnogi će pretpostaviti da pisanje nije pravi posao. Neće moći shvatiti da postoji osoba kojoj je pisanje karijera jer je copywriter, bloger, kolumnist ili pisac. Automatska je pretpostavka da takva osoba mora imati ili još jedan “pravi” posao ili jako bogatog partnera/obitelj koji su voljni financirati lude hirove.

I dok će se svi pisci složiti da pisanje nije baš najunosniji posao na svijetu osim za šačicu pisaca, spremno će se složiti i da je to posao koji oduzima više vremena nego što bi se očekivalo i ne može biti “praviji” nego što već je.

Tko zna, možda napišeš novog Harryja Pottera!?

I dok je donekle zdrava i očekivana pretpostavka da mnogi pisci žele od svog pisanja početi ozbiljno zarađivati i vidjeti svoje knjige na vrhu top ljestvica najpopularnijih i najprodavanijih knjiga, pogrešna je pretpostavka da tomu svi teže.

Osim toga, ukoliko je nekome uzor Faulkner, teško da želi napisati sljedeći “Kamen mudraca”.

Otkuda ti samo toliko ideja?

Ovo je najčešće i najofucanije pitanje koje se piscu može postaviti. Iako je prosječnoj osobi koja jedva pročita dnevni horoskop, a kamoli napiše 2 suvisle rečenice, potpuno neshvatljivo kako itko može imati toliko ideja i inspiracije, pokušajte shvatiti da je svatko tko piše čuo to pitanje previše puta da bi na njega odgovorio.

Imate li baš potrebu odgovoriti, pokušajte sljedeće:”Pitanje nije otkud mi toliko ideja nego kako zaustaviti glasove u glavi da mi daju tolike ideje. Imaš savjet?” Nakon toga vas dotična osoba vjerojatno neće više ništa pitati i pristojno se udaljiti od vas i vaših glasova.

Koliko ti treba da napišeš nešto?

Sudeći po uputama na pakiranju, bez iznimke mi svaki put treba 45 minuta ako pečem na 180 stupnjeva u pećnici s gornjim i donjim grijačima.

Ti znaš pisati, daj mi napiši….

Ovo je nešto s čim se morate pomiriti. Onog trenutka kad ljudi čuju da pišete pokušat će vas iskoristiti tamo gdje im je potrebno. Pa ćete se tako odjednom naći pred hrpom zahtjeva da napišete lektire, seminare, eseje, mailove, molbe, tužbe, žalbe i pisma jer ste vi pisac i vama to lako i brzo ide.

Pisat ćete besplatno naravno, i tako imate previše vremena i još uvijek nemate pravi posao.

Ljudi su društvena bića, barem u većini slučajeva, i logična je potreba da se žele svidjeti drugim ljudima. Ponekad se toliko imaju potrebu svidjeti da će učiniti bilo što samo da se uklope u društvo i budu prihvaćeni.

Problem je u tome što su ljudi znatiželjni, a skloni su i osuđivati one koji su različiti od njih samih i čije se ponašanje ili životni stil ne uklapaju u kalup koji većina smatra društveno prihvatljivim.

Ponekad ljudi ispituju ono što ne bi smjeli iz znatiželje. Ponekad jer guraju nos tamo gdje im nije mjesto. Ponekad jer misle da znaju što je najbolje za vas. Ponekad jer vole davati savjete.

Ponekad im imate potrebu odgovoriti i početi objašnjavati što je znak da ste osoba koja voli udovoljavati drugima. Ponekad imate loš dan pa ćete se nakon objašnjavanja naljutiti sami na sebe jer neprestano objašnjavate svoj život i svoje postupke.

Kada počnete objašnjavati drugima svoje misli i postupke, zapitajte se sljedeće:

1. objašnjavate li zato što niste sigurni u svoje odluke pa na taj način tražite povratnu informaciju, podršku ili savjet?
2. objašnjavate li zato što, iako ste sigurni u svoje odluke, niste sigurni u sebe, imate veliku potrebu svidjeti se drugima, a bojite se da se to neće dogoditi izrazite li bez straha svoj stav ili mišljenje?

Ukoliko je prva stvar u pitanju, nije loša ideja povremeno se konzultirati s ljudima kojima je do vas stalo, koji vam žele najbolje ili pronaći objektivnog konzultanta koji može pomoći pri donošenju odluka. No, ako je problem u tome što niste sigurni u sebe i želite se svima svidjeti bilo bi dobro pomiriti se s tim da se nikada nećete moći svidjeti svima, bez obzira na to koliko se trudili.

Jedan od najvažnijih preduvjeta sretnog života je biti siguran u svoje izbore i postupke. Onog trenutka kad shvatite da ne morate nikome ništa objašnjavati i ispričavati se za svoje izbore preuzet ćete kontrolu nad svojim životom umjesto da puštate druge da ga kontroliraju.

Izbori koje donosimo u životu definiraju tko smo i kakvog smo karaktera i zato treba posjedovati dozu samouvjerenosti kad je riječ o odlukama koje donosimo, a tiču se isključivo nas i našeg života.

Postoje određene odluke, izbori, uvjerenja i planovi koji ne zahtijevaju objašnjavanje, pogotovo ako je to nešto što utječe samo na vaš život i ničiji drugi.

6 objašnjenja koja nikome ne dugujete

Objašnjenje na što trošite

Ljudi su često znatiželjni kada je riječ o tuđim financijama, a vole i gurati nos tamo gdje im nije mjesto. Ponekad je riječ o članovima obitelji, prijateljima, a nekada i osobe koje nemaju skoro nikakve veze s nama uoče koliko imamo pari cipela ili kako svaki dan nosimo novu torbu.

Neke opaske su potpuno bezazlene, a na nekima se odmah čuje da je riječ o komentaru njuškala sklonom osuđivanju. Koji god bio razlog, dok zarađujete svoje novce imate ih pravo i trošiti na što želite pa makar to bio mobitel koji vam trenutno ne treba ali volite tehniku, peti par crvenih cipela s previsokom petom koje nećete nikada obuti ili još jedna ista crna majica, kakvih vam je pun ormar.

Objašnjenje za svoju karijeru

Ponekad mi izaberemo svoju karijeru, a ponekad ona izabere nas. Kako god bilo, uvijek će biti onih koji će kritizirati vaše izbore i misliti da postoji nešto bolje, sigurnije ili bolje plaćeno. Bit će trenutaka kada ljudi neće razumjeti što radite jer se bavite poslom kojega nije ni bilo još prije samo 10 godina.

Digitalni marketingaš? Bloger? Menadžer društvenih mreža? App developer? Influencer? Sve su to poslovi o kojima se nekada nije ni sanjalo, a jako ih je teško objasniti, posebno onima koji se slabo ili malo razumiju u internet, modernu tehnologiju ili poslovne komunikacije.

Objašnjavanje potrebe za samoćom

Svima povremeno dođe trenutak kada im je potreban mir da slože misli i uživaju u tišini vlastitog društva. Kako to obično biva, posebno ako ne živite sami, bit će ljudi koji tu potrebu za mirom neće shvatiti.

Pokušavat će vas zabaviti. Mislit će, potpuno pogrešno, da se nešto dogodilo. Da ste loše raspoloženi. Dat će sve od sebe da vas raspolože, potpuno nesvjesni da ne čine uslugu ni vama, a ni sebi.

Počet ćete osjećati grižnju savjesti što imate potrebu za mirom i tišinom. Pomislit ćete da ne dajete dovoljno pažnje svojim ukućanima pa ćete se naljutiti na sebe jer trenutno nemate dovoljno energije za interakciju.

Imat ćete se potrebu ispričavati, objašnjavati kako niste mrzovoljni i kako vam samo treba malo mira. Svatko povremeno dobije potrebu za mirom i samoćom, to nije nešto radi čega se morate ispričavati, a još manje objašnjavati zašto vam to treba.

Objašnjenje radi riječi ne

Vaše je pravo reći ne na situacije koje vam se ne sviđaju, nisu vam ugodne, ne volite ih ili za njih trenutno nemate volje ili vremena. Kada želite odbiti nekoga i reći ne, učinite to bez previše objašnjavanja, ispričavanja i preznojavanja. Puno ljudi ne zna reći ne i osjećaju se loše kada to učine što je razlog zašto uglavnom izbjegavaju tu riječ i pristaju na nešto što im se u tom trenutku ne da ili ne sviđa.

Zato, drugi put kad vas netko pozove van, a preumorni ste ili od vas traži nešto što trenutno ne možete dati ili ispuniti, recite ne bez dodatnih objašnjenja i grižnje savjesti.

Objašnjenje za svoje snove

Svi sanjamo o nečemu ali problem nastaje kada odlučite podijeliti svoje snove s drugima, a oni ih ne shvaćaju na isti način poput vas. Nekima su vaši snovi smiješni, djetinjasti, glupi ili misle da ste zagrizli previše pa makar u mašti ali jedno je sigurno, svoje snove ne morate nikome objašnjavati, neovisno o tome koliko vam je ta osoba bliska.

Dobro je imati snove jer vas oni pokreću prema cilju, a hoće li biti što od njih ovisi samo o vama. Kada kažete nekome svoje snove, nemate koristi ni od toga što vam se netko divi i motivira vas, a još manje od toga ako vam se smije i misli da ste poludjeli.

Najvažnije je samo to da ih imate, da vjerujete u njih i da radite nešto po pitanju da ih ostvarite i pretvorite u realnost. Tomu snovi i služe.

Objašnjenje za privatni život

Način na koji živite nije ničija briga, a još manje nečija odgovornost. Ukoliko ste odrasla i punoljetna osoba, imate potpuno pravo odlučivati sami za sebe i živjeti onako kako vama odgovara pa čak i ako se drugi s tim ne slažu. Još manje trebate nekome objašnjavati svoje životne izbore ili tražiti isprike za njih.

Što ako se opet poželite ispričati za svoj život i svoje izbore? Sjetite se da ne dugujete nikome ništa, a najmanje objašnjenja za svoj život i svoje odluke. Vaš život nitko ne živi osim vas samih, a vrijeme brzo prolazi pa nemojte raditi kompromise radi drugih, a još manje trošiti vrijeme na objašnjenja i traženje odobrenja. Tko želi, razumjet će vas i bez objašnjenja. Tko ne želi, neće vas razumjeti nikada.

Voljeli horor filmove ili ne teško je ignorirati osjećaj uzbuđenja koji se javlja za vrijeme gledanja dobrog hororca. Situacija je napeta, ne zna se što će se sljedeće dogoditi ali jasno je da će biti iznenađenja.

Kreatori horor filmova ne razlikuju se previše od marketingaša. I mi često radimo s malim budžetom i pokušavamo kreirati nešto zanimljivo što će zainteresirati publiku, izazvati uzbuđenje i ostvariti profit.

Kažu da se kvalitetna horor priča svodi na tri elementa - početak, sredinu i zaokret. Ni marketing se ne razlikuje previše od toga pa idemo pogledati što nas horor filmovi mogu naučiti o marketingu.

Potrebno je ispričati dobru priču

Jedan od poznatijih horor filmova je Drakula iz 1992. godine kojega je režirao Francis Ford Coppola. U filmu, kao i u knjizi Brama Stokera, jasno je da nije riječ o tipičnom vampirskom filmu nego da je u pozadini priča o grofu Vladu Tepešu koji je ratovao protiv Turaka, bio poznat po svojoj okrutnosti i inovativnim metodama ubijanja neprijatelja.

Film dodatno prikazuje i ljubavne priče, međuljudske odnose i karakterizacije likova kako bi cijela priča dobila na ljudskosti umjesto da je ispričana još jedna, već viđena priča, o krvožednom vampiru.

Koja je lekcija iz marketinga?

Uvijek je potrebno ispričati dobru priču neovisno o tome je li riječ o kampanji, vlastitom ili korporativnom blogu, sadržaju za web stranicu ili bilo kojem drugom tipu sadržaja. Priče mora biti. Isto tako, ne treba se bojati skrenuti na malo osobniji pristup jer to publika voli. Otkriti nešto malo o sebi ili o svom brendu, povezati se s ljudima i ponuditi im razlog za interes i praćenje.

Treba biti uporan

U filmu Vrisak ubojica terorizira svoje žrtve tako što ih naziva telefonom i uopće mu nije važno koliko mu se puta prekine veza, on je i dalje uporan kako bi ostvario svoj cilj.

Ne razlikuje se previše ni film Petak 13. u kojemu serijski ubojica Jason lovi svoje žrtve koje mu panično viču “nemoj me ubiti”. Sluša li ih on? Ne, ubije ih jer je u tome poanta cijele priče.

Koja je lekcija iz marketinga?

Počnite brzo trčati ako vidite osobu s bijelom maskom. Samo se šalim iako dio s trčanjem mislim ozbiljno. Lekcija je da je u marketingu nužno biti uporan. Rijetko se odmah na početku vide rezultati posebno ako nema velikog budžeta i tima na raspolaganju.

Ne ide po planu? Rijetko kad i ide baš sve po planu i kako je zamišljeno u idealnim uvjetima. Potrebna je upornost, postavljanje realističnih ciljeva ali isto tako znati i željeti se prilagoditi novim situacijama kada to zahtijevaju okolnosti te mijenjati planove po potrebi.

Treba upoznati svoju okolinu

Što ekipa iz Živih mrtvaca prvo napravi kada dođu u nove i nepoznate krajeve? Istraže okolinu, uđu u sve kuće kako bi otkrili ima li kakvih zaliha i skriva li se tko u sobama, provjere je li nova okolina sigurna od zombija i može li se lako osigurati. To je logičan potez koji bi svatko razuman učinio u takvoj situaciji.

Koja je lekcija iz marketinga?

Ista kao i iz serije – potrebno je upoznati svoju okolinu. Točno znati tko je ciljna publika, koje su njihove želje i interesi. Što je s konkurencijom? Najgore je misliti da je konkurencije nema jer svi imaju konkurenciju. Vi niste jedini na tržištu koji se bavite svojim poslom. Nužno je poznavati poslovne prilike i ekonomsku situaciju, kupovne navike potrošača te svoje (i tuđe) okruženje kako bi marketing bio uspješan, a novci ne potrošeni uzalud na nešto što nikoga neće zanimati ili što nitko neće vidjeti.

Najgore je zaspati

Što je ključno za preživljavanje u filmu Strava u ulici Brijestova? Ostati budan jer Freddy ima prilično jedinstven način prikazivanja ljudima – pojavljuje im se u snovima. Freddy ubija u snovima i zato je izbjegavanje sna jedina šansa da osoba izvuče živu glavu iz noćne more koja se realizira i u stvarnosti.

Koja je lekcija iz marketinga?

Digitalni svijet nikada ne spava. To je činjenica koju svaki marketingaš mora prihvatiti želi li preživjeti. Trendovi se svakodnevno mijenjaju, algoritmi također, a digitalni svijet sve više napreduje.

Tko nije u toku s trendovima i nije spreman ostati budan, neće uspjeti ni u marketingu ni u poslu kojim se bavi.

Sadržaj se može iskoristiti na više načina

Film Krug iz 2002. godine remake je japanskog filma Ringu koji je postigao velik uspjeh u Japanu i ostalim azijskim zemljama. Amerikanci su, naravno, željeli napraviti svoju verziju filma i u tome uspjeli jer je film doživio velik uspjeh i uplašio publiku diljem svijeta.

Zašto je napravljen remake? Jer je riječ o novom tržišu i novoj publici. Ne razumiju svi azijske filmove niti su im zanimljivi za gledanje i zato je američka verzija doživjela toliki uspjeh u Americi i Europi.

Koja je lekcija iz marketinga?

Prva je da je potrebno redovno ažurirati stariji sadržaj, posebno onaj koji postiže rezultate i na koji publika dobro reagira. Druga lekcija je da treba prilagoditi sadržaj različitim platformama i profilima publike. Ne može se objavljivati jednak sadržaj na Instagramu, Twitteru, Facebooku, Pinterestu ili ostalim društvenim mrežama. Ne koriste isti profili ljudi sve društvene mreže, niti se različiti ljudi mogu povezati na isti način sa sadržajem.

Nije loše opustiti se i pokazati smisao za humor

Bal vampira film je Romana Polanskog iz 1967. godine koji je snimljen kao horor film s vampirima ali sa svim elementima komedije – luckastim profesorom opsjednutim vampirima, potpuno zbunjenim i nespretnim asistentom dok je vampir križanac klasičnog Drakule i Bele Lugosija. Poanta filma su humor, satira i izrugivanje klasičnim horor filmovima.

Koja je lekcija iz marketinga?

Najgore je sve shvaćati pretjerano ozbiljno pa i sebe. Povremeno je dobro upotrijebiti malo humora, posebno ako se dobro uklapa. Potrebno je ležerno kreirati sadržaj koji će publici biti zanimljiv, informativan ali i zabavan. Nitko ne ispada pametniji ako komplicira pa je zato uvijek dobra ideja pojednostaviti svaki proces i opustiti se. I naravno, znati se nasmijati i na svoj i na tuđi račun.

Kraj ne mora stvarno biti kraj

Na kraju filma Halloween doktor Loomis upuca Michaela Myersa 6 puta. Što se dogodilo s Myersom? Nigdje ga se nije moglo pronaći što upućuje na to da je još uvijek živ i da ostaje prostora za nastavak. Publika se pita što će biti dalje, gdje je nestao, zašto nije umro nakon toliko hitaca i hoće li se ikada otkriti što se dogodilo. Pitanja su brojna, a cilj je postignut – publika je zainteresirana.

Koja je lekcija iz marketinga?

Baš kao i u mnogim horor filmovima, u marketingu se nikada ne nazire kraj i uvijek ostaje mjesta za napredak i nastavak. Snimanje filmova se ne razlikuje previše od stvaranja sadržaja u marketinške svrhe. U oba slučaja potrebno je biti kreativan, brz, inovativan, spreman za akciju u bilo koje doba dana ili noći, iskoristiti povoljne uvjete i stvarati sadržaj bez odgode.

Sljedeći put ako doživite blokadu i čini vam se da ste izgubili svu kreativnost koju ste imali, pogledajte horor film. Možda naučite nešto ili se barem ohrabrite da pokušate nešto novo što nikada prije niste.

Vjerojatno nema osobe koja se bavi biznisom, a da ne očekuje velike rezultate. Svi bi željeli ostvariti profit, vratiti uloženo, realizirati zamišljeno i isplanirano, imati nevjerojatnu bazu online obožavatelja koji vjerno prate njihov brend i biznis na internetu i svim društvenim mrežama. Bilo bi lijepo ostvariti sve to, po mogućnosti sa što manje ulaganja ili čak potpuno besplatno.

Ne bi li bilo odlično dobiti lajkove, komentare i pratitelje na Instagramu i Facebooku bez plaćenog oglašavanja? Posjete internetskoj stranici bez Google Ads? Reakcije na kreirani sadržaj koji stvarno i rezultira prodajom, a sve besplatno i bez ulaganja?

Da, bilo bi divno ali je obično i nemoguće, barem u mjeri koju mnogi očekuju. Marketing je disciplina, vještina, znanost i umjetnost i malo je toga prepušteno sreći i slučaju što znaju svi oni koji su se u jednom trenutku oslonili na sreću i slučaj.

Marketing je disciplina u kojoj se najbolje uči iz grešaka, a ovo su najčešće greške koje  vas mogu koštati uspjeha u poslu.

Sam svoj majstor

Jedna od najvećih i najčešćih zabluda kada je riječ o marketingu je popularno mišljenje da možemo sve sami. Sami ćemo se baviti marketingom, uz sve ostale obaveze i poslove vođenja vlastitog biznisa, a potrudit ćemo se i da taj marketing bude besplatan ili da potrošimo što manje.

To se obično pokaže kao pogrešna odluka jer ne može svatko sve sam, koliko god sposoban pojedinac bio, pa previše multitaskinga dovodi do upitnih rezultata čak i ako je riječ o osobi koja se dobro razumije u marketing.

Puno toga možemo napraviti sami ali ne možemo sve, a još manje na kvalitetan način. Nitko ne može funkcionirati sam, bez tuđe pomoći i očekivati vrhunske rezultate. Nitko tko želi poslovati uspješno ne može se i ne smije se izolirati od ostatka svijeta i očekivati da će opstati.

Fokusiranje isključivo na digitalni marketing

Kako u digitalno doba nije dobra ideja fokusirati se samo na tradicionalni marketing, tako nije pametno baviti se ni isključivo digitalnim, a potpuno zanemariti tradicionalno. Najbolji rezultati postižu se kombinacijom online i offline marketinga.

Internet je moćan ali povremeno je potrebno povezati se sa svijetom uživo, raditi na networkingu koji se ne obavlja isključivo preko maila, posjetiti konferencije, seminare i predavanja i povezivati se s ljudima iz vlastite i drugih industrija.

Koliko god internet bio važan i koliko god ga preferirali milenijci, a još više generacija Z, toliko još uvijek nema ništa bolje od povezivanja s ljudima u svijetu izvan kompjuterskih monitora.

Ignoriranje internetske stranice

Od loše web stranice gori je jedino nedostatak web stranice što je metoda kojoj često pribjegnu mali biznisi koji nemaju potrebna sredstva, žele uštedjeti, misle da je na internetu sve skupo pa se boje i pitati koliko košta ili pogrešno zaključuju da nemaju zanimljiv posao kojemu je potrebna web stranica.

Web stranica potrebna je svima, neovisno o tome kojom industrijom se bave i koliko su dugo u tom poslu. Kvalitetna i redovito ažurirana stranica na internetu osobna je iskaznica biznisa, njen online portfolio, način povezivanja s mlađim generacijama koje su cijeli dan spojene na internet i mogućnost za dolazak do dodatnih klijenata, poslovnih partnera i poslovnih mogućnosti što će, prije ili poslije, dovesti do poboljšanja i rasta biznisa i profita.

Nepromišljeno objavljivanje

Koliko puta ste pronašli nešto smiješno na internetu da bi se ustanovilo da je to smiješno samo vama, a ne i onima kojima ste to pokazali? Koliko ste puta napisali ili kreirali određeni sadržaj na koji se publika potpuno oglušila i ignorirala ga iako ste mislili da će postići viralni uspjeh?

Puno je malih (i velikih) poduzetnika na internetu koji na službenim društvenim mrežama objavljuju privatne objave ili su potpuno centrirani oko svog biznisa i ne mogu se pomaknuti iz tih zadanih okvira.

Koliko god je dobro i poželjno upoznati publiku s onim što radimo i prikazati im se u ljudskom obliku, toliko je loša ideja objavljivati nepromišljeno, bez istraživanja i bez znanja o tome što publika voli i što je zanima te na što će najbolje reagirati.

Poznavanje publike i potreba tržišta pola je puta do uspjeha u content marketingu. Do sadržaja se teško dolazi i njegovo kreiranje oduzima puno vremena, nemojte dopustiti da sadržaj propada samo zato što ga nitko ne želi konzumirati jer ne znate tko vam je ciljana publika i što je zanima.

Sramežljivo objavljivanje

Krajnost nepromišljenom objavljivanju je sramežljivo objavljivanje, a prakticiraju ga oni biznisi i poduzetnici koji misle da nikome nisu zanimljivi, koji se ne žele hvaliti, misle da nemaju što reći ili da njihova publika i ciljano tržište nisu na internetu i društvenim mrežama.

Činjenica je da je marketing, željeli to priznati glasno ili ne, pomalo hvalisava industrija koja počiva na ideji “Mi smo najbolji, naš proizvod je najbolji”. Na internetu se svi hvale, a na društvenim mrežama još i više. Svi su najbolji i svi imaju ono što drugima treba.

I dok je poželjno pronaći zdravu mjeru u hvalisanju i ne pretjerati, ne iskoristiti moć digitalnog marketinga u digitalno doba i zaboraviti se pohvaliti loša je ideja.

Ignoriranje publike

Jedan od većih problema digitalnog marketinga je ignoriranje publike i loša (ili nepostojeća) korisnička podrška. Imate li web stranicu, službeni mail i društvene mreže s ciljem da bolje poslujete, nemojte očekivati da će svi pohrliti na vaše profile samo zato što postojite i počeli ste objavljivati sadržaj za koji vjerujete da je svima zanimljiv.

Isto tako, loša je ideja očekivati da će ciljana publika i pratitelji dobro reagirati na ignoriranje poruka i komentara upućenih biznisu. Online svijet postao je mjesto na kojem se dobivaju informacije te se sklapaju poslovi i dogovori. Ljudi žele brze odgovore na postavljena pitanja i reakciju na komentare upućene biznisu. Što više ignorirate tu činjenicu i odbijate se prilagoditi, manje su šanse da će vaš posao opstati u budućnosti.

Poslovni svijet je konkurentan i nemilosrdan. Biznis se mora prilagoditi publici i klijentima te njihovim željama jer, ne učine li to oni, puno je onih koji će to učiniti bez pogovora i doći na vrh.

Nikada ništa nije jednostavno kao što se čini na prvi pogled pa tako ni marketing. Dobre vijesti su da postoje dokazani načini postizanja marketinških rezultata, a da bi se do njih došlo potrebno je, za početak izbjegavati ove greške ili barem naučiti iz njih te ih više ne ponavljati.

Jeste li se ikada zapitali zašto ste tu gdje jeste? Pomislili da ne zaslužujete poslovni uspjeh koji ste zaradili? Možda se povremeno, dok vodite sastanak ili pišete novi tekst, borite sa samim sobom jer vjerujete kako ne radite ništa važno, ne govorite ništa novo i svi već znaju ono što i vi znate?

Ako se tako osjećate, niste jedini. Niste ni bolesni, a ni čudni. Patite od sindroma varalice koji je u poslovnom svijetu puno češći nego što biste pomislili, a od kojega su, među brojnim drugim imenima, patili i Albert Einstein i Maya Angelou.

Što je sindrom varalice?

Sindrom varalice neutemeljen je osjećaj nesigurnosti radi kojega ljudi misle da ne zaslužuju uspjeh, nije im jasno zašto napreduju u poslu, vjeruju kako njihove ideje nisu nove ni zanimljive te da svi već znaju ono što i sami znaju.

Psihologinja Pauline Rose Clance 1978. godine prva je skovala i proučavala sindrom varalice. Unatoč nazivu, sindrom varalice nije abnormalnost. Nije povezan s depresijom, anksioznošću ili niskim samopouzdanjem. Nije ni toliko rijedak kao što se misli, a rezerviran je najčešće za uspješne profesionalce u svim industrijama neovisno o dobi, spolu, rasi i profesiji.

Mnogi ljudi koji posjeduju visoke kvalifikacije, znanje o određenom području i postignuća u svom polju vjeruju kako sve te kvalifikacije imaju i ostali pa im nije jasno radi čega bi se oni trebali posebno isticati ili napredovati.

Sindrom varalice ponekad ide tako daleko da ljudi koji pate od tog problema ne žele ni glasno izraziti svoje misli i ideje jer vjeruju kako neće reći ništa novo te da njihovo znanje nije ništa posebno. Takvo razmišljanje, iako pogrešno, puno je češće od očekivanja, a posebno je istaknuto kod pojedinaca koji raspolažu velikim znanjem o poslu kojim se bave.

Kako prepoznati patite li od sindroma varalice?

• često sumnjate u sebe i svoje znanje
• vjerujete kako svi oko vas znaju sve što i vi ako ne i više
• mislite da ne zaslužujete uspjeh
• mislite da ne zaslužujete prilike koje vam se otvaraju
• brinete se oko toga hoćete li ispuniti tuđa očekivanja
• posjedujete snažan nagon za perfekcionizmom
• mislite da je vaš posao tako lagan da bi ga svatko mogao raditi
• uvjereni ste da su vaše vještine i talenti toliko široko rasprostranjeni da ni ne posjedujete vještine i talente
• mislite kako nikada ništa što učinite nije dovoljno dobro
• bojite se negativnih reakcija okoline kada vas otkriju da ste varalica i nemate talenta
• ne želite tražiti ničiju pomoć jer ste uvjereni da morate sve sami
• mislite da vaš uspjeh ovisi o sreći

Iako se znanstvenici ne mogu složiti zašto ljudi pate od sindroma varalice i što ga uzrokuje te ga najčešće povezuju s perfekcionizmom i pretjeranom samokritikom, postoji nekoliko metoda koje se mogu poduzeti kako bi se prevladao ovaj osjećaj i koje mogu pomoći pojedincima da kvalitetnije funkcioniraju i bolje se osjećaju.

Priznajte da imate problem

Priznavanje i suočavanje s problemom prvi je korak prema uspješnom rješavanju tog istog problema. Najteže je priznati sebi pa i drugima da problem postoji, a još je teže prihvatiti ga i početi raditi na njegovom rješavanju. Poanta je da postanete svjesni da bez ovog prvog koraka nema napretka i da shvatite da je nužno pomoći si jer se ne možete cijeli život loše osjećati.

Počnite voditi dnevnik na kraju svakog dana i zapišite nekoliko rečenica o svojim osjećajima i dnevnim postignućima te metodama koje su do njih dovele. Napišite kako se osjećate radi toga. Budite iskreni prema sebi, bilješke i tako neće vidjeti nitko osim vas.

Pričajte drugima o svojim problemima

Razlog radi kojega toliki broj ljudi pati od sindroma varalice i misle da su jedini koji se tako osjećaju je zato što nitko nikome ne priznaje svoje osjećaje. Problemi se obično najviše akumuliraju kada ih se ignorira, a kako nitko o njima ne priča skloni smo misliti da smo mi jedini i da nitko ne dijeli naše probleme i strahove.

Podijelite svoje misli i osjećaje ljudima kojima vjerujete. Pričajte s ljudima u svojoj okolini i s ljudima iz svoje i drugih industrija. Shvatit ćete koliko njih razumije ono o čemu govorite, koliko su upoznati sa strahovima koje proživljavate i najvažnije, shvatit ćete da niste jedina osoba koja se tako osjeća.

Budite svjesni svojih snaga i slabosti

Čak i ako to znači da napravite SWOT analizu vlastitih vrijednosti. Stavite li na papir svoja postignuća i kvalifikacije, razmislite li o putu koji ste morali poduzeti kako biste bili na mjestu na kojemu se sada nalazite i shvatite li koliko je znanje kojim raspolažete, možda nećete olako odbacivati svoja postignuća kao prosječna.

Možda shvatite da ste tu gdje jeste jer ste to zaslužili svojim radom i da nisu svi isti poput vas. Možda shvatite da posjedujete specifičan i jedinstven splet znanja i sposobnosti koje možete ponuditi svijetu i da je to razlog vašeg uspjeha, a ne sretne okolnosti koje se više nikada ne mogu ponoviti.

Riješite se potrebe za perfekcionizmom

Perfekcionizam je ubojica produktivnosti i najveći krivac sindroma varalice. Perfekcionizam je opsesivna potreba i potraga za savršenstvom koje je potpuno nemoguće postići ali čega perfekcionist nikada nije svjestan radi čega nikada nije ni zadovoljan svojim radom i ostvarenjima.

Perfekcionisti često sabotiraju i sami sebe jer si postavljaju nerealno visoke ciljeve koje ne mogu realizirati ili ih ne mogu ostvariti na vrijeme. Kad ne uspiju, potpuno nesvjesni da su od početka bili osuđeni na neuspjeh radi pogrešnih očekivanja, krive sami sebe i zaključuju da su nesposobni.

Najbolja metoda liječenja perfekcionizma je početi si postavljati ostvarive ciljeve i proslaviti svaku pobjedu. Na neuspjeh ne treba gledati kao na tragediju nego kao na priliku za učenje iz grešaka.

Bilježite pohvale

Dobra metoda liječenja sindroma varalice je zapisivanje ili arhiviranje svake pohvale koju dobijete, a što u digitalnom svijetu nije teško jer ćete pohvale najviše dobivati na mail ili preko privatnih poruka i komentara na društvenim mrežama.

Što prije shvatite da vas ljudi hvale zato što vjeruju u vas i vaš rad, a sve pohranite na jedno mjesto kojemu možete pristupiti kad se osjetite kao varalica koja ništa ne zna, prije ćete shvatiti da su vaši osjećaji potpuno neutemeljeni i pogrešni.

Budite ponosni na svoj uspjeh

Najlakše je prepoznati osobu sa sindromom varalice ukoliko joj uputite kompliment ili pohvalu za rad, a ona ga odbaci prije nego što uspijete dovršiti rečenicu. Radite li to i vi, a još uvijek niste priznali da bolujete od sindroma varalice, možda je sada pravi trenutak da se suočite s bolnom istinom.

Jeste li osoba koja, kada netko pohvali vaš rad, spremno izjavljujete kako to nije ništa, to je normalno i očekivano, svatko bi postupio isto kao i vi? Odbijate priznanje za svoje zasluge jer ste uvjereni da nemaju veze s vašim znanjem, talentom i kvalifikacijama nego da je u pitanju sreća ili nešto što svatko može napraviti?

Kada nešto napravite pogrešno ruši vam se cijeli svijet i preuzimate svu krivnju na svoja leđa. Naravno da ste pogriješili jer ste nesposobni, loši, nemate dovoljno znanja i iskustva, krivi ste za sve, a napustila vas je i sreća? Zvuči poznato?

Vrijeme je da prestanete s tom praksom i preuzmete zaslužene pohvale za svoj rad. Sljedeći put kad vas netko pohvali, shvatite da ste do toga došli vlastitim znanjem i trudom. Budite svjesni činjenice da to ne bi mogli ili željeli napraviti svi jer bi onda svi bili na vašem mjestu, a nisu. Prihvatite kompliment s osmijehom i budite ponosni na sebe. Zaslužili ste.

Putovanja su uvijek odlična prilika za opuštanje i isključivanje iz svakodnevice koja povremeno, nećemo se zavaravati, postane zamorna i naporna. Koliko god voljeli ono što radite nakon nekog vremena ćete se umoriti, a rutina, obaveze i donošenje odluka počet će vas umarati više nego ikada.

Umorne osobe sklone su donošenju pogrešnih odluka, ishitrenih zaključaka i propitkivanju vlastitih izbora. Iako je u užurbanom, mobilnom i povezanom svijetu teško otići na godišnji, isključiti internet i svu elektronsku opremu i potpuno se distancirati od svega, izrazito je važno povremeno otići na putovanje, promijeniti okolinu i doživjeti nešto novo.

Ovaj tekst pišem iz Singapura, samo nekoliko dana prije toga bila sam u Dubaiju, a za nekoliko dana bit ću u Kuala Lumpuru. Putovanja su mi važna za produktivno funkcioniranje, a nakon previše provedenog vremena na jednom mjestu i u rutini pati mi kreativnost.

Upravo zbog moje ljubavi prema putovanjima, iz vlastitog iskustva sam prikupila nekoliko razloga radi kojih bi svatko trebao putovati. Iako putovanja koštaju, ono što ćete doživjeti  i naučiti je neprocjenjivo.

Putovanja otvaraju um

Je li vam poznata izreka “Ako ste najpametnija osoba u prostoriji onda ste u pogrešnoj prostoriji”? Upoznala sam puno stručnjaka u različitim industrijama koji pate od sindroma “ja sam najpametniji”. Neću lagati, dogodi se i meni da povremeno zaključim kako sam uvijek u pravu i kako su moj način razmišljanja i vođenja posla najispravniji. Onda otputuješ i shvatiš da zapravo ništa ne znaš ili da barem imaš prostora za učenje.

Kada se izložite novim kulturama i upoznate drukčiju okolinu, shvatite koliko je znanje ograničeno, a da vaš način razmišljanja nije nužno najtočniji. Putovanja pomažu da gledate na život iz nove perspektive, a uz to i otvaraju um što uvijek dobro dođe.

Putovanja su začin kreativnosti

Provesti cijeli dan u zatvorenom prostoru gledajući u ekran laptopa najveći je ubojica kreativnosti, a ipak, mnogi od nas bave se kreativnim poslovima i cijeli dan sjede uz laptop. Uljuljate li se u rutinu, zaboravite na kreativnost jer ta dva pojma nisu sinonimi.

Rutina dovodi do kreativne blokade, a radi blokade ćete se početi pitati jeste li pogriješili s izborom karijere. Putovanja vas izlažu novim doživljajima, okolini, ljudima, običajima i avanturama, a ima li išta bolje od toga za kreativne sokove?

Putovanja su odlična za vježbanje strpljenja

U poslu je važno biti strpljiv jer se nikada ništa ne događa preko noći. Svaki posao je proces, a razvijanje vlastitog biznisa još i veći. Nedostaje li vam strpljenja, putujte kad god vam se pruži prilika jer na putovanjima nećete moći biti nestrpljivi.

Čekanja na aerodromima i u redovima za kupovinu karata raznih znamenitosti, gužva, otkazani letovi i kašnjenja na koja ne možete utjecati naučit će vas dragocjenoj lekciji strpljenja.

Uz to ćete shvatiti da koliko god čekali, na kraju svejedno dođete na svoje odredište što isto nije zanemariva lekcija.

Putovanja potiču na isprobavanje novih stvari

Najgora stvar koju možete učiniti odete li na putovanje je zavući se u hotelsku sobu, a ostatak vremena provoditi na bazenu. Egzotične i nove lokacije pozivaju na istraživanje, a adrenalin koji ćete osjećati potaknut će vas na isprobavanje i eksperimentiranje.

Neovisno o tome odlučite li se na kušanje hrane koju niste nikada probali, zip line kroz prašumu ili ronjenje s morskim psima, sva ta nova iskustva pomoći će vam u poslu kojim se bavite.

U biznisu je nužno pokazati zdravu dozu hrabrosti i spremnosti na isprobavanje ludih ideja  želite li biti inovativni i svježi, što su karakteristike koje zahtijeva moderno tržište.

Radi putovanja više ćete cijeniti druge kulture

Možda mislite da je trava u vašem dvorištu najljepša ali, odlučite li se istražiti svijet oko sebe, mogli biste shvatiti da i drugdje ima lijepih travnjaka. Možda ste tolerantna i otvorena osoba ali i takvima se povremeno dogodi da se zakopaju u monotoniju i počnu kritički gledati na sve koji se razlikuju od njiih samih.

Putovanja takve ideje i osjećaje brzo rješavaju jer otvaraju um i pomažu da postanete multikulturalnija osoba. Želite li uživati na svom odmoru na egzotičnoj lokaciji morat ćete naučiti običaje nove kulture, poštovati lokalne zakone i kvalitetno komunicirati s ljudima.

Naučit ćete da drukčije nije loše. Štoviše, naučit ćete da je drukčije dobro i poželjno.

Putovanja će vas naučiti boljoj komunikaciji

Komuniciranje je umjetnost, a ne samo vještina. Verbalna i neverbalna komunikacija važne su u poslovnom svijetu, a komunikatorske i pregovaračke vještine često su nužne želite li sklopiti novi posao.

Putovanja su najbolja škola komunikacije koju možete zamisliti. Ne samo što možete promatrati druge dok komuniciraju nego ćete izbrusiti i vlastite komunikacijske vještine, posebno ako se nađete u zemlji čiji jezik ne govorite, a u kojoj se jezici kojima vi baratate slabo koriste.

Naučit ćete komunicirati očima i pokretima, naučit ćete se snalaziti kako biste saznali što vas zanima, izvježbat ćete jezične vještine, a naučit ćete i tajne pregovaranja odlučite li se na cjenkanje na bazarima.

Najvažnije od svega, naučit ćete da neovisno o tome gdje se nalazili, osmijeh i ljubaznost otvaraju sva vrata, a to je lekcija koja će vas u poslovnom svijetu daleko odvesti.

Putovanja će vas naučiti radu s ograničenjima

Lako je kad ste u svom uredu, s laptopom, strujom, utičnicama, papirima, knjigama, pristupom neograničenom internetu i svim drugim pomagalima koja uzimamo zdravo za gotovo, a bez kojih ne možemo zamisliti dan. Ali, što se dogodi kad na putovanju morate napraviti nešto za posao, a ograničenih ste resursa?

Dogodi se to da se naučite snalažljivosti i radu u ograničenim uvjetima. Naučit ćete kako je moguće raditi u avionu ili vlaku, naučit ćete hvatati internetski signal na mjestima na kojima ga nema, naučit ćete bolje upravljati ograničenim resursima i shvatiti da vam zapravo ništa ne nedostaje.

Takve situacije naučit će vas prilagodljivosti, a to je osobina nužna za uspješno poduzetništvo. Neovisno o tome radi li se o ograničenim financijskim, materijalnim ili ljudskim resursima, želite li uspjeti i ne odustati, morat ćete se snaći i naučiti raditi s onim što imate te izvući iz toga maksimum.

Putovanja su dragocjena lekcija iz vodstva

Kako biti bolji vođa? Probajte putovati. Nije važno putujete li sami ili s društvom, putovanja će vas natjerati na donošenje odluka od kojih će neke biti velike i ključne za uspjeh putovanja.

Svaki dan donosimo niz sitnih i krupnih odluka o kojima često ni ne razmišljamo ali na putovanjima se suočimo sa sasvim novim odlukama radi kojih moramo brzo djelovati i reagirati. Ponekad je sve na vama, a povremeno se i vaši putni partneri oslone na vas.

Svaka odluka koju donesete na putovanju, a donosit ćete ih svakodnevno, pomoći će vam da bolje, brže i kvalitetnije donosite odluke i kad se vratite kući svom poslu.

Putovanja će vas naučiti boljem upravljanju vremenom

Upravljanje vremenom vještina je koja se uči ali ponekad je dovoljno postati redovan putnik da biste svladali sve tajne time managementa. Od planiranja putovanja, rješavanja poslovnih zadataka prije puta, pakiranja, odlaska na aerodrom, pronalaska načina da u pravo vrijeme budete u hotelu do upravljanja vremenom kako biste vidjeli sve zanimljivosti koje želite vidjeti na lokaciji koju posjećujete.

Želite li naučiti bolje upravljati svojim vremenom, prestati gubiti vrijeme i imati produktivne radne dane, počnite putovati.

Putovanja su zabavna i opuštaju

Nemojmo zaboraviti najvažniji faktor, a to je da putovanja i promjena okoline opuštaju više nego što možete zamisliti. Putovanja pružaju priliku da zakoračite izvan svog mjehurića, upoznate svijet i druge kulture i radite što želite, kad želite i kako to želite.

Na putovanjima ćete osjetiti slobodu. Imat ćete osjećaj da možete ostvariti sve što zamislite. Odmaknut ćete se od svog svakodnevnog života koji, koliko god dobar bio, povremeno umara.

Opustit ćete se i otvoriti um novim i svježim idejama. Na putovanjima je sve moguće, a takav način razmišljanja nužan je za poslovni uspjeh. Putovanja nas podsjećaju da je život zabavan i da je zabavno raditi na svojim snovima.

Zamislite da ste nabavili karte za najekskluzivniji festival ovog ljeta. Idete na Bahame pa možete očekivati prekrasno vrijeme, tirkizno more, bijeli pijesak i palme. Dodajte svemu odličnu glazbu, puno poznatih osoba, luksuzne vile u kojima ćete biti smješteni, najpoznatije svjetske kuhare koji će vam pripremati hranu i puno trenutaka za pamćenje koje možete obilježiti kamerom i ovjekovječiti na društvenim mrežama.

Sad zamislite sve suprotno. Zapeli ste na Bahamima i ne možete kući. Pada kiša. Morate spavati u šatoru na mokrom madracu jer luksuznih vila nema. Nema ni poznatih kuhara pa morate jesti suhi kruh i list zelene salate koja je vidjela bolje dane. Festival je otkazan, nema bendova kao ni poznatih osoba, a ni vaših novaca koje ste uplatili za ovo nezaboravno iskustvo.

To je ukratko istinita priča o propalom Fyre festivalu ukoliko slučajno niste čuli za njega. Bavite li se digitalnim marketingom možda ste pratili i kampanju Fyre festivala na društvenim mrežama, a narančasti četvrtasti vizual ostao vam je urezan u pamćenje kao i atraktivan video sadržaj pun Instagram modela koji su obećavali provod stoljeća na tropskom otoku.

Što god znate ili ne znate o Fyre festivalu jedno je sigurno, festival je bio prijevara i organizacijska katastrofa. Oglašavan je kao luksuzni glazbeni događaj na privatnom otoku Pabla Escobara iako ni to nije bilo istinito. Posjetiteljima je obećan događaj s pet zvjezdica.

Obećani su im idealan odmor i vrhunska zabava ali su, nekako, završili u filmu katastrofe iz kojega se nisu mogli jednostavno izvući. Karte za “najveću zabavu koja se nije nikada dogodila” kako je Netflix nazvao festival, dosezale su i 12.000 $, a organizator festivala i mozak operacije Billy McFarland uspio je prevariti cijeli svijet i bogate investitore od kojih je ukrao milijune dolara.

Fyre festival možda je bio najveća zabava koja se nikada nije održala ali je zato nepresušan izvor šala na internetu, bijesa posjetitelja i investotora koji su ostali bez uloženog i dragocjena lekcija marketingašima o tome kako treba (i ne treba) organizirati događaj i oglašavati ga na internetu i društvenim mrežama.

 

Fyre festival može nas naučiti nekoliko dragocjenih marketinških lekcija

Privucite pažnju odmah na početku kampanje

Kad su se na Instagram profilima poznatih influencera počeli pojavljivati narančasti kvadrati svi su se zapitali o čemu je riječ. Kako je broj narančastih objava bivao sve veći, to je i pažnja publike sve više rasla.

Angažiranjem influencera koji su na svojim profilima objavljivali jednostavan narančasti kvadrat kreiran je uočljiv mamac pažnje koji je navodio publiku na dijeljenje i razgovaranje o sadržaju.

U marketingu je rijetko kada potrebno komplicirati. Često nije potrebno ni puno potrošiti posebno ako je riječ o digitalnom marketingu. Dovoljna je samo jedna dobra ideja, pravi trenutak te dobro odabrani kanali komunikacije i distribucije sadržaja da bi poruka bila učinkovita.

Influenceri su moćni alat digitalnog marketinga

Fyre festival od početka se služio influencer marketingom i to isključivo makro influencerima poput Kendall Jenner koji su objavljivali narančaste postove i na svojim profilima pjevali hvalospjeve o festivalu.

Makro influenceri imaju milijune pratitelja i širok domet što je jedan od razloga radi kojega se glas o festivalu tako brzo proširio. No, nemaju svi resursa za makro influencere posebno ako znate podatak da je Kendall Jenner plaćeno 250.000 $ samo da objavi narančasti kvadrat.

Iz tog razloga je dobra ideja koristiti usluge mikro influencera u svojim digitalnim kampanjama. Mikro influenceri svoje objave naplaćuju neusporedivo manje, do 250 $ i iako imaju manji broj pratitelja uglavnom su visoko angažirani i zainteresirani za nišu kojom se influencer bavi.

S videom se ne može pogriješiti

Ljudi vole video, to je činjenica poznata već neko vrijeme u svijetu digitalnog marketinga što je razlog zbog kojega video nikako ne biste smjeli zanemariti u svojim kampanjama. Video privlači pažnju, a kako čitanje nije pretjerano omiljena aktivnost mladih generacija, atraktivan video najbolja je metoda privlačenja pažnje i zadržavanja koncentracije.

Toga su bili svjesni i organizatori i marketinški tim Fyre festivala koji su na najbolji način iskoristili moć videa. Video s kojim su izašli u javnost nije izgledao kao oglas niti je išta prodavao. Nije bilo promotivnih poruka niti prodaje eventa i karata.

Video je samo prikazao čarobno mjesto puno popularnih, bogatih, mladih i slavnih ljudi i slao je jednu moćnu poruku - i vi možete biti dio ove čarolije.

FOMO je stvaran

FOMO, Fear Of Missing Out ili strah od propuštanja osjećaj je poznat mnogim pripadnicima mlađih generacija što je i razlog tolike popularnosti društvenih mreža i brzog internetskog sadržaja.

Sve je snažnija potreba konstantne konzumacije sadržaja kako se ne bi propustilo nešto važno radi čega ćete kasnije požaliti. Fyre je uspio izazvati upravo taj FOMO osjećaj među svojom publikom.

Svi su poželjeli biti dijelom čarobnog festivala rezerviranog za bogate i poznate. Svi su željeli zaviriti iza scena i pogledati sadržaj koji su dijelile Bella Hadid i brojne druge manekenke. Svi su poželjeli kupiti kartu jer nisu željeli propustiti događaj sezone u kojemu imaju i sami mogućnost sudjelovati.

Nemojte prodavati proizvod, prodajte iskustvo

Iako svaki marketingaš mora posjedovati osnovne prodajne vještine, važnije od prodaje je vještina pričanja lijepih priča i prodaja iskustva. Umjesto kupovine proizvoda sve se više ljudi odlučuje na kupovinu doživljaja kojih se mogu dugo sjećati, a i podijeliti na društvenim mrežama na kojima će živjeti zauvijek.

Fyre festival je na drugo mjesto stavio glazbu, a na prvo cjelokupno iskustvo posjete festivalu. Sadržaj nije toliko važan koliko je važno biti dijelom “celebrity” kulture i doživjeti dašak luksuza na egzotičnom i privatnom tropskom otoku.

Dajte ljudima ono što žele, na način na koji to žele, obećajte im doživljaj za pamćenje i izazovite u njima žaljenje ukoliko propuste kupovinu i uspjeli ste u svom marketingu.

Nikada ne zaboravite moć društvenih mreža

Tko je zapalio vatru? Influenceri na društvenim mrežama koji su pisali o Fyre festivalu. Društvene mreže su mjesto na kojemu su se objavljivale slike tropskog otoka, tirkiznog mora i modela u bikinijima. Na društvenim mrežama su se pričale priče, objavljivali videi i stvarao strah od propuštanja nezaboravnog eventa. Na društvenim mrežama su ljudi  međusobno dijelili sadržaj i planirali putovanje koje će im promijeniti život.

Fyre festival ciljao je na milenijce, a milenijci dane provode na Instagramu. Milenijci žele prije svega kupiti iskustvo. Žele biti dio priče, žele biti dio zeitgeista. Najviše od svega, žele sve zabilježiti kamerama svojih telefona i podijeliti na vlastitim profilima društvenih mreža.

Ne zaboravite ni da su društvene mreže dvosjekli mač

Fyre festival uspio je u svojoj digitalnoj marketinškoj kampanji, a društvene mreže koje su iskorištene na najbolji način, u tome su pomogle. Problem je što, u digitalnom dobu, vijesti brzo putuju i još se brže šire. Koliko je lako podijeliti pozitivna iskustva, još je lakše podijeliti negativna.

Fijasko koji se dogodio kad su ljudi shvatili da su prevareni i da se festival neće održati, a da ne mogu ni otići s otoka rezultirao je pojačanom upotrebom društvenih mreža. Kako su nekada entuzijastično dijelili narančaste kvadrate i slike plaže, sada su ljutiti posjetitelji dijelili slike kaosa, gužve, šatora, mokrih madraca i osušenog kruha koji su dobili za ručak.

Vijesti su se brzo proširile cijelim svijetom na zadovoljstvo medija koji su ih počeli dijeliti i s onima koji ne koriste društvene mreže. Festival i njegovi organizatori dotakli su samo dno.

Kanali koje je marketinški tim koristio za pričanje priče o festivalu isti su kanali koji su potpuno uništili svaku nadu da se priča zataška i spremi pod tepih. Društvene mreže pomogle su u stvaranju Fyre festivala i u njegovom uništenju.

Fyre festival ekstreman je primjer na kojemu se može naučiti kako treba i ne treba voditi posao i marketing, a uz to je važno voditi računa o sljedećoj činjenici - što god radili, radite to transparetno i ne pokušavajte prevariti ljude.

Milenijci možda izgledaju kao naivna generacija ali u svojim rukama imaju moćno oružje  pametnih telefona i društvenih mreža koje će im pomoći da prošire istinu i na kraju zadovolje pravdu.

Jeste li znali da više od tri milijarde ljudi koristi društvene mreže, a da je broj korisnika svake godine sve veći? Jeste li znali da svake sekunde 11 ljudi po prvi put otvara profile na društvenim mrežama? Jeste li svjesni da 60% korisnika dobiva informacije o proizvodima i uslugama preko Instagrama? I da 30 milijuna ljudi svakodnevno gleda videe na YouTube-u?

S ovakvim podacima teško je ignorirati moć koju imaju društvene mreže koje su evoluirale od zabavnih platformi do platformi na kojima se odvija ozbiljan biznis i ulažu resursi kakvi su nekada bili rezervirani isključivo za tradicionalno oglašavanje.

Korištenje društvenih mreža u poslovne svrhe udvostručilo se unazad nekoliko godina, a content i digitalni marketing dokazano pomažu u stvaranju kvalitetnijih i boljih veza s kupcima i klijentima te razvijanju profitabilnog poslovanja.

Kako bi digitalni marketing donosio rezultate, a društvene mreže bile iskorištene na najbolji način, potrebno je razumjeti osnovne zakone marketinga društvenih mreža koji će pomoći u kreiranju kvalitetnije strategije, brendiranju i najvažnije od svega - postizanju željenih rezultata.

Zakon slušanja

Jedna od najčešćih pogrešaka na društvenim mrežama je nepoznavanje želja i ukusa publike kojoj se pokušavamo približiti. Mnogi pogrešno vjeruju da je za uspjeh potrebno biti prisutan na svim društvenim mrežama, pojavljivati se na svim platformama na internetu i svakodnevno zatrpavati svoju publiku novim sadržajem.

Činjenica je da nema ništa gore od kreiranja sadržaja na koji nitko ne reagira i gubljenja vremena (i novaca) na internetu, a to je upravo ono što se mnogima događa kada tek krenu u avanturu zvanu digitalni marketing.

Na društvenim mrežama vrijedi isto pravilo kao i u životu - manje priče, više slušanja. Na društvenim mrežama nije toliko važno biti glasan koliko je važno slušati svoju publiku, shvatiti njihov način razmišljanja, otkriti njihove želje, pronaći rješenje za njihove probleme, a onda im to sve ponuditi na svojim profilima.

Zakon dvosmjerne komunikacije

Koliko je važno slušati toliko je važno i dvosmjerno komunicirati. Društvene mreže često se zamijene za pozornicu na kojoj određeni brend pokušava zauzeti svoje mjesto pod reflektorima i očekiva da će ga publika dočekati s pljeskom. Kad se to ne dogodi, krive su društvene mreže jer ne donose očekivane rezultate.

Od nedostatka komunikacije gora je jedino komunikacija sa samim sobom i ignoriranje društvenog elementa društvenih mreža koje se ne zovu tako bez razloga. Kako bi društvene mreže donosile rezultate potrebno je aktivno komunicirati, dopuštati otvorenu komunikaciju i slušati svoju ciljanu publiku.

Zakon kvalitete

Lako se uživjeti i dopustiti da nas ponese euforija novih profila na društvenim mrežama. U želji za što bržim rezultatima odlučujemo se za kvantitativni pristup, objavljivat ćemo što više sadržaja kako bi se profil što prije napunio, privukao publiku i ostvario zadani cilj.

Mnogi nisu svjesni da su od praznih profila gori jedino profili pretrpani sadržajem koji nije pretjerano kvalitetan i ne odgovara željama i potrebama publike. Isto vrijedi i za prikupljanje pratitelja na društvenim mrežama. Uvijek je bolje težiti malom broju visoko angažiranih i zainteresiranih pratitelja nego mnoštvu ljudi koji nisu zainteresirani za ono što radite i koji su već i zaboravili da vas prate.

Kvaliteta ispred količine misao je kojom se treba voditi kada je riječ o marketingu društvenih mreža.

Zakon strpljenja

Većina digitalnih marketingaša će vjerojatno priznati da nisu jednom čuli pitanje od strane klijenta - kad ćemo vidjeti rezultate? Rezultati su ono čime se vodi svaki biznis i razlog radi kojega se uopće odlučuju investirati u marketing. Izostanu li rezultati, izostat će profit, a ulaganje u marketing će biti samo još jedna pogrešna ideja.

Problem s digitalnim marketingom i marketingom društvenih mreža je u tome što, kao i u svemu, za rezultate je potrebno određeno vrijeme i konstantan te uporan rad. Mnogi misle kako su društvene mreže jednostavne i da se do rezultata dolazi preko noći. Nisu ni svjesni koliko je strpljenja potrebno za predstaviti se svijetu, pronaći svoje mjesto, podići se iznad buke i izgraditi smislene odnose sa svojom publikom.

Zakon dostupnosti

Malo je toga gore od nedostupnih brendova s lošom komunikacijom i još gorom korisničkom podrškom. Jedna od prednosti društvenih mreža je u tome što ljudi brzo mogu dobiti odgovore na svoja pitanja.

Zašto podizati slušalicu i telefonirati ako se pitanje može postaviti direktno na Instagramu i dobiti odgovor u realnom vremenu za vrijeme kojega možemo raditi još nešto, a ne biti vezani telefonom?

Milenijci, a posebno generacija Z očekuju od brendova da na društvenim mrežama budu susretljivi, odgovaraju na postavljena pitanja i omoguće otvorenu komunikaciju.

Zakon fokusa

Što je bolje? Biti stručnjak za jedno područje ili biti prosječan u svemu? Činjenica je da ne možemo biti uspješni u svakom području pa tako nije moguće biti stručnjak za sve i na društvenim mrežama.

Za uspjeh na društvenim mrežama potrebno je fokusirati se, izabrati poruku koja se želi prenijeti i čvrsto je se držati. Mnogi u ovome ne uspiju, pokušavaju prenijeti previše poruka istovremeno čime razvodne strategiju, umanje snagu brenda i zbune svoju publiku.

Kako se na društvenim mrežama cijeni jasnoća i jednostavnost, brend koji to ne uspije postići neće uspjeti ostvariti zadane ciljeve.

Zakon autoriteta

Istina je da ljudi vjeruju autoritetima ili onima koje smatraju autoritetima u području kojim se bave. Zašto su na internetu toliko popularni influenceri? Zato što su se postavili kao stručnjaci u svojoj grani industrije ili području interesa te su im ljudi počeli vjerovati i cijeniti njihovo mišljenje.

Što god mislili o influencerima od njih se puno toga može naučiti o marketingu na društvenim mrežama. Jedno je sigurno, onog trenutka kad se postavite kao stručnjak u svojoj industriji, ljudi će vam početi vjerovati i više nećete imati problema s povratom uloženog u društvene mreže.

Zakon personalizacije

Društvene mreže su, svojim ležernim pristupom, probile barijeru između nedodirljivih brendova i publike koja ih gleda samo iz daljine. Sada su, čak i najsnažniji brendovi, svima dostupni i uglavnom otvoreni za komunikaciju.

Na društvenim mrežama se cijeni opušteniji pristup sadržaju čime se automatski stvaraju snažnije veze s publikom kojoj se lakše povezati s brendovima koji pokazuju svoju ljudsku stranu. No, kako bi se brend dodatno povezao sa svojom ciljanom publikom potrebno je personalizirati sadržaj i prilagoditi ga potrebama pratitelja.

Zakon poznavanja publike

Kako personalizirati sadržaj? Tako što je potrebno poznavati publiku što će se postići zakonima slušanja i dvosmjerne komunikacije, a onda dati publici ono što žele i što im treba.

Profili pratitelja na društvenim mrežama mogu otkriti puno o njihovim interesima kao i ostali profili koje prate, način na koji komuniciraju te sadržaj koji i sami objavljuju i dijele. Poruke koje publika izmjenjuje s brendom, upiti i zahtjevi dragocjen su izvor informacija koji se ne smije ignorirati. Onog trenutka kad upoznamo publiku i pružimo im sve što žele počet ćemo raditi na stvaranju smislenijih veza koje će, s vremenom, dovesti i do pretvaranja publike u vjerne kupce i klijente.

Zakon uzajamnosti

Nije realno očekivati da će drugi reagirati na sadržaj koji objavljujete ako vi ne reagirate na tuđi sadržaj pa tu na scenu stupa zakon uzajamnosti. Za izgradnju kvalitetnih odnosa na društvenim mrežama osim vremena potreban je i priličan trud. Ljudi su zasićeni i zatrpani sadržajima sa svih strana.

Teško je očekivati da će obratiti pažnju na nekoga tko se tek pojavio, a još je teže očekivati da ćete ostvariti zadane ciljeve na društvenim mrežama ne ponudite li drugima razlog da vas prate.

Kako, barem na početku, nećete biti ni autoritet niti imati dovoljno razloga, morat ćete se osloniti na zakon uzajamnosti i biti aktivni na profilima ljudi za koje želite da vas prate kako biste im se lakše približili i bolje se s njima upoznali.

Društvene mreže su komplicirane u svojoj jednostavnosti i zabavne do onog trenutka u kojemu se počnete s njima profesionalno baviti. Puno je poslovnih profila na društvenim mrežama ali nije puno onih koji na njima ostvaruju značajnije rezultate.

Koji god vaši ciljevi bili imajte na umu da je put do uspjeha na društvenim mrežama dug i da neprestano morate biti fokusirani te ispunjavati očekivanja publike. Onog trenutka kad uspijete u tome, počet ćete ostvarivati i značajnije rezultate.

Internet je divno mjesto. Možete upisati online tečaj i naučiti nešto novo. Možete pokrenuti svoj posao. Učinkovito gubiti vrijeme na društvenim mrežama i YouTube-u. Možete se dopisivati i biti u kontaktu s ljudima koji žive daleko i s kojima se ne viđate često.

Na internetu možete biti bilo tko. Možete biti vi. Možete biti bolja i naprednija verzija sebe. Možete biti netko sasvim drugi i razviti potpuno novu osobnost i život. Možete biti što poželite. Možete biti i trol.

Svatko tko provodi vrijeme na internetu zna za trolove. Za razliku od čupavih bića skandinavske mitologije koja se skrivaju u mračnim dubinama gustih šuma, internetski trolovi su bića koja obitavaju u online svijetu i šire poruke koje su sve samo ne motivirajuće, pozitivne, korisne i zabavne.

Usuđujem se izjaviti da nema osobe koja se na internetu barem jednom nije susrela s trolom. Možda nije bila žrtva trolovskog napada ali dovoljno je pogledati u komentare na Facebook stranicama raznih medija da biste uočili najmanje dva trola, ako ne i više, ovisno o broju ukupnih komentara i tematici teksta.

Neki mediji su, u nadi da će se obraniti od trolova, ukinuli opciju komentiranja. Nije neobično vidjeti da ljudi zabranjuju komentare i na osobnim profilima društvenih mreža kako bi spriječili trolove (ili samo jednog upornog trola) od negativnih komentara.

S obzirom da trolovi žive od pažnje i žive za pažnju ovaj tekst je vjerojatno loša ideja jer im se može učiniti da dobivaju na važnosti. Ipak, trolovi mogu biti smiješni, mogu biti naporni, a mogu izazvati ozbiljne probleme onima koji na njih nalete u cyber svemiru.

Kako biste znali s kim imate posla ovo su neke od najčešćih vrsta trolova koje obitavaju u mračnim predjelima šume zvane internet.

Trol koji umire od dosade

Jeste li ikada vidjeli dijete koje pozvoni nekome na vrata, sakrije se i gleda iz prikrajka kako osoba otvara vrata i čudi se što nema nikoga? Pretpostavljam da je to bila zabavna aktivnost prije nekoliko desetljeća dok nije bilo interneta i društvenih mreža.

Danas takvo liječenje dosade prakticiraju određeni trolovi samo što ne zvone na vrata nego zvone u komentarima na internetu. Pojavit će se niotkuda, izazvati nered i čuđenje i jednako tako brzo nestati.

Ovi trolovi uglavnom nisu zainteresirani za određenu osobu ili temu, internet je njihovo igralište i fokusirat će se na objavu koja ima najviše komentara.

Ukoliko im netko strogo pristupi ili im uzvrati protunapadom, ovi trolovi najčešće bježe jer nisu pretjerano spretni u rješavanju konfliktnih situacija.

Putujući propovjednik

Ovaj tip trola putuje s jedne na drugu internetsku lokaciju, izvlači stvari iz konteksta te od njih razvija filozofske rasprave. Obožava debatirati, najčešće o potpuno besmislenim temama bez ikakvog pozadinskog znanja i svakim novim komentarom se nada da će uloviti nekoga u svoju mrežu.

Na njegovu ili njenu sreću, obično se i nađe netko tko se upusti u besmislenu raspravu. Učinite li to, nakon nekog vremena ćete shvatiti da niste postigli ništa, koliko god vam argumenti bili jaki i uvjerljivi jer je ovaj trol iskusan i nepopustljiv. Najbolja metoda je ignorirati ga, koliko god bilo primamljivo upustiti se u raspravu jer morate znati jedno - trola propovjednika nikada nećete pobijediti.

Trol aktivist

Trolovi aktivisti žive za određenu ideju koju imaju potrebu, najčešće glasno i agresivno, podijeliti s ostatkom svijeta. Obično je riječ o pripadnicima određenih pokreta ili skupina koje se aktivno zalažu za određenu viziju od koje ne odustaju i žele je progurati pod svaku cijenu, i onima koje zanima, a još više onima koje ne zanima.

Aktiviste pokreću svrha i vjerovanje u viši cilj koji često znaju prerasti u agresivan pristup prema svima koji se ne slažu s njihovim mišljenjem i uvjerenjima. Mnogi prema trolovima aktivistima osjećaju i određenu dozu poštovanja radi tolike predanosti svojim vjerovanjima.

Pojedinci i brendovi će se naći na udaru ovakvih trolova samo ako prekrše neko od njihovih uvjerenja, a koja se najčešće tiču zaštite okoliša, života ili životinja te sličnih tema koje se uglavnom odnose na opće dobro.

Trol profesor

Ovi trolovi zapravo imaju dobre namjere te ne razumiju zašto ih nitko ne voli i zbog čega svima idu na živce, a prijatelje na društvenim mrežama gube brže nego što drvo gubi lišće u listopadu. Trol profesor vrsta je trola koja ukazuje drugima na pravopisne i gramatičke pogreške, a često se zna buniti i protiv grešaka u pisanju nastalih brzinom.

Riječ je o osobama koje znanje imaju u malom prstu, a vole ga i dijeliti s drugima. Problem je u tome što mnogi na društvenim mrežama ne paze na gramatiku i pravopis čak i ako dobro s njima barataju. Trolovi profesori to nikako ne mogu razumjeti pa postanu besplatni lektori na internetu koje nitko ne želi slušati.

Naletite li na trola profesora nemojte se svađati i biti agresivni. Pokušajte imati razumijevanja i suosjećanja jer je riječ o trolu koji propušta svu internetsku zabavu radi svog fokusa na greške.

Pahuljasti trol

Ovi trolovi su najčešće pripadnici mlađih generacija iako ne treba generalizirati jer ih se može pronaći u svim dobnim skupinama. Pahuljasti trol, kako mu ime govori, otapa se na svaku riječ koja nije u skladu s njegovim nježnim osjećajima. Jednostavnije rečeno, trolovi pahuljice su nevjerojatno uvredljivi i s njima treba pažljivo postupati kako se ne bi otopili.

Trolove pahuljice sve vrijeđa, od drugih ljudi i njihovih mišljenja do zaštite okoliša. Nema sigurne teme, a ni pristupa koji će spriječiti ispad trola pahuljice. Ne razumiju humor, još manje sarkazam, a jedino mišljenje do kojega im je stalo je njihovo vlastito.

Onog trenutka kad ih suočite s nečim što se ne slaže s njihovim načinom razmišljanja uvrijedit će se. Reakcija trola pahuljice ovisi o njihovom karakteru. Nakon što se uvrijede mogu vas agresivno napadati na vašim društvenim mrežama ili otići plakati na svoje.

Trolovi influenceri

Mnogi će sve influencere pospremiti u kategoriju trolova, a za to influenceri mogu zahvaliti sebi, brendovima koji potiču njihovo ponašanje i stavu koji imaju prema društvenim mrežama.

Influenceri često prerastaju u trolove koji pod svaku cijenu žele prodati proizvod ili uslugu brenda s kojim surađuju. I dok je to na neki način razumljivo jer ih za to plaćaju, ovakva vrsta oglašavanja zna biti vrlo agresivna i neautentična.

Na društvenim mrežama influencera gotovo se više ne može vidjeti ništa drugo osim plaćenog oglašavanja i sponzorirane suradnje što dovodi do velike količine sadržaja fokusiranog na prodaju, a bez ikakve vrijednosti te roka trajanja kraćeg od proljetne kolekcije modnog brenda s kojim rade.

Trol komičar

Nekim trolovima se mora priznati da su urnebesni i da bi trebali razmisliti o karijeri komičara jer uvijek znaju što treba reći ali na dobrodušan i simpatičan način pa se cijeli internet tomu smije. Zašto su oni trolovi? Zato što se najčešće mogu pronaći bilo gdje, pokrivaju široko područje interesa i obično nisu zainteresirani za dvosmjernu komunikaciju, a još manje za svađu.

Trol komičar će ostaviti svoj zabavni komentar i onda nestati jednako brzo kako se i pojavio. Pronaći ćete ga na nekom drugom mjestu i drugoj temi s ništa manje smiješnim komentarom.

Iako su trolovi komičari bezopasni, drugi se često uhvate na njihove komentare što dovodi do spamerskog dopisivanja koje najčešće više nema veze s originalnom temom.

Zločesti trol

Ovo je vrsta trola radi kojega su svi trolovi na lošem glasu. To su oni koji agresivno vrijeđaju, maltretiraju i često se fokusiraju samo na jednu osobu dok je ne izlude. Riječ je o izrazito opasnim pojedincima koji se uklapaju u dijagnoze koje postavljaju psihijatri kada trebaju dati svoje mišljenje o trolovima.

Ovim trolovima ne treba motiv. Pretražuju internet u nadi da će pronaći nešto što će im povući okidač. Žive za svađanje i izluđivanje žrtve, a najčešće se fokusiraju na one za koje smatraju da su slabiji od njih.

Kad se pokaže da su pogriješili bez iznimke se sele na drugu lokaciju i drugu žrtvu u nadi da će pronaći ono što treba njihovom egu.

Trolovi su pripadnici online zajednica ili pojedinci koji djeluju samostalno u nadi da će nekoga uvrijediti, povrijediti, potaknuti raspravu ili drugima nametnuti svoje mišljenje, a ponekad žele samo izazvati pažnju koja im je potrebna kako bi se osjećali dobro.

Što učiniti naiđete li na trola? Najbolja metoda je ignoriranje jer trolove nećete uspjeti urazumiti koliko god se trudili. Kontrolirajte želju za interakcijom s trolom, blokirajte ga ili prijavite. Jedino je sigurno, trolovi cvatu onda kad dobivaju pažnju pa zato nemojte hraniti trolove.

Svi znamo za one ljude o kojima čitamo u članicima poslovnih časopisa. Ljude koji su uspjeli ostvariti snove i osloboditi svoj potencijal i za koje je lako pomisliti da su uspjeli bez muke i puno truda jer imaju nevjerojatnu sreću pa pronalaze djeteline s četiri lista kad god pogledaju u travu.

Uspjeh nema veze s djetelinama. Uvijek je riječ o kombinaciji više različitih faktora koji, dovedeni do savršenstva, čine razliku između onoga što nazivamo uspjehom ili neuspjehom.

Istina je da nema klasične školske definicije uspjeha i da se ideja uspjeha razlikuje od osobe do osobe.  Istina je i da ne postoji formula uspjeha pomoću koje će svi ostvariti svoje najluđe snove. No činjenica je da postoje određene karakteristike i osobine koje dijele uspješne od neuspješnih i omogućuju im da ostvare sve ono što su zamislili (ili barem većinu) te žive život koji ih ispunjava.

Želite li saznati koje su zajedničke karakteristike uspješnih ljudi, nastavite čitati.

 

Uspješni ljudi sami sebi definiraju uspjeh

Najlakše je prikloniti se masi, izabrati si najdražeg poduzetnika ili poduzetnicu i prisvojiti njihovu definiciju uspjeha. Problem je u tome što se ljudi razlikuju, a vi niste Richard Branson ili Arianna Huffington pa onda ne možete ni na uspjeh gledati identično poput njih.

Jedan od najčešćih uzroka neuspjeha je upravo pogrešna i tuđa definicija uspjeha. Svatko ima svoje mišljenje o tome kako uspjeh izgleda. Nekome je to vlastita firma koja zarađuje milijune, nekome napredovanje u karijeri do CEO pozicije, nekome je uspjeh ostaviti trag ili pomoći drugima. Nekima je uspjeh imati sretan obiteljski život ili život koji nema veze s poslom i karijerom.

Budete li se vodili tuđim definicijama uspjeha, nikada nećete biti uspješni jer nećete ni znati što je za vas uspjeh. Što god on bio, nemojte dopustiti da vas tuđa definicija i očekivanja skrenu s puta.

 

Uspješni ljudi su disciplinirani

Kad god me netko pita o uspjehu uvijek odgovaram da on nema veze s motivacijom nego  s disciplinom. Disciplina je ono što ljude gura dalje kad nestane motivacije bez koje je tako lako ostati i na koju se uvijek lako izvlačiti.

Disciplina je kvaliteta do koje se dolazi kad dobijete jasnu ideju o onome što želite postići, a onda se pobrinete da na toj ideji neumorno radite neovisno o svim preprekama jer je konačni razultat vrijedan pretrpljene boli. Bez konstantne motivacije je moguće uspjeti ali bez discipline nije.

 

Uspješni ljudi žele raditi

Inteligencija, sreća i talent igraju određenu ulogu u faktoru uspjeha ali brojne studije dokazuju da su upornost, disciplina i naporan rad još važniji preduvjeti uspjeha. Posvetite li dovoljno vremena nekoj aktivnosti i od nje ne odustajete, s vremenom ćete u njoj biti sve bolji. Izdržite li do kraja, postat ćete stručnjak.

Ukoliko ste voljni uložiti više truda i energije te ustrajati i onda kad vam se ne da, uspjet ćete. Realnost je drukčija i većina ljudi uglavnom rano odustaje što je razlog zašto se o onim uspješnim fenomenima najčešće čita samo u novinama.

 

Uspješni ljudi su realistično optimistični

Optimizam je nužan za uspjeh ali potrebno je skinuti ružičaste naočale jer ništa nije lako kako se čini na prvi pogled. Uspješni ljudi vjeruju da će uspjeti ali su svjesni da to ne mora biti lako, brzo i bez ikakvih problema.

Unatoč tome što gledaju na situaciju s vedre strane, očekuju uspone i padove, neugodna iznenađenja i usputne neuspjehe na svom putu do cilja. Svjesni su problema ali ne dopuštaju da ih ti problemi skrenu s puta i unište im volju da nastave dalje.

 

Uspješni ljudi izlaze iz svoje ugodne zone i riskiraju

Ugodna zona je lijepo mjesto dok ne shvatimo da smo se u nju toliko zakopali da se više ništa ne događa. Nemoguće je sjediti na rukama i očekivati napravljen posao. Snovi se ne pretvaraju u realnost sami od sebe i za njih je potrebno izaći iz kuće, napustiti ugodnu i sigurnu zonu i početi riskirati.

Rizik ne mora biti radikalan poput skakanja bungee-ja ili planinarenja na Himalaju. Rizik uopće ne mora fizičke prirode niti se odnositi na aktivnosti koje izazivaju strah i ugrožavaju život. Rizik mora biti nešto što će pomaže u ostvarenju vlastite verzije uspjeha, a što je uvijek najlakše odgoditi jer predstavlja preveliki stres.

 

Uspješni ljudi okružuju se pozitivnim ljudima

Nema ništa gore od toksične okoline i ljudi koji čine sve što je u njihovoj moći da vas skrenu s puta prema uspjehu ili vas barem obeshrabre dovoljno da zaključite i sami kako je najbolje odustati.

Malo je onih koji imaju sreće odrasti u sredini koja potiče kreativnost, inovativnost, rizik i od najranije dobi usađuje u pojedinca pozitivan i samouvjeren način razmišljanja. I dok takvi pojedinci imaju početnu prednost u životu, to što vi možda niste odrasli u takvim uvjetima ne znači da ne možete birati s kim ćete se okružiti kasnije u životu.

Nitko ne može uspjeti sam. Što god radili i s čim god se bavili morat ćete imati nekoga tko vam pomaže, čuva leđa, daje dobre savjete ili samo navija za vas i svaku novu ideju koliko se god činila nemoguća.

Ljudi kojima se okružite ne moraju nužno dijeliti vašu verziju uspjeha ali je moraju razumjeti i podržavati. Moraju shvatiti zašto nešto želite, zašto ste spremni riskirati i prihvatiti vas takve kakvi jeste.

Nemoguće je eliminirati sve negativne ljude iz života ali nužno je biti u blizini onih koji su vam spremni pomoći u svakom trenutku makar i savjetom. Ne zaboravite da ste vi prosjek onih 5 ljudi s kojima provodite najviše vremena.

Definicija uspjeha za svakoga je različita i ni jedna nije bolja ili gora od druge. Kvalitete koje su potrebne za uspjeh zajedničke su većini onih koji su svoju verziju uspjeha ostvarili. Zato odlučite što želite, definirajte svoj uspjeh i počnite raditi na svom cilju. Danas je najbolji dan da se pokrenete i počnete živjeti život koji želite i zaslužujete.

Pratite li vijesti zadnjih nekoliko mjeseci mogli ste se s pravom zapitati je li došao kraj internetu kakvog poznajemo. Nakon što je Europski parlament prošle godine prihvatio prijedlog nove Direktive o zaštiti autorskih prava, nastala je panika, a internetom i tiskanim medijima počele su kolati brojne informacije vezane uz kontroverznu Direktivu.

Informacije od kojih su neke bile istinite, neke izvučene iz konteksta, a neke potpuno netočne ali dovoljno senzacionalistički napisane da oni, nedovoljno upoznati s problematikom, povjeruju tvrdnjama i prihvate ih kao činjenice.

No, iako je na početku cijela ideja barem na trenutke djelovala izgledno, prijedlog Direktive je upravo naišao na prepreku jer su otkazani pregovori između Vijeća Europe, Europske komisije i predstavnika Europskog parlamenta.

Pregovori su trebali definirati konačnu verziju Direktive i poslati je na glasanje no čak 11 zemalja (s Hrvatskom među njima) glasalo je protiv predložene verzije i time su zaustavile cijeli proces do daljnjega. Problem je u tome što mnogi, uključujući i one koji su zagovarali Direktivu, nisu više sigurni hoće li ona donijeti išta dobro i zaštititi autorska prava ili će samo negativno utjecati na internet kakvog poznajemo.

 

Europska unija ovom Direktivom želi zaštititi novinare, umjetnike i sve ostale kreatore

Zaštita autorskih prava veliki je problem, posebno na internetu, i nužno ih je regulirati s čime se slažu svi pisci, glazbenici, umjetnici i kreatori sadržaja jer je razumno da žele određenu korist od svog talenta i vremena uloženog u kreiranje sadržaja.

Temeljna ideja je dobra jer Europska unija ovom Direktivom želi zaštititi novinare, umjetnike i sve ostale kreatore na način da velike tehnološke kompanije poput Google-a, Facebook-a i YouTube-a moraju platiti određeni iznos za prenošenje sadržaja iz medija. Dosadašnja praksa poznata je svima koji se koriste internetom. Guglate informaciju koja vas zanima, a na Google-u se izlistaju milijuni linkova koji vode do tekstova i članaka različitih medija i web stranica.

Izdavači ne zarađuju od tih linkova iako im donose promet i korist (inače se nitko nikada ne bi zamarao oko SEO-a i pozicioniranja na pretraživačima), a Google zarađuje od oglašavanja jer se oglasi prikazuju uz rezultate pretraživanja. Situacija nije win-win ali je i dalje bolja od spornih promjena koje je EU željela uvesti pod svaku cijenu.

Velike izdavačke i medijske kuće već se dugo žale na Google-ov model poslovanja i tvrde da Google zarađuje na prikazivanju njihovog sadržaja. Kako su se na tu praksu najviše žalili u Španjolskoj i Njemačkoj, Google je u Španjolskoj ugasio svoj servis za prikazivanje vijesti, dok je u Njemačkoj izdavačima dao mogućnost povlačenja članaka s Google-ovog servisa vijesti. Što se dogodilo? Obje zemlje zabilježile su drastičan pad prometa na stranicama koje nisu bile izlistane na Google-u. Ne trebate biti stručnjak za internet da biste to i sami zaključili.

 

Što je s malim izdavačima?

A što je s malim izdavačima? Njima trenutna praksa odgovara jer im omogućuje da njihov sadržaj bude prikazan većem broju korisnika. U slučaju da jednog dana ipak prođe Direktiva, mnogi mali izdavači spremni su se i odreći poreza na linkove koji bi im Google trebao platiti samo da im se sadržaj nastavi prikazivati u jednakoj mjeri kao i prije.

Jer, realno je za zaključiti da ukoliko do plaćanja dođe, Google će odrediti kome će platiti, a to sigurno neće biti mali izdavači od kojih neće imati previše koristi kada je riječ o klikovima i profitu od oglašavanja.

Što je sporno u Direktivi? Najspornija su dva članka, članak 11 koji se na internetu naziva i porezom na linkove te članak 13 popularnog imena “meme ban”. Koliko su ti članci zaista sporni i što bi mogli donijeti ukoliko ideja prođe i bude prihvaćena u EU?

Google je prošle godine proveo istraživanje te prikazao kako bi mogla izgledati stranica s rezultatima ukoliko Direktiva stupi na snagu. Ako je za vjerovati Googleu, onda će pretraživači izgledati poput pretraživača na samom početku interneta - prazni, bijeli i lišeni svih informacija.

Na stranicama bi se prikazao samo link izdavača ali bez ikakvih dodatnih podataka koji bi objasnili o čemu je riječ i kamo ćemo doći kliknemo li na taj link te hoćemo li pronaći ono što tražimo.

 

Direktivu će na vlastitoj koži osjetiti i brojni kreatori i influenceri na YouTube-u

I dok je sama srž ovog članka dobra jer bi kreatori i umjetnici napokon lakše naplatili svoje radove, jasno je da je ideja nedovoljno razrađena te je upitno tko bi od nje na kraju profitirao uključujući i najveće izdavače.

Gotovo jednako nepopularan članak 13 uvjetuje da platforme poput YouTube-a, Facebooka i ostalih društvenih mreža budu zakonski odgovorne za sadržaj zaštićen autorskim pravima, a koji je objavljen na njihovim stranicama. Na pitanje kako planiraju riješiti taj problem, iz YouTube-a su poručili kako u slučaju donošenja Direktive veliki broj sadržaja više neće biti dostupan korisnicima iz EU. I dok to obožavatelji YouTube-a sigurno neće lako prihvatiti, Direktivu će na vlastitoj koži osjetiti i brojni kreatori i influenceri na YouTube-u kojima dobar dio prihoda i prometa dolazi baš iz Europske unije.

Članak 13 automatski bi i filtrirao internetski sadržaj pa bi zabranio korištenje citata, memova, GIF-ova i ostalog sadržaja koji čini srž internetskog korištenja. Koliko god ta srž bila pomalo besmislena ona je sastavni dio internetske komunikacije.

Osim toga, članak 13, kojega mnogi nazivaju cenzorskim člankom koji bi mogao negativno utjecati na slobodu govora i širenja informacija na internetu, uvjetuje uvođenje automatskog prepoznavanja i filtriranja objavljenog sadržaja na stranicama te kontroliranje svega što građani zemalja EU postavljaju na internetske stranice.

To bi značilo da YouTube, Twitter ili bilo koja druga platforma može biti tužena od strane filmskog studija ukoliko netko od korisnika objavi meme ili GIF s fotografijom iz filma ili citatom zaštićenog autorskim pravima. Kako se neće moći pouzdati u odgovornost korisnika da takve sadrže ne objavljuju, automatski će uvesti filtere koji će onemogućiti pokušaj objavljivanja takvog sadržaja čime bi društvene mreže mogle postati dosadna i besmislena mjesta.

 

Dobra ideja, loša izvedba

Činjenica je da se autorima mora naplatiti njihov rad i talent, kako u offline tako i u online svijetu. Činjenica je i da je internet malo u neredu te mu nešto čišćenja i kontrole ne bi nedostajalo. Bilo bi lijepo i pozabaviti se trolovima, lažnim vijestima te ukloniti sve neaktivne stranice koje nisu godinama ažurirane, a pune su virusa i zastarjelih informacija.

Činjenica je da su internetu potrebne regulative ali možda ipak one koje su malo promišljenije i smislenije od ove koja bi po mišljenju mnogih mogla unazaditi internet u Europi, a građanima EU otežati pristup informacijama i sadržaju.

Kada se sve sažme nije teško zaključiti da je ovdje riječ o Direktivi od koje neće profitirati ni korisnici, ni mali izdavači i kreatori, a najvjerojatnije ni veliki jer na kraju, kako obično biva, od zakona ne profitira nitko osim onih koji su ih donijeli.

S obzirom na smjer u kojemu ide cijela priča, možda se ne bismo smjeli čuditi što Europa nema Silicijsku dolinu i što kaskamo za svijetom kada je riječ o tehnološkim start-upovima i inovativnim idejama u području visoke tehnologije.

Iako, s obzirom na najnovije vijesti o stopiranju ove ideje, možda za Europu i internet još uvijek ima nade.

 

Poduzetništvo je mnogima san koji jedva čekaju da ostvare. Mnogi, a posebno pripadnici samostalne milenijske generacije, žele raditi sami za sebe kako bi imali svu slobodu ovog svijeta da rade što hoće, kad hoće i kako hoće, a da im nitko ništa ne može reći. Još ako u svoju ideju uklope posao digitalnog nomada, nitko sretniji.

Poduzetnici se uglavnom dijele u dvije skupine. U prvoj su oni koji su pokrenuli svoj biznis jer osjećaju strast prema nečemu pa moraju to realizirati i podijeliti s ostatkom svijeta dok su u drugoj osobe koje su pokrenule svoj biznis iz očaja jer nisu mogle pronaći posao pa je uvijek bolja opcija pokušati nešto svoje nego sjediti u fotelji.

Kojoj god skupini pripadali nema garancije da ćete uspjeti jer ni jedan motiv nije bolji od onog drugog. Nema garancije ni da nećete uspjeti pa vas ta činjenica može utješiti i potaknuti da se ohrabrite nešto probati, posebno ako to jako želite ili ste pritisnuti okolnostima u kojima se nalazite.

No, većina onih hrabrih koji se odluče na pokretanje svog vlastitog posla nije ni svjesna s čim će se sve suočiti od trenutka začetka ideja, njene realizacije, preko perioda uhodavanja i finalnog rezultata koji se svodi na dvije opcije – profitabilno poslovanje ili prestanak poslovanja.

Na situacije s kojima ćete se suočiti kad pokrenete svoj posao neće vas nitko pripremiti, ni jedan fakultet ili poslovna škola. Koliko god ste stekli iskustva radeći za druge, svoja ograničenja i količinu neznanja otkrit ćete tek kad počnete raditi za sebe.

Možda ste svjesni da vođenje vlastitog biznisa zahtijeva puno rada i odricanja. Znate i da puno toga ne znate. Možda čak sumnjate u sebe više nego što je potrebno. Uvjereni ste da će biti neplaniranih troškova koje možda nećete moći odmah pokriti ali naravno to nije sve jer uvijek ima onih sitnica na koje niste mislili i na koje niste bili spremni.

Prije ili poslije, nakon što pokrenete svoj posao, suočit ćete se s nekim ružnim i neugodnim stranama tog procesa. Što se prije pripremite na njih, manja je mogućnost razočaranja i odustajanja prije reda.

 

Moguće je zamrziti svoju strast

S popularnošću društvenih mreža došlo je do poplave jeftinih motivacijskih citata. Jedan od najpopularnijih koji će vam se pokazati barem jednom dnevno čim se spojite na svoj profil je: “Radi što voliš i nećeš više raditi ni dana u svom životu.“ Ako vam ovo zvuči predobro da bi bilo istinito to je zato što i je predobro da bi bilo istinito.

Kad radite nešto što volite ali morate usput napraviti rezultat i pokriti troškove, radit ćete više nego što mislite. Želite li uspjeti u svom planu za vas neće biti pauza, godišnjih odmora, putovanja bez laptopa i interneta, praznika i neradnih vikenda.

Kad vas stignu rokovi, sretni i nesretni klijenti, klijenti koji ne plaćaju na vrijeme, posao koji ne znate raditi nego morate pronaći nekog drugog da ga obavi, računi koje morate platiti i ljudi koji ovise o vama, provest ćete mnoge noći budni gledajući u strop u nadi da ćete doći do prihvatljivog rješenja.

Velika je šansa da ćete prvih nekoliko godina raditi od jutra do sljedećeg jutra i neprestano misliti na posao. Velika je šansa da ćete zamrziti svoju strast i zapitati se kako je bilo moguće da ste ikada voljeli to što radite. Jer, kad se dublje unesete u problem i posao, shvatit ćete da je cijela priča puno manje zabavna nego što je bila dok vam se u glavi motala u formi ideje.

 

Teško je motivirati samoga sebe ali još je teže biti discipliniran

Mnogi poduzetnici kao i oni koji samo sanjaju o poduzetništvu navode motivaciju kao jedan od najvažnijih faktora o kojima ovisi uspjeh poslovne ideje. Slažem se da je teško motivirati samoga sebe posebno kad ste umorni, pod stresom, imate više posla nego vremena, a nedovoljno sredstava da zaposlite još nekoga i ne ide vam baš onako kako ste zamislili.

Tada je lako uzdahnuti, zaključiti da vam nedostaje motivacije i poželjeti odustati. Tu na scenu nastupa disciplina koja je puno važnija karakteristika za uspjeh od motivacije. Disciplina je ono što vas gura dalje kad vam ponestane motivacije. Disciplina će vas ujutro izvući iz kreveta kad se poželite pokriti preko glave.

Disciplina je ono što će vam pomoći da ne odustanete ni kad postane preteško. Za razliku od motivacije, disciplinu se ne pronalazi. Nju se vježba i na njoj se radi. Mislite li da je teško ostati motiviran, mogu vam garantirati da je još teže biti discipliniran.

 

Nije pametno raditi s obitelji i prijateljima

Upoznala sam poduzetnicu koja mi je ispričala kako se posvađala s pola obitelji samo zato što je zaposlila sestrinu djecu u svojoj firmi. I dok je ona od svojih nećaka imala određena očekivanja, obitelj je bila uvjerena da će biti dovoljno da se samo povremeno pojave na poslu, a teta će isplaćivati plaću. Kad se to nije dogodilo, došlo je do rata koji je rezultirao trajnom šutnjom sa svih strana.

Prije nego što pokrenete svoj posao uvijek dobro razmislite s kim možete raditi i tko se uklapa u vaš tim. Osjećaji su jedno ali posao zahtijeva nešto sasvim drugo. Ako vam je netko odličan prijatelj to ne znači da će biti odličan i na poslu koji ste mu namijenili.

No, problem koji se redovno javlja kod suradnje s onima koje volimo je što puno lakše dolazi do međusobnog optuživanja, osuđivanja, razmirica i svađa jer svatko ima svoje mišljenje i drukčija očekivanja. Prije nego što doživite tako nešto, dobro razmislite s kim biste mogli raditi i u kakvim odnosima.

Isto tako, vođenje vlastitog biznisa će vas koštati nešto prijatelja i s tim se morate pomiriti. Bit će onih koji neće razumjeti zašto više niste dostupni kad im odgovara, zašto ne možete pričati na telefon 2 sata kao nekada, zbog čega ste prestali izlaziti vikendom i zašto otkazujete svaki dogovor. Što se prije s tim pomirite bit će vam lakše.

 

Nećete biti svoj šef

Jedna od najvećih zabluda s kojom ljudi kreću u vlastiti biznis je ta da će biti sami sebi šef i više nikome neće morati odgovarati. Vrlo brzo se pokaže da to nije istina i da možda radite sami za sebe ali imate mnogo onih kojima morate odgovarati, koji od vas zahtijevaju odgovore i rješenja, a puno ih je više i zajedno su gori od onog vašeg groznog šefa u bivšoj firmi.

Kad počnete raditi za sebe shvatit ćete da su vam šefovi svi klijenti koji vam plaćaju i od vas zahtijevaju rezultate ili dobra objašnjenja ukoliko rezultati izostanu. Šef vam je banka koja vam je dala novac da pokrenete svoj posao. Šefica vam je mama ako je ona ta koja je financijski pomogla.

Šefovi su vam vaši zaposleni koji o vama ovise i kojima morate objasniti da nemate dovoljno novaca da isplatite plaće jer niste ostvarili planove. Šefovi su vam oni koji investiraju novac i povjerenje u vaš posao. Šef vam je i vlastita obitelj koja živi od vas, vaše ideje i rada.

Krenete li u svoj posao samo zato jer želite biti svoj šef i ne podnosite autoritete i objašnjavanja, a sanjarite da ćete voziti Mercedes, predlažem vam da razmislite o nekoj drugoj karijeri.

 

Bit će trenutaka kad ćete požaliti cijelu ideju

Takvih trenutaka će biti više nego što mislite, a najčešće će se događati kad ste iscrpljeni i umorni. Bit ćete pod pritiskom svojih i tuđih očekivanja i bit ćete jako pod stresom. Kad shvatite da ne znate kad ste zadnji put imali slobodan vikend i da je sve što želite nekoliko sati sna bez snova, a i dalje nema rezultata kakve ste očekivali, postat će jako teško. Toliko teško da ćete željeti odustati.

Bit će telefonskih poziva klijenata u neprimjereno doba dana i noći na koje nećete moći utjecati. Bez će druženja koja nećete moći odbiti i odlazaka na razne poslovne evente vikendom koji biste radije proveli s obitelji. Bit će poslovnih putovanja na koja nećete željeti ići.

U jednom trenutku ćete misliti kako je lijepo vašim prijateljima koji rade za nekog drugog, dođu na posao u 8 i odu kući u 16 sati. Ne nose laptop sa sobom gdje god išli i ne zvoni im neprestano telefon.

A onda ćete shvatiti zašto radite to što radite i da vi ne biste bili vi da ne pokušavate ostvariti svoje snove. Shvatit ćete da nemate drugog izbora zato jer ne biste bili sretni ni u jednoj drugoj kombinaciji. Shvatit ćete da ste umorni i pod stresom ali da vam je to i pogonsko gorivo koje vas tjera naprijed.

Shvatit ćete da vi ne želite radno vrijeme jer niste osoba koja se uklapa u zadane kalupe. Shvatit ćete da je vaš posao vaš život, sa svim svojim nedostacima i nepredviđenim događajima.

Ili nećete to shvatiti ali u tom slučaju je bolje da i to shvatite na vrijeme.

Što vam prvo pada na pamet kad netko spomene avokado? Vjerojatno milenijac koji čeka u redu za precijenjeni integralni tost s narezanim avokadom uz koji će uzeti kavu za van s okusom bundeve posutu šarenim mrvicama. Bez glutena, naravno.

Pod milenijce ili generaciju Y spadaju osobe rođene između 1980. i prve polovice 1990-ih godina. Osobe koje rijetko tko razumije, a najmanje starije generacije koje ih smatraju lijenim i povlaštenim derištima čije je prirodno okruženje Instagram, radi koje je riječ selfie dobila svoje mjesto u rječniku i koje troše previše na putovanja iako se uvijek žale kako nemaju novaca.

Kad bismo dobili dolar svaki put kada se Baby Boomer požali na našu generaciju, imali bismo dovoljno novaca da kupimo kuću na tržištu koje su oni uništili, šala je koja kruži društvenim mrežama milenijaca i lagana osveta za sve komentare na račun milenijske generacije.

Jer, unatoč tomu što mnogi misle da su milenijci povlaštena, razmažena, lijena i nesposobna derišta neobično opsjednuta avokadom, aromatiziranom kavom i internetom, činjenica je da milenijci čine dragocjenu skupinu zanimljivu svakom brendu i marketingašu (ili bi tako barem trebalo biti).

Koliko ih god bilo teško ozbiljno shvatiti radi svih internetskih šala koje kruže o njima, poslodavaca koji se žale na njihovu lijenost i osjećaj povlaštenosti te roditelja koji im još daju džeparac i ne mogu ih izbaciti iz kuće u samostalan život, milenijci čine veliku potrošačku skupinu i publiku koju se ne smije zanemariti ili podcijeniti.

Ali, kako shvatiti milenijce kad oni jedva shvaćaju sami sebe? Možda u tome pomogne ovaj vodič za razumijevanje milenijaca, pisan od ponosne pripadnice milenijske generacije koja, poput ostalih pripadnika ove skupine, gaji neobičnu ljubav prema avokadu i ne boji se to javno izreći.

 

Vodič kroz milenijsku generaciju za početnike

 

Milenijci vole zabavan sadržaj

Više od bilo koje generacije prije njih, a čak i više od mlađih generacija, milenijci su vrsta koja je opsjednuta zabavom i zabavnim sadržajem na internetu. Milenijci toliko vole zabavu da većina pripadnika ove generacije koristi društvene mreže samo kako bi pronašli nešto smiješno na njima i podijelili to na svojim profilima kako bi se i drugi mogli smijati (iako rijetko tko razumije njihov smisao za humor).

Razlog zbog kojega toliko vole zabavu je jer ne shvaćaju ni sebe, a ni svijet koji ih okružuje previše ozbiljno. Iako na prvi pogled bezbrižni, riječ je o generaciji koja se mora duplo više boriti i dokazivati kako bi pronašla svoje mjesto pod suncem za razliku od pripadnika generacija prije njih..

Milenijci rade i žive u vremenima mobilnih poslova, velike konkurencije, turbulentnog tržišta i nestabilne ekonomije. Rade više, a plaćeni su manje od starijih generacija u njihovo vrijeme, teže pronalaze posao iako su u prosjeku kvalificiraniji od Baby Boomersa i manje su mogućnosti da će si u bližoj budućnosti moći priuštiti nekretninu koja će ih vezati uz jedno mjesto i otplatu kredita.

Iz tog razloga, kao metodu opuštanja biraju zabavu i društvene mreže. Ponudite milenijcima zabavan sadržaj koji će ih nasmijati i osvojili ste im srca.

 

Milenijci vjeruju preporukama obitelji, prijatelja i influencera

Više od bilo koje druge generacije milenijci vjeruju preporukama bliskih ljudi ili onih koji su im bliski preko društvenih mreža. Gotovo su otporni na reklame i promidžbene poruke i ne vjeruju ničemu što čuju ili pročitaju, a da je vezano uz oglašavanje.

Milenijci vole blogove, vlogove i prate influencere na društvenim mrežama čijim preporukama i vjeruju, jednako kao i preporukama obitelji i prijatelja pa su skloniji potrošiti novac i kupiti nešto jer su pročitali pozitivnu recenziju na blogu nego što će to učiniti jer su vidjeli reklamu na televiziji ili u novinama.

Želite li se približiti milenijcima, osvojiti ih i navesti da potroše svoj novac, zaboravite na tradicionalne metode oglašavanja, umjesto toga se usmjerite na influencer marketing i počnite pisati poslovni blog.

 

Milenijci istražuju proizvode na internetu prije nego ih kupe

Ne postoji generacija koja temeljitije istražuje proizvod prije nego ga kupi od milenijske generacije. Je li razlog tomu što imaju manje novaca od starijih generacija u njihovo doba, teže se odvajaju od novaca ili su samo oprezni, ne zna se ali činjenica je da će prosječni milenijac ili milenijka temeljito istražiti svaki detalj prije nego se odluče za kupovinu.

Neovisno o tome kupuju li novi MacBook ili samo tenisice za trčanje, milenijci ulažu izuzetno puno vremena u proučavanje recenzija na blogovima, vlogovima, čitanju komentara na internetu ili na forumima.

Imate li proizvod ili uslugu, a milenijci su vam ciljana publika, radije platite blogeru da napravi recenziju proizvoda nego da ulažete u tradicionalno oglašavanje.

 

Milenijci ne vole agresivno oglašavanje

Zašto je pametnija odluka angažirati blogere i influencere? Jer milenijci ne vole agresivno oglašavanje. Štoviše, ova generacija je otporna na gotovo sve vrste direktnog i indirektnog oglašavanja i mogu namirisati reklamu na kilometar pa i više.

Možda jer su odrastali u 80-ima u zlatno doba TV reklama, malih ponija i He-Mana pa su otupili na promidžbene poruke, a možda jer su napokon shvatili da se u marketingu sve svodi na to da smo svi najbolji i imamo najpopularnije cijene, čak i ako nismo najbolji, a ni cijene nam nisu pretjerano konkurentne.

Većina milenijaca potpuno će preskočiti oglašavanje dok gledaju filmove i serije, a više od 90% koristi neku vrstu blokiranja oglasa na internetu kako ih ne bi ometali u bezbrižnom surfanju.

Isto tako, milenijci ne vjeruju recenzijama poznatih osoba na društvenim mrežama pa, ako ste se upravo počeli preznojavati jer ste shvatili da ne možete platiti Lady Gagu da kaže riječ-dvije o vašem proizvodu na svom Instagram profilu, možete odahnuti jer milenijci najviše vjeruju mikro influencerima.

Za razliku od velikih influencera koji već stoje uz bok poznatim osobama po popularnosti i cijenama, mikro influenceri će vam naplatiti desetinu cijene za svoje usluge pa ste i tu profitirali.

 

Milenijci ne gledaju TV

Iako opsjednuti serijama koje su upravo zbog milenijske generacije gurnule filmove u drugi plan, milenijci rijetko gledaju TV. Mnogi ga ni ne posjeduju jer im je neshvatljiva ideja sjedenja pred televizorom u isto vrijeme svaku večer kako bi pogledali novi nastavak omiljene serije.

Milenijci vole gledati serije epizodu za epizodom, bez ometanja poput pauze za reklame, a vole to raditi sa slušalicama na ušima, iz kreveta i s laptopom na krilu. Pogodili ste, milenijci su ona neobična vrsta koja preferira internetsku TV, Netflix i razne ilegalne metode gledanja sadržaja koje sada nećemo reklamirati.

Milenijci ne uočavaju ni jumbo plakate postavljene uz cestu, najviše iz razloga jer gledaju u svoje mobitele dok voze ili češće, dok ih vozi Uber.

 

Milenijci su mobilni

Vjerojatno nema mobilnije generacije od milenijaca. Iako se mnogi bave proučavanjem tog fenomena, trenutno nikome nije pretjerano jasan razlog tolike potrebe milenijaca za uživanjem u životu, putovanjima s ruksakom na leđima ili u preuređenom kombiju, poslu koji mogu raditi iz bilo kojeg dijela svijeta samo s laptopom i internetom dok sve to ovjekovječuju na društvenim mrežama.

S obzirom da odgovor na ovo pitanje trenutno nitko ne može dati, pa ni sami milenijci, dragocjen podatak koji iz ove informacije možete izvući je da su milenijci slijepljeni sa svojim mobitelima i laptopima, a internet ne spada u popis stvari na kojima štede.

Iz tog razloga brendovi danas više ne smiju ignorirati mobilnu optimizaciju sadržaja na internetu i web stranicama. Ne smiju ignorirati moć društvenih mreža i suptilnog online oglašavanja te digitalnog marketinga.

Učinite li to, propustit ćete cijelu jednu generaciju koju možete osvojiti samo promijenite li način poslovanja i prilagodite li se digitalnom modernom vremenu.

 

Milenijci žele personalizaciju

Oslovite li milenijca imenom u privatnim porukama na društvenim mrežama, na pola puta ste do uspjeha da nešto i prodate. Milenijci su plašljiva vrsta i potrebno im je pristupati s oprezom.

Na prvi znak agresivnog prodajnog pristupa, pobjeći će, blokirati vas na Instagramu i više ih nikada nećete vidjeti. Zato morate usvojiti sporiji pristup, napraviti sve da se vaš milenijac osjeća posebno i željeno i zato personalizirajte sve što možete.

Drugim riječima, uspijete li učiniti da milenijci pomisle da vi njima činite uslugu, a ne oni vama, i da uopće niste zainteresirani za njihov novac čak i kad jeste, postoji mogućnost da ste počeli shvaćati komplicirani način na koji milenijski potrošački mozak funkcionira.

Bonus savjet – milenijci su specifični po tome što su spremniji, više od svih drugih generacija zajedno, učiniti uslugu na internetu vama i vašem brendu, samo u zamjenu za besplatni proizvod ili uslugu.

Tražite li mikro influencere, proučite milenijsku generaciju i njihove profile na društvenim mrežama. Velika je mogućnost da ćete profitirati i jako jeftino proći.

 

 

Milenijci vole lijepe priče

Možda zato što su im roditelji puno čitali bajke prije spavanja ili jer su odrasli na crtićima, milenijci cijene dobru priču više od ičega. U slučaju da ciljate na milenijsku ciljnu skupinu, bilo bi dobro da počnete pričati priče ili pronađete nekoga da to radi umjesto vas.

Milenijce ne zanimaju karakteristike proizvoda, pronaći će ih na internetu. Ne zanimaju ih tehnički detalji i podaci. Nisu zainteresirani za benefite i načine na koje mogu profitirati od vašeg proizvoda ili usluge jer ih vjerojatno znaju bolje od vas.

Milenijce zanima dobra priča. Zanima ih vaš zašto i opsjednuti su višim ciljevima i motivacijom. Zapitate li se zašto Apple tako visoko kotira među milenijskom generacijom, reći ću vam da se u prestižu posjedovanja jabuke krije samo dio istine, ostatak je u kvalitetno ispričanoj priči.

Ne vjerujete mi? Isprobajte neki od ovih savjeta pa mi javite koliko ste milenijaca ulovili u svoju mrežu, a ako vam je potrebno kreiranje sadržaja prilagođenog milenijcima, obratite se Orbis Marketingu jer nitko ne poznaje milenijce bolje od njih samih.